Bježi li Fedex od Rafe ili samo raspoređuje resurse?

Uncategorized 25. ožu 201812:24 > 13:06
Clive Brunskill/Getty Images

Roger je otkazao zemljani dio sezone, ali nitko nije previše iznenađen. Tjednima se govorilo o toj mogućnosti, maltene da je to bila top-tema svjetskog tenisa, ako izuzmemo aktualne rezultate.

Tek je Del Potro unio malo zanimljivosti. On i Federerovo recentno igračko stanje…

Koje, prema vlastitom priznanju, i nije baš neko. Primijetili smo to i u finalu Indian Wellsa, posebno pred kraj susreta bio je vidljiv umor, a udarci iz polja nisu bili ni blizu potrebne razine sigurnosti.

Nije čudno da je loše izgledao protiv sjajnog Kokkinakisa, ako imamo na umu takvo stanje, ali i činjenicu da je nekoliko dana nakon IW-a izvršavao obveze vezane uz drugo izdanje Laverova Cupa, u ne baš obližnjem Chicagu.

Platio je danak. Izgubio je od 175. igrača na svijetu, doživio drugi poraz u nizu, što mu se baš i nije dogodilo puno puta u karijeri, a od sljedećeg ponedjeljka više neće biti prvi tenisač svijeta…

Unatoč svemu, Federer je drugu godinu zaredom odlučio jednostavno ignorirati sezonu na zemlji. Pitate se kako je to moguće, s obzirom da se unutar iste nalazi čak tri Masters 1000 turnira i jedan Grand Slam, što je fond od ogromnih pet tisuća bodova? S obzirom da prošle sezone niti jedan jedini nije osvojio u tom razdoblju, od Miamija do Stuttgarta, mogao je napraviti popriličnu razliku u odnosu na Rafu, koji će se slomiti kako po obranio sve što će morati tijekom ovog proljeća. A zdravstveno je daleko od bajnog stanja…

Jednostavno je, ATP je postavio nekoliko izuzetaka kojima se može smanjiti ta obveza. Roger ispunjava sva tri kriterija: 

– stariji je od 31 godine
– odigrao je više od 600 masters mečeva tijekom karijere
– karijera mu traje 12 ili više godina

To znači da za nagradu uopće nije dužan nastupati na ’tisućicama’! Tako si može priuštiti donošenje ovakvih odluka, a koristi imaju svi. Roger će se dobro pripremiti za omiljeni dio sezone gdje će sigurno opet biti glavni favorit, narajcani gledatelji će nakon nekoliko mjeseci biti ludi od čekanja kako bi ga ponovno vidjeli u akciji, a sretan će biti i ATP i ITF, jer će turniri na kojima će nastupati ponovno biti jedni od najgledanijih i marketinški najsplativijih. Federer, kad je odmoren i energetski dobro racionaliziran, najviše je opasan. Pokazao je to u proteklih godinu i pol više nego ikada…

Uz sve to, Nadal dobija priliku neko vrijeme ponovno biti predvodnik kola dok “mačke nema”, i sve je super, svi sretni i zadovoljni…

Osim što nije baš tako. Postoji mnogo pratitelja kojima ne sjeda dobro ovakva “politika” moguće najvećeg tenisača u povijesti. Možda nije ni blizu istine, ali nije teško zakotrljati pretpostavku o izbjegavanju najvećeg rivala u njegovu dvorištu.
Drugu godinu zaredom!

Prošle godine Roger je ubilježio četiri pobjede iz četiri pokušaja protiv Nadala i znatno popravio H2H omjer s istime. Mislite da su to nevažne stvari, vjerujete da Federer ne razbija glavu s tim “detaljima”? Teško je nagađati, ali činjenica koju je nemoguće pobiti jest da je omjer s Nadalom bio jedan od najvećih kamena spoticanja u svakoj raspravi koja se povela o tome je li Roger zaista najveći u povijesti, odnosno GOAT.

A takvih rasprava nikada dosta. Evo, neki dan izgubio je finale od Del Potra (!) i nije trebalo mnogo da se na svim relevantnim forumima zavrti priča o tome tko je bolji: Roger, Nadal ili Đoković?!

U određenom smislu njegovo produljeno prisustvo na Touru i samo potencira takve rasprave i nedoumice. A posebno će se one javiti nakon još jedne naoko pametne i strateški racionalne odluke…

No, što bi bilo kada bi kalendar Toura bio oblikovan malo drukčije nego što danas jest. Naime, još malo će završiti Miami Open, a to znači da od početka travnja započinje sezona tenisa na zemljanim terenima tijekom koje će se igrati isključivo na toj podlozi sve do završetka Roland Garrosa.

