Najbolji hrvatski tenisač pružio je sjajan otpor Federeru. Ali, sudbina 20-strukog osvajača GS titula mogla je biti još ugroženija da Marin nije meč započeo onako ružno. Istražio sam što stoji u pozadini 'sporog' početka i došao do zanimljivog odgovora!

Jedna od prvih stvari koju su Čilića nakon poraza od Federera novinari pitali bila je vezana uz vrlo neočekivanu odluku organizatora da se finale odigra pod zatvorenim krovom. Odgovor je bio jasan:

“Gledajte, tijekom turnira igrao sam sve mečeve na otvorenom. Tako sam se pripremao i za ovaj, za vrlo topao dan, 38 stupnjeva. Teško je nakon toga igrati u dvoranskim uvjetima. Organizatori me ništa nisu pitali, samo su mi rekli da razmatraju takvu opciju te da će konačnu odluku donijeti oko 7 sati, tek nešto prije početka meča. Nemam ništa protiv igranja pod krovom, ali velika ogromna je razlika u temperaturi. Vani 38, a unutra je bilo 23-24, čak hladnije nego sam očekivao!”

(Klik za Marinovu izjavu za hrvatsku javnosti)

Marin se pred javnosti nije htio izvlačiti na tu činjenicu, a mogao je. Nije rekao da su takvi uvjeti išli na ruku Federeru, a mogao je. Po nekim tvrdnjama, Švicarac je ranije tijekom dana trenirao u dvoranskim uvjetima, Marin nije!

Naš tenisač je suočen s mogućnošću odluke relativno blizu prije početka meča. Ako mislite da je to samo jedan detalj, nijansa, grdo se varate. Priprema meča uvelike se razlikuje ovisno o uvjetima u kojima se igra, a naročito za jednog tako studioznog igrača koji je oduvijek veliku pozornost posvećivao taktičkim pojedinostima…

Bio sam pomalo grub, a sada vidim i nepravedan u početnim dijelovimaizvještaja i osvrta na finale protiv Federera. Postaje mi sve više jasno, kako stižu izjave aktera i dodatne informacije, da je prvi set, u kojemu Marin nije mogao pogoditi servis niti se na bilo koji način sastaviti s loptom, uvelike bio uvjetan fizikalnim svojstvima, a ne nekakvim pritiskom ili preplašenošću…

Naime, svatko tko se ozbiljnije bavio tenisom itekako je svjestan kakav utjecaj na ponašanje žice na reketu mogu imati uvjeti u okolini. A naročito takvi ekstremni prijelazi s toplog na hladno. U cijeloj ovoj priči najproblematičniji dio je što Marin nije dobio priliku vježbati u uvjetima u kojima je trebao igrati.

Također, veliko je pitanje je li uopće imao dovoljno vremena prešpanati rekete na odgovarajuću kilažu koja će odgovarati gotovo 15 stupnjeva nižoj temperaturi u Rod Laver areni nakon zatvaranja krova!

Tragom toga, odlučio sam kontaktirati iskusnog španera s velikim iskustvom španjanja reketa na najvećim scenama! Osim Zagreb Indoorsa, Goran Baćun pripremao je rekete i na Roland Garrosu! I to ne jednom, nego već nekoliko puta…

Vrlo pozitivan i komunikativan lik iz nezaobilaznog “Tenis i športa” u Lovačkom rogu u Ilici bio je savršena osoba za rješavanje nekoliko nejasnoća koje sam imao u vezi ovoga što se događalo Čiliću prije meča i na njegovu samom početku…

“Samo špananje sigurno nije bilo problem, da su mu javili i nekoliko minuta prije početka meča, imao bi dovoljno vremena prešpanati žice na kilažu koja je prilagođenija potpuno drukčijim vrijednostima vlage, tlaka zraka i temperature zraka! Uostalom, sigurno je Marin i tijekom meča poslao rekete na španjanje (što zorno možete vidjeti i na priloženim fotografijama, op.a.), to se napravi vrlo brzo, naročito kada je ostao samo jedan meč u turniru, a na raspolaganju stoji 6 ili 7 španera” – započeo je g. Baćun.

Svi ti parametri izuzetno su važni u pripremi za pojedini meč, većina igrača sposobna je osjetiti promjene u kilaži od čak i pola kiograma napetosti, a neki su izuzetno osjetljivi i na detalje za koje obični pratitelji tenisa nisu ni svjesni da postoje, poput balansa, gramaže, swingweighta itd…

Situacija se razlikuje od tenisača do tenisača, ali jedna stvar je sigurna, gotovo da je riječ o aksiomu – igrači koji igraju vrlo agresivan tenis izuzetno su osjetljivi i na najmanje promjene u okolnim uvjetima zbog malog “prozora pogreške” s kojim rade dok pokušavaju smjestiti lopticu izvan dohvata protivnika.

Moj sugovornik uvjeravao me da je u Čilićevoj situaciji jedna stvar bila potencijalno vrlo problematična:

“Kada igraču našpanamo rekete na turnirima takvog profila, oni ga zatim uzmu u ruke i odrade trening ili pola treninga s tim žicama kako bi one “sjele” na mjesto, što je izuzetno važno, te kako bi igrač dobio osjećaj u ruci. Marin, čini mi se, nije imao tu mogućnost u ovoj situaciji i to bi moglo objasniti zašto je toliko lopti izlazilo izvan terena u prvom setu!”

G. Baćun mi je objasnio kako je Čilić možda imao našpanano nekoliko, možda i desetak reketa na različite kilaže za različite uvjete, ali je problem što možda nije imao priliku udariti niti jednu lopticu s onime s kojime je započeo meč. Uostalom, vidjeli smo našeg tenisača kako je tijekom prvog seta u jednom trenutku otišao do klupe zamijeniti reket drugime… 

U svakom slučaju, čini se da su organizatori ovoga puta odigrali veliku ulogu za Federera. Ako ste jedan od onih koji tvrde da bi Čilić svejedno izgubio, htio bih znati kako možete biti sigurni u to, s obzirom na ono što se u susretu događalo u trenucima kada se Marin očigledno prilagodio na uvjete i (možebitno) drukčiji španung.

U tom kontekstu, vrlo je znakovit način na koji je Marin završio meč. Kod 1-5 i 00:40 protiv servisa, zatražio je challenge, što se uglavnom ne radi. Pomalo je negodovao i sam Federer, jer mu je Hrvat u tih nekoliko sekundi pokvario onu inicijalnu navalu emocija, kasnije smo vidjeli da su one svejedno izašle na scenu.

Možda Marin to i nije napravio iz nekog tihog protesta, možda je to plod moje mašte, ali jedan detalj sigurno nije moja halucinacija:
Na dodjeli trofeja, Marin je pljeskom ispratio sve službene osobe osim jedne. Direktora turnira Craiga Tileya.

Vjerojatno je spomenuti zaista odlučio strogo primijeniti Pravilo ITF-a o Indeksu topline, ali pitanje je kako to je da tako striktan u provođenju istog odlučio biti baš sada. A bilo je situacija tijekom turnira kada je temperatura bila i preko 40 stupnjeva, uz koju bi udio vlage trebao biti oko 10 ili 20%, što sigurno nije bio, pa se i dalje igralo, bez prekida, bez krova.
Pa i sam Federer rekao je da se ne sjeća da se ikad primijenilo to pravilo u jednom noćnom meču!