Sportklub vam svakog dana donosi zanimljivosti s Bol Opena, jedinog WTA turnira u Hrvatskoj.
Za razliku od Pariza gdje ne prestaje padati kiša i organizatori ne znaju kako će na vrijeme dovršiti Roland Garros, na Bolu je savršeno vrijeme za tenis.
Sunce se krije iza oblaka, nema kiše, a kad se povremeno sunce i pojavi, ne ostane predugo. To je i za gledatelje bio savršen dan. Jedinu zamjerku koju imam na organizatore turnira u Bolu je što niti na jednoj tribini nema zaštite od sunca, ukratko ako je sunčan dan, a vi želite gledati tenis, morate pratiti na suncu ili naći neki kvadrat prostora gdje drveće pravi hlad. I nisam jedini koji smatra da bi to trebalo pod hitno riješiti jer će inače i dalje biti na početku dana jako malo ljudi na tribinama.
Uglavnom, neću cjepidlačiti, to je jedini realni problem u inače savršenoj organizaciji.
Dan je započeo susretom hrvatske tenisačice Jane Fett koja je u 13 sati imala dvoboj na centralnom terenu protiv Švicarke Stefanie Voegele. Prije meča naletio sam “slučajno” na Janu kod svlačionice i izmijenio par riječi. Naravno, zamolio sam i za sliku da čitatelji ne bi pomislili kako sve vaš novinar izmišlja.
Fett je djelovala vrlo raspoloženo i činilo se kako bi mogao biti njezin dan.
#related-news_0
Pitao sam je kako se opušta prije meča?
“Uglavnom slušam glazbu i pokušavam biti relaksirana. Naravno, obavezno odradim i zagrijavanje pola sata prije meča”.
Nisam je htio prije meča gnjaviti pa sam joj zaželio sreću i poželio joj da se vidimo i sutra prije meča, što znaći da će pobijediti, a ona se zahvalila.
Uoči početka meča sreo sam kolegu novinara i pitao ga što misli tko će pobijediti?
“Naravno Voegele, pa vidiš da je 200 i više mjesta bolje plasirana”, rekao je kolega.
Odmah sam mu odgovorio da to u ženskom tenisu i ne mora previše značiti i kako mislim da će naša tenisačica slaviti pred domaćom publikom.
Vaš novinar, inače sklon “ponekim” porocima, predložio je okladu da učinimo meč zanimljivijim, a kolega je prihvatio. Naravno, kladili smo se u rundu piva, a ja sam bio siguran da će Fett dobiti, prije meča je ostavila takav dojam da sam joj sve vjerovao.
Ipak, bio je to dosta loš meč naše tenisačice, koja je osim na početku meča bila konstantno korak iza protivnice, a treba reći i da je Voegele igra vrlo dobro.
Na kraju Fett je izgubila rezultatom 6:2, 6:2, a ja sam tijekom cijelog meča morao dostojno podnositi provokacije kolege uz komentar “Zar nikad neću naučiti da se na ženski tenis ne treba kladiti”.
Očigledno neću.
Kasnije sam Fett gledao i u konkurenciji parova, odigrala je puno bolje nego u pojedinačnom dvoboju. U paru s Teichmann igrale su vrlo zanimljiv dvoboj protiv Gumulyje i Rompies, ali doživjele su poraz u trećem setu rezultatom 14.12, iako su imale dvije meč lopte.
Da ne ispadne kako sam samo gledao Fett, otišao sam pogledati meč dvije srpske tenisačice, Olge Danilović i Aleksandre Krunić. Iskusnija Krunić došla je do pobjede protiv tinejdžerice Danilović i prošla u drugo kolo. Inače, već sada se vidi da bi Danilović mogla imati vrlo uspješnu karijeru, ima, što se kaže, sve udarce, samo treba dijamant izbrusiti.
Poslije meča su neki kolege pokušali dobiti izjavu za Danilović, a ja sam sa strane promatrao već dobro upoznat s činjenicom da igračice nakon poraza uglavnom odbijaju dati izjavu.
Pokušali smo pričekati pobjednicu Krunić, inače vrlo susretljivu i simpatičnu djevojku, ali ona se nešto duže zadržala u svlačionici. Nakon dobrih pola sata svi smo krenuli na ostale mečeve, govoreći si “već ćemo je negdje sresti”.
Uz spomenute mečeve, gledao sam i prvi set u dvoboju braniteljice naslova Tamare Zidanšek i Luksemburžanke Mandy Minelle. To je bio izuzetno kvalitetan meč, recimo na razini trećeg kola Grand Slama, sve dok Minella nije tražila liječničku pomoć. Nakon toga je samo postojala jedan igračica na terenu, ona iz Slovenije.
Inače, Zidanšek igra sjajno i ne bih se iznenadio da ponovno dođe do finala.
Lagano se bližila večera pa se i vaš novinar uputio prema hotelu.
Do sutra, pozdrav!