Nekima je to neprihvatljivo, zemlja je navodno previše zastupljena i ostavlja preveliku prednost “prašinarima”. Je li zaista tako? Ne budi lijen, dao sam si truda i pobrojao koliko će se ukupno bodova tijekom ove ATP sezone (challenger turnire nisam računao) podijeliti na pojedinim podlogama. Rezultati su vrlo zanimljivi:

ZEMLJA (dvorana + otvoreno) 10.250 bodova
HARD (dvorana + otvoreno) 20.500 bodova
TRAVA 4250 bodova

Riječ je o zbroju bodova predviđenom za pobjednike svih turnira u kalendaru, dakle, ukupan fond bodova puno je veći, ali i proporcionalan ovom odnosu, tako da sam pojednostavio računicu.

Već na prvi pogled jasno je da zemljani turniri i “prašinari” ni u kojem slučaju nisu favorizirani, dapače, dvostruko više bodova dobiva se za uspjehe na tvrdoj polozi (računajući i ATP Nitto Finals, bez njega odnos je tek nešto manje brutalan), a pridodamo li tome i travu, vrlo jednostavno dolazimo do zaključka da postoji velika pristranost prema jednoj vrsti tenisa i određenom tipu igrača! Stavimo sad na stranu razloge zašto je tomu tako i činjenicu da se takav odnos sigurno neće mijenjati u skoroj budućnosti.

U tom kontekstu puno je jasniji “rizik” koji si Federer priušćuje preskakanjem zemljanog dijela sezone. Njegov oportunitetni trošak i nije neki, uostalom, ovakvim potezom odustaje od maksimalno 6000 bodova koje bi mogao uzeti između travnja i lipnja, kada bi osvojio sve Masterse, Roland Garros i nekoliko mickey mouseova, što nikada nije uspio (niti htio pokušati) napraviti. Jedini put kad je slavio u Parizu bilo je one godine kada je Nadal senzacionalno izletio od Soderlinga.

Što, dakle, Roger može dobiti igranjem zemlje? Ništa posebno, i zato je odluka o racionaliziranju resursa u potpunosti shvatljiva i očekivana. No, istovremeno, teško je zamjeriti ako kod nekih ljudi u teniskom establišmentu, pa i kod nekih igrača, ona ne naiđe na odobravanje ili izazove određeni otpor.

Nadal je tijekom godina opetovano upozoravao na problem nesavršenog sustava bodovanja koji u obzir uzima samo 18 najboljih rezultata u sezoni i zalagao se za pravedniji, koji ne bi dozvoljavao ovakvu selektivnost u odabiru turnira. Selektivnost koju si zemljaški specijalisti, budimo pošteni, ne mogu priuštiti.

Hoće li se takva promjena zaista dogoditi u skorije vrijeme, vjerujem da i sami možete ponuditi odgovor na to pitanje. Ako imate i najmanju nejasnoću, predlažem da se prisjetite načina na koji publika diljem svijeta reagira na Federerove uspjehe i strah od izostanka istih. Mladi Kokkinakis, potencijalno spektakularan tenisač koji bi mogao donijeti velike stvari ovom sportu, samo je jedan u nizu koji je na putu do pobjede karijere bio gotovo pa u potpunosti ignoriran od posjetitelja u teniskoj areni Crandon Parka.

Gledatelji, nerijetko previše angažirani oko pobjede Rogera, toliko da prekoračuju granicu pristojnosti i ometaju suparnike… Žele još dugo gledati samo njegov ‘stoljetni’ tenis, posebno kada nema nikoga drugoga iz zlatne generacije koji bi ih dovoljno napalio. Za ostale ih nije briga, bez obzira na kvalitetu koju prezentiraju mladi lavovi Ćorić, Kokki, Tiafoe (odveo Rogera u 5 setova na US Openu)…

Nije lijepo, nije pošteno, ako tenis pratite zbog njega samog, vjerojatno će vas dobar dio (hipo)teza iznesenih u ovom tekstu natjerati na razmišljanje. Ili barem na agresivne reakcije. Slobodno ih podijelite s nama u anketi i u komentaru ispod teksta!

Dok igra, Roger će birati, preskakati i rebrandirati dijelove svojeg životopisa kako mu odgovora. I to je normalno, jer takav je sustav. 
Istovremeno, javljat će se i sumnje i otpori prihvaćanju njegovog nasljeđa kao vrhunaravnog.
Tko bira…