SK U PARIZU Gledali smo kako je Marin jeo sebe sama

Uncategorized 7. lip 201818:23 > 18:23
Matthew Stockman/Getty Images

'Oh, Bože', istovremeno je uzviknulo nekoliko kolega nakon jedne ubitačne kombinacije Rafaela Nadala – dva udarca u bekhend protivnika kojima je pripremljen teren, a onda i bomba forhendom po paraleli.

Clive Brunskill Getty Images

Taj poen prava je ilustracija onoga što je Nadal pružio drugog dana svog meča s Diegom Schwartzmanom. Lijepo je spavao, jedino ga je nakratko grmljavina probudila u tri ujutro, a sutradan su sunčani uvjeti budili iz Rafe ono najbolje, njegovi spinovi odskakli su visoko, a on je ušao u teren i s autoritetom desetostrukog prvaka osvojio 12 od prvih 13 poena po povratku na teren. To je bilo dovoljno za vodstvo u trećem setu i već tada se ishod znao, da bi na kraju završilo 4:6, 6:3, 6:2, 6:2.

Imao je Rafa još jedan blagi pad krajem trećeg seta, ali do tada je već oduzeo nadu Schwarzmanu, koji više nije tako rano napadao loptu, a promašivao bi i kada bi to činio, što je svaki sljedeći pokušaj činilo još nelagodnijim. Po tko zna koji put, Nadala su na konferencijama pitali o pritisku koji osjeća, kao i o psihičkoj nadmoći koju posjeduje nad suparnicima u Parizu – dao je tipičan nadalovski odgovor učinivši da nešto naizgled komplicirano zvuči sasvim jednostavno. Vjerovatno jer tako i jest:

– Pod jedan, nemam nikakvu obvezu pobijediti. Pod dva, ako ne osjećaš pritisak, onda to znači da ne voliš sport. Ako ne voliš sport, bolje se vrati kući i radi nešto drugo. I to je to, osjećam pritisak svakog dana i pritisak treba kontrolirati, pretvoriti ga u nešto pozitivno, u adrenalin –rekao je Nadal i nešto kasnije dodao:

Kad smo kod pitanja koja se uvijek ponavljaju…

Mi novinari stvarno nekada znamo zapeti pa nešto što je u početku imalo smisla potpuno izližemo. Tako i pitanja o konstituciji Diega Schwartzmana – visok je 170 cm i to velikodušno.  Svakako prkosi modernom tenisu što je on nadomak Top 10.

Osim toga što je neustrašiv i što će biti jedan od onih koje najbolji ne vole vidjeti preko puta mreže, Diego je izvan terena pristojan i susretljiv. Bilo je zabavno vidjeti ga kako reagira na pitanje jesu li mu dosadila pitanja o visini, kao da je jedva čekao:

– Da, dosadi mi, ne znam zašto me to pitaju baš svakog tjedna, svakog dana. Pa hajde, svi već znate što ću odgovoriti. Ali, u redu – čovjek sam koji poštuje druge i uvijek se trudim odgovoriti, ali odgovor možete sigurno negdje pročitati – objasnio je Schwartzman.

Matthew Stockman, Getty Images Sport

“Pojet ću se, je..m mu mater“, vikao je Marin Čilić na sebe poslije jedne u nizu atipičnih grešaka koje je pravio u meču s Del Potrom. Na početku dana poluprazni Lenglen polako se ispunjavao, a navijači su bili aktivni na obje strane – “ole ole ole, Delpo, Delpo“ s jedne, ali i uzvici ohrabrenja s druge strane “stisni, Marine!“

Općenito, nije to bio meč visoke kvalitete, malo je bilo izmjena udaraca, a do sredine trećeg seta (1-1 u setovima, 3:3 u trećem) Del Potro je imao samo jedan winner forhendom. To vam nešto govori.

Čilić je ispustio brojne šanse ispustio, mogao je u trećem setu imati dvostruki break viška, da bi poslije toga doslovno sve promašio, a četvrti set bio je monoton sve do samog kraja u kojem je Delpo povezao dva sjajna forhenda nakon kojih je slijedio najglasniji “vamos“ toga dana. Koju minutu kasnije, Argentinac je podigao obje ruke u vis gledajući ka svojoj loži, a kako se bližio stolcu nakon rukovanja, oči su mu se napunile suzama.

– Bilo je tu nekih dubljih misli zbog kojih su mi se noge tresle… Osjetio sam ogromno olakšanje –opisao je Argentinac trenutak poslije meč lopte.

Atmosfera i kvaliteta meča nisu bili u skladu s veličinom dostignuća, jer je Del Potro, nakon svih nedaća koje su ga snašle, poslije devet godina ponovo pronašao put do polufinala Roland Garrosa, i to na turniru koji ne bi ni igrao da se nije oporavio mnogo brže nego što su liječnici predvidjeli. Prethodni put kada se našao u polufinalu Garrosa odigrao je epski meč s Rogerom Federerom – vodio je 2:1 u setovima, ali je ipak pokleknuo.

– Tada bi čovjek pomislio da ću devet godina kasnije vjerojatno igrati s nekim drugim, a ne s Rafom ili Rogerom. Sva moja polufinala na Slamovima bila su protiv najboljih – prošle godine izgubio sam od Rafe u New Yorku, na Wimbledonu 2013. od Đokovića, ovdje od Federera. Nevjerojatno je što oni rade – čudio se JM Del Potro.

Da je bio zdrav, vjerojatno bi se o njemu govorilo istim ili sličnim riječima, a ovako je jedan od rijetkih koji se nikada ne plaše najvećih. Ako mu tijelo izdrži, mogli bismo gledati zanimljivo polufinale.

Cameron Spencer, Getty Images

A stvarno ću se naljutiti ako ni sada niste gledali meč Simone Halep! Za nju je Garbine Muguruza nezgodan protivnika, Španjolka lako može da iskoristiti slabiji servis Rumunjke i jedna nedovoljno duboka lopta dovoljna joj je da trenutačno krene u protunapad i završi poen.

Ali, Halep je bila spremna i odigrala je jedan od najboljih mečeva u životu. U prvom setu je crtala po terenu, zapanjujuće je koliko joj se forhend popravio, šetala je Muguruzu po terenu kombinacijom ravnih udaraca i spinova, a na kraju joj slomila duh i izazvala još grešaka – 6:1.

Drugi set bio je mnogo uzbudljiviji i po napetosti u poenima podsjetio me na sudare Nadala i Đokovića. Nije Simona pala u igri, možda je odstupila samo za 5%, ali je Muguruza zaigrala odlučnije, napadala prvom prilikom i u svakom sljedećem poenu jedna ili druga podigle bi letvicu onoga što je potrebno da se uspije i pobijedi.

Halep je vratila break zaostatka, a na 4:4 je uspjela sačuvati servis usprkos tome što nije mogla ubaciti prvi servis – spasila je čak tri break lopte i dokazala da je dosegla novu razinu mentalne stabilnosti. Nakon tako kvalitetnog seta, kraj je bio antiklimaks – dvije greške Muguruze, dvije crte Halep i odjednom kraj…

Simona će biti prva na svijetu, ali to je ne zanima, ono što je zanima jest prva Grand Slam titula u karijeri. U subotu će imati četvrti pokušaj, treći na Chatrieru.

CRTICE IZ PARIZA

Michael Regan, Getty Images Sport

– Robin Soderling, prvi koji je pobijedio Nadala na Roland Garrosu, došao je u Pariz na završnicu turnira i u šali je poručio da mu se Federer još nije zahvalio na toj pobjedi. Potom je u zbilji govorio o vjerojatno dva najveća tenisača svih vremena:

“Oni su drukčiji ljudi od svih nas, pogotovo Rafa, koji se cijelu karijeru muči s ozljedama, ali se svaki put vratio. Najnevjerojatnije od svega mi je koliko su njih dvojica i dalje gladni, a obojica su osvojili sve, uglavnom po više puta… Mislim da je njihovo rivalstvo pomoglo obojici i da žele biti bolji od onog drugog u trenutku povlačenja“.

– Napisala si autobiografiju usred karijere, a trebala si još igrati sa Serenom. Je li ti to uopće bilo u mislima kad si objavljivala knjigu, to što govoriš o ljudima koji su još aktivni, koje ćeš još viđati? Na to pitanje dobili smo tipičan odgovor Marije Šarapove:

“Da sam se brinula o tome, onda vjerojatno ne bih objavljivala knjigu, zar ne?“

– Prije točno deset godina Ana Ivanović osvojila je naslov u Roland Garrosu i postala prva tenisačica svijeta. Prisjetime se konferencije za novinare nakon tog finala, zaslužila je:

– Nadal je rekao da je u srijedu igrao pod većim stresom nego inače. Na pitanje koji je bio uzrok tog stresa, Rafa se nasmiješio i odgovorio:

“Taj što sam ljudsko biće. Nekad igraš bolje, nekad si nervozniji. Imao sam problema s njim u prošlosti, tako da sam bio malo nervozniji nego inače“.

Imao je Nadal još blistavih trenutaka pred medijima. Tako je jedan novinar napravio usporedbu s Cristianom Ronaldom rekavši Rafi da 33-godišnji Portugalac ima tijelo deset godina mlađeg čovjeka.

“Moje tijelo je staro oko 40 godina, ali ne razmišljam previše o tome“.

– Mnoge su stvari impresivne u Nadalovoj igri, a Schwartzman izdvaja jednu:

“Ima najbolji mentalni sklop u povijesti. Taj čovjek ne zna što je frustracija!“.

Pozdrav iz Pariza,

Saša (@ozmo_sasa)