Kada me kolega prije dvotjednog raspusta, upitao tko osvaja US Open, kao iz topa sam ispalila - GARCIA!!! Piše: Tihana Zrnić

Zašto Garcia? Zato sto je ženski tenis stvar trenutka, teniskog tjedna, inspiracije. Čast izuzecima. Popularno, uzmi sve dok te ide, dok nalet traje, dok si u centru pažnje. U takvom je zanosu sada bila Garcia.

Kakvu je katarzu doživjela ta djevojka ove godine…doista nevjerojatno. Sve je krