Indijska Superliga – čemu sad to?

Uncategorized 25. pro 20172:19 > 01. sij 2018 22:25
ISL

Zagrebali smo duboko iza blještave površine velikog marketinškog projekta po imenu ISL, kojega od ove sezone redovito možete susretati u programu Sportkluba...

Nathan Stirk/Getty Images

Ima tome već skoro deset godina kako je čelni čovjek azijske nogometne asocijacije došao u posjet Indiji. Želio se osobno uvjeriti zašto toliko napučena država ne može pobjeći s dna Fifine ljestvice reprezentacija. Indija je u to vrijeme bila zaista nisko, oko 170. mjesta.

– Čovjek je bio u šoku. Rekao mi je da je nogomet u Indiji otprilike 100 godina iza ostatka normalnog svijeta – nerado će se prisjetiti Bob Houghton, koji je u vrijeme spomenutog posjeta obavljao ulogu izbornika nacionalne selekcije.

Dotični se čelnik AFC-a vratio dvije godine kasnije i ustvrdio da se apsolutno ništa nije promijenilo u odnosu na posljednji dolazak…

Otprilike u to vrijeme, na smjeni prvih dvaju desetljeća u novom mileniju, članovi domaće nogometne lige bivali su sve glasniji u svojem nezadovoljstvu radom saveza, AIFF-a. Prošlo je već nekoliko sezona od oblikovanja I-lige, koja je trebala predstavljati veliki kvalitativni i konceptualni iskorak u razvoju te, naoko, zaboravljene igre na Potkontinentu, no rezultati su izostajali.

https://twitter.com/NitaMAmbani/status/941648697795813376

Mohun Bagan, East Bengal, Churchill Brothers, Shillong Lajong… i ostali vlasnici udjela u I-ligi ne samo da su bili ogorčeni izostankom ikakvog plana i investicija od strane Saveza, nego su nakon – po njihovom mišljenju, sumnjivog ugovora AIFF-a s jednim ogromnim konglomeratom – počeli agresivnije zahtjevati odgovore.

Dotična tvrtka, tj. zajednički pothvat dvije tvrtke, za velike je novce otkupila sva moguća prava na nacionalnu ligu i obvezala se pritom dramatično restrukturirati, poboljšati te popularizirati nogomet u Indiji. I pritom se klubove ništa nije pitalo, a trebalo se…

Mjeseci su prolazili, a planova nigdje. Dok u jesen 2013. nije eksplodirala supernova – IMG i Reliance, dvije megakorporacije okupljene u zajednički pothvat, objavile su kako u suradnji s AIFF-om pokreću potpuno novo natjecanje. Indijsku Superligu…

Reliance Industries u toj je priči bio ključni čimbenik. Tvrtka s enormnim godišnjim prometom – alfa i omega u velikom broju privrednih sektora u Indiji, sada već jednoj od najbrže rastućih ekonomija svijeta – okupila je oko sebe zainteresirane strane, spomenuti IMG, veliku TV kuću Star Sports i lokalni nogometni savez.

Na čelno mjesto Superlige postavljena je supruga glavnog čovjeka Reliancea, Nita Ambani. Njen muž Mukesh nezamislivo je moćan čovjek. Biznis kojega je preuzeo od oca, a dobrim djelom mu ga i pomogao postaviti na noge, toliko je velik da se njegova, po patrijarhalnim načelima uređena tvrtka, nalazi na 8. mjestu popisa najbogatijih svjetskih energetskih kompanija!

Sam Mukesh svojim manirama i preferencama vezanim uz životni stil, bliži je onom siromašnijem ekstremu izuzetno kontrastnog društva Indije, smrtno inficiranog neoliberalnom doktrinom. Za njega nisu otmjena hrana i skupi restorani, najbolje se osjeća dok na zakrčenim ulicama Mumbaija jede domaće ulične specijalitete…

U slobodno vrijeme, on i Nita zajedno maštaju na koje će sve načine promijeniti Indiju. Ili barem, kako će postići taj dojam kod sve angažiranijih instituacija javne vlasti koje inzistiraju na potpunoj liberalizaciji tržišta, kako bi do ogromnog indijskog financijskog kolača pristup mogle dobiti multinacionalke iz cijelog svijeta, što i nije baš po “ćefu” Reliancea..

Te institucije pritom se jako trude pronaći bilo što na tragu brojnih glasina i indicija o velikom uplivu korupcije u metodama koje Reliance koristi kako bi ostvario ekonomski prodor do najsitnijih zakutaka države…

U takvom kontekstu, Superliga je dočekana na nož s mnogih strana. Ljudi, a naročito oni iz dijelova država koje nisu prošle na početnoj aukciji za franšize, doživljavali su Ligu isključivo kao poslovni pothvat s jednom jedinom svrhu – što većim oplođivanjem kapitala. Oni nešto depresivniji na stvari su gledali još tragičnije – po njima, cijeli indijski nogomet tih je dana predan u ruke privatnog kapitala…

I zaista, ISL je prve godine preplavilo more većinom već penzioniranih internacionalnih igrača. Del Piero, Trezeguet, David James, Ljungberg, Robert Pires…
IMG-Reliance obvezao se indijskom savezu i klubovima prve lige izaći s planom oporavka, a ovo je bilo najbolje što su smislili? Oronule bivše zvijezde?

No, prvu utakmicu tih bivših igrača pogledalo je 65 tisuća ljudi uživo! Gledanost prve sezone ISL-a bila je iznad svih očekivanja, Superliga je bila četvrta najgledanija liga svijeta!?

Nita Ambani i suradnici uspjeli su odraditi fantastičan marketinški posao i sjajno su procijenili glad indijske populacije za pravim nogometom. Zaboga, čak su se i najveći suparnici Kolkate, ma cijele Indije, okupljeni oko “vječnih” Mohun Bagana i East Bengala, uspjeli ujediniti i odmah prihvatiti novu realnost – svi zajedno odsada će navijati samo za jedan klub, Atletico de Kolkata!

Madridski nogometni velikan kupio je dvadesetak posto dionica franšize koja je aukcijom u proljeće 2014. dodijeljena Zapadnom Bengalu, ali nije bio jedini veliki europski klub koji je odlučio staviti poneko jaje u ovaj portfelj. Feyenoord i Fiorentina također su odlučili biti dio priče, sudjelovati ne samo s ulagačkim kapitalom, nego i vlastitim stručnim kadrom te ponekim igračem za posudbu, računajući da će za nekoliko godina ubirati žestoke plodove svojeg rizika, kada nogometna proizvodna traka u Indiji konačno dosegne potrebnu brzinu…

Pitanje je koliko su njihova očekivanja bila utemeljena na realnosti, a u kojoj mjeri su bila posljedica milozvučne mantre IMG-Relianceovih ljudi zaduženih za smekšavanje i najtvrđih srdaca na planeti.

Jesu li zaista postavljeni temelji buduće nogometne supersile ili je sve bila još jedna od CSR (globalno prihvaćen koncept društvene odgovornosti korporacija) obmana koje je tvrtka Reliance tako vješto koristila od 2013. godine, kada su lokalne vlasti zakonom propisale da 2% godišnjeg profita toliko velikih tvrtki mora biti preusmjeravano u društveno korisne projekte!?

Nita Ambani strašno se diči “Grassroots” programom koji je inkorporiran u djelovanje Superlige. Prema njenim tvrdnjama, tijekom tri godine postojanja lige, nogometom je “zaraženo” otprilike 5 milijuna djece diljem Indije. Klubovi su od prve sezone bili dužni, takav je bio dogovor, napraviti lokalnu selekciju nadarene djece od 11 do 14 godina u regijama u kojima su imali postavljene franšize. Nakon nekoliko krugova probira, došlo se do 48 klinaca koji su dobili stipendiju u sklopu programa Reliance Foundation Young Champs, putem kojeg je vodstvo lige uspjelo ostvariti čak i suradnju s mladim pogonima engleskih premijerligaških klubova!

ISL

I koliko god to spektakularno zvučalo, ostaje činjenica da je riječ o tek nekolicini sretnika i pravo je pitanje koliko istih će se na kraju razviti u prave igrače, a kamoli reprezentativce ili igrače svjetske klase! Baza mora biti puno šira i toga su u Relianceu bili svjesni, tijekom oblikovanja Lige postignut je i dogovor s klubovima da će svaki s vremenom morati oblikovati vlastitu nogometnu akademiju koja će se brinuti za razvoj većeg broja talenata i to u svim relevantnim dobnim kategorijama…

Do danas, samo su tri kluba (od deset koliko ih se od ove sezone natječe u ISL-u) zadovoljili te uvjete. Korporacije u pozadini franšiza nisu ispunili svoj dio aranžmana, a Ambani i vodstvo Lige to su tolerirali vjerojatno i iz razloga što je već u prvoj godini svaki od klubova ostvario gotovo 100% veće gubitke nego što su projicirani.

Razlog tome bili su dodatni zahvati na infrastrukturi koji su trebali biti napravljeni, a da bi Superliga bila oku ugodna, te da velike megazvijezde gaće i majice ne bi presvlačile u prčvarnicama. Ligi je, prema ugovoru, svake godine trebalo pripasti 20% profita, a ostali novac dijelio bi se između klubova. Taj je “deal” otpao već u prvoj sezoni, jer infrastruktura indijskog nogometa bila je u katastrofalnom stanju.

Vlasnici franšiza ionako nisu računali da će tako skoro početi generirati profit. Upozoreni su da kroz prvih pet godina nikako ne očekuju kako će vratiti početna ulaganja, no s vremenom…

S vremenom, maske bi trebale pasti! Azijska federacija, naime, dala je ove godine legitimitet natjecanju, od 2019. prvak ISL-a natjecat će se u tamošnjem pandanu Europa lige, ali će prije toga klubovi morati zadovoljiti neke stroge uvjete, prvenstveno one o zasnivanju vlastitih akademija u svim dobnim kategorijama!

Hoće li vlasnici franšiza uložiti prave novce u razvoj igrača, kao što to već dugo godina čini Tata Steel, tvrtka koja stoji iza Jamshedpura, kluba kojeg zbog vrlo defenzivnog stila sigurno najmanje volite gledati u programu Sportkluba…

Ili će to biti tek alibi-projekti, oblikovani tako da zadovolje formu i slovo ugovora s Ligom? Jer, budite uvjereni da neće sve tvrtke blagonaklono gledati na izdavajanja značajnih sredstava na ime opće dobrobiti zajednice, bila ona stvarna ili fiktivna.
prije

Kabelska tvrtka Den Networks najbolji je primjer. Vlasnici Delhi Dynamosa računali su kako će preko Lige povećati svoj TV “share”, a kada im je plan propao, i poslije još jedne gubitne godine, konačno su odlučili prodati 80% svog udjela američko-arapskoj investicijskoj grupaciji!
To se u Bundesligi ili La ligi, recimo, ne bi moglo dogoditi zbog pravila “50+1”, što nas dovodi do zaključka o velikoj volatilnosti cijelog projekta…

Sljedeći tjedan, na istom ovom mjestu, pročitajte drugi dio priče o Indijskoj Superligi!