Hrvatska tenisačica Ana Konjuh za Sportklub otvorila dušu u teškim trenucima svoje karijere... Razgovarao Fran Mihaljević
Devet mjeseci bez tenisa, puno problema s ozljedama. To je 2019. godina hrvatske tenisačice Ane Konjuh. Tri operacije u dvije godine, povratak, pa ponovni problemi. Za Sportklub otvorila je dušu u teškim trenucima svoje karijere. No, na razgovoru je bila poprilično raspoložena i opuštena.
Ana Konjuh: Super, za sada je sve dobro. Počela sam lagano trenirati, tri puta tjedno po sat vremena. Za sada nema velikih bolova i veselim me što će doći u budućnosti.
Još ste u fazi oporavka, počeli ste prije mjesec dana s treninzima, kako izgleda vaš trenutni trening, u usporedbi s treningom kad ste u top formi?
Ana Konjuh: Puno manje udaraca odigram (smijeh). Treniram tri puta tjedno, nekih 140 forhenda, 140 bekenda, uz tridesetak servisa, ali sa spužvastim lopticama. Iz tjedna u tjedan podižemo broj udaraca, ovisno naravno o stanju lakta, ali dosta smo trenutno fokusirani i na kondiciju, tako da sam na fitnesu 3 sata. Trenutno sve ide po planu.
https://www.instagram.com/p/B3nB_6Sg4O0/
Za one koji ne znaju, tri operacije ste imali u razmaku od dvije godine, u kakvom je stanju lakat?
AK: Originalno, došla sam kod liječnika po dijagnozu i rekao mi je da mogu već sutra na operaciju ili uzeti nešto vremena pa razmisliti o tretmanu. Tako da sam već sljedeći dan odradila operaciju, bilo je jako teško i bolno, prvih osam tjedana nakon operacije nisam smjela uzimati tablete protiv bolova jer su mi ubrizgali matične stanice. No, devet mjeseci kasnije, osjećam se dobro, ide sve po planu srećom.
Kako ste bili kod kuće, a ne po turnirima, češće ste bili među ljudima. Jel vas prepoznaju ljudi na cesti ili u dućanima, traže sliku itd…?
Ana Konjuh: Tu i tamo. Većinom ako i primjete, prvo guglaju da budu sigurni (smijeh), ali većinom je to sve simpatično, pitaju za sliku, iako zbog manjka odigranih turnira nisam bila u zadnje vrijeme toliko po medijima.
Je li 2020. sezona povratka, ili je pravi cilj 2021.? U smislu, dozirat će te turnire, samim time naredna sezona može poslužiti kao vraćanje forme, osjećaja na terenu i povratka u teniski svijet.
AK: Ne znam iskreno. Planirali smo treći, četvrti mjesec ako sve bude po planu. Inače oporavak od ove operacije traje od devet do 18 mjeseci, ovisno o pojedincu. Ne bih htjela prognozirati hoće li biti dobra godina ili ne, ali sigurno ću dozirati broj loptica, broj turnira, podloge, ovisno o tome što više paše laktu. Rezultati će doći, ranije ili kasnije.
Postoji li plan, tražiti povratak preko ovih nižih razina (challenger) ili odmah slijede WTA turniri? Može li se do nekih turnira doći i preko zaštićenog rankinga?
Ana Konjuh: Imam zaštićeni ranking 255. mjesto, loš sam tajming izabrala (smijeh), tako da ne vjerujem da ću upasti na Grand Slam, ali smijem šest turnira, iako ne vjerujem da ću odmah krenuti s njima, već ću tražiti nešto lakše mečeve na početku.
Osvojili ste turnir u Nottinghamu 2015. i postali najmlađa osvajačica još od 2006. godine (Paszek, Portorož). Je li ti to najdraži trenutak u karijeri ili ipak, dva juniorska Grand Slama? Možda i US Open 2016. i četvrtfinale?
Ana Konjuh: Definitivno bih izdvojila to četvrtfinale US Opena i Nottingham titulu koja je bila ako se ne varam sa 16 godina. Jako volim igrati na travi, to mi je najdraža podloga, tu je još bio i Wimbledon 4. kolo koje sam igrala 2017., u toj godini se dogodilo par dobrih rezultata i to je rezultiralo s rankingom karijere, top 20 i što god da se dogodi u budućnosti, mislim da mogu biti ponosna na svoja postignuća.
Odakle ta ljudbav prema travnatoj podlozi, većina terena u Hrvatskoj je zemlja, uz pokoji hard court? Kako jedna cura iz Dubrovnika zavoli travnatu podlogu, koju nema „doma“?
AK: Trave ima napretek (smijeh). Šalim se, ne volim baš duge poene, dobro odgovara mojoj igri i volim biti ta koja vodi igru, što mi trava omogućava, praktički još od juniorskih dana.
Zvali su vas Baby Serena kad ste tek dolazili na Tour. Je li ona glavni uzor, sjećam se da ste spominjali i Kim Clijsters i Li Na.
Ana Konjuh: Ne bih rekla da mi je ona uzor, više su to bile Clijsters i Li Na. Iako, neosporivo je da je Serena jedna od najboljih svih vremena i nevjerojatno je što je napravila u ovome sportu. Nadam se da ću imati priliku igrati s njom prije nego ode u mirovinu.
Koliko se zapravo uspijete družiti s drugim igračima na Touru? Je li moguće stvoriti prava prijateljstva ili je to većinom kolegijalno? Znamo da ste još od juniorskih dana igrali s Benčić i da ste ista generacija.
Ana Konjuh: Da, Belinda i ja se znamo još od malih nogu, tu je još i Kasatkina, Ostapenko. Bila je dobra generacija, vidi se po rezultatima. Tenis je sport gjde većinu vremena provedeš sa svojim timom, ali uvijek se nađe vremena za otići na večeru i malo vremena za zabavu. Kakav je trener Antonio Veić s kojim radite zadnje dvije godine. Nema ga trenutno, u Madridu je s Davis Cup reprezetacijom.
https://www.instagram.com/p/ByoBG2HAUGN/
Kako vam se sviđa novi format natjecanja, uostalom i Fed Cup od sljedeće godine kreće sličnim sistemom.
AK: Promjena je uvijek teška, pogotvo u tenisu. Svi su bili naviknuti na stari sistem, falit će prije svega zbog tog domaćinstva kojega više neće biti. Želim svu sreću našim dečkima, iako nisu u punom sastavu. Puno se pričalo o reprezentaciji u zadnje vrijeme, nažalost u lošem kontekstu. Otkaz Krajanu, izostanak Čilića i Karlovića, čeka se Dodigov rezultat na završnom Mastersu.
Smatrate li da se sve to moglo i malo ljepše riješiti, bez medijskih provlačenja?
Ana Konjuh: Ipak živimo u Hrvatskoj (smijeh). Nisam upoznata s cijelom pričom, tako da ne bih htjela ulaziti dublje u to. Iako, svaka medalja ima dvije strane, svi imaju svoj razlog.
Fed Cup reprezentacija. Dvije top 20 igračice, Donna Vekić i Petra Martić, vi se vraćate, kako procjenjujete naše izglede jednom ako (kad) uđemo u najjaču skupinu?
Ana Konjuh: Mislim da imamo šanse, imali smo dosta šansi i prijem ali uvijek nas par poena zezne. Nismo imali baš sreće zadnjih godina, ali ako ćemo biti svi na okupu i u formi, mislim da imamo dovoljno za napraviti lijepi rezultat.
Puno su vas pitali u zadnje vrijeme, koji je plan B ako nećete moći nastaviti s karijerom. Rekli ste da ste dizajnerica ili organizatorica vjenčanja. Jel postoji možda šansa da i vas vidimo s linijom odjeće?
Ana Konjuh: Svi koji imaju već su legende ovoga sporta, tako da još nisam tu (smijeh). Da voljela bih jednog dana imati svoju liniju, bilo bi to jako lijepo, ali tko zna što budućnost nosi. Trenutno se želim vratiti tenisu i ne razmišljati o planu B dok god ne moram.
Spomenuli ste jednom da će te igrati do 28.-30. godine i onda se posvetiti obitelji? Taj plan i dalje stoji?
Ana Konjuh: Leti vrijeme, mogu vam reći (smijeh). Ne planiram igrati do 35.-e, planiram biti mama i imati obitelj, iako prvo moram naći nekoga za to (smijeh).
Da možete izabrati jednog teniskog partnera za Wimbledon, tko bi bili sretnici. Jedan muški za mix, jedna žena za obične parove?
Ana Konjuh: Za mix, Mekta (Nikola Mektić, op. a.). Igrali smo već zajedno na Wimbledonu, tako da bi bili dobri. Za dubl, Kiki Mladenović. Nismo nikada igrale, ali igra odlično, ima dobar forhend i bekend i mislim da bi se dobro slagale.
Ovo je vjerojatno najveći kompliment za Mektića, da ste ga izabrali prije Federera ili Nadala.
Ana Konjuh: Ha ha, s njim sam imala prilike igrati i dobri smo si, pa bi bila dobra atmosfera.
Što bi u karijeri najviše voljeli osvojiti – Wimbledon, WTA finals ili zlato na Olimpijadi?
Ana Konjuh: Definitivno Wimbledon. To mi je najdraži Grand Slam, o tome zapravo svi maštamo kao djeca. Od ostalih sportova, znam da volite nogomet i naravno vaterpolo, ipak ste iz Dubrovnika.
Načuo sam da ste postali veliki fan NFL-a?
Ana Konjuh: NFL (smijeh). To sam sad u zadnje vrijeme krenula pratiti. Bila sam puno puta u Americi, svaki puta je na televiziji, traje satima, pa sam guglala pravila i sad sam se navukla, gledam utakmice redovito. Inače navijam za San Francisco 49erse, nažalost izgubili su jučer, jako zanimljiv sport i htjela bih to vidjeti uživo.
Malo sam proskautirao prije intervjua, vidio sam da na društvenim mrežama pratite samo jedan klub i jednog quarterbacka pa nije bilo teško zaključiti. Imamo ih naredna dva tjedna u programu Sportkluba, prvo protiv Arizone, onda protiv Green Baya u Sunday Night Football terminu. Kako to da navijate za njih, nema baš turnira u blizini, izuzev Indian Wellsa koji kreće kad je već gotova sezona?
Ana Konjuh: Da, sada su ih stavili u „primetime“, popularni su (smijeh). Bio je prije turnir u Stanfordu, ali imam i rođake u San Franciscu, bila sam puno puta tamo i kada sam guglala malo o ekipi, sviđa mi se i trener Kyle Shanahan i generalni manager John Lynch, čine mi se kao jedna velika familija.
Naš proslavljeni veslač Martin Sinković veliki je navijač Green Bay Packersa, pokazivao nam je slike i video, kaže da pravi fan to mora doživjeti uživo. Planiraš možda otići na utakmicu?
Ana Konjuh: Nažalost, sezone nam se ne slažu, teško je malo uskladiti termine, pogotovo jer je na drugom kontinentu, ali definitvno bih voljela otići u bližoj budućnosti.
I za kraj, imate li neku poruku za sve vjerne gledatelje SK koji nestrpljivo čekaju povratak tenisa na male ekrane?
Ana Konjuh: Bilo mi je drago na ovom intervjuu, nadam se da se vidimo u bliskoj budućnosti i da ćete navijati za mene kad se vidimo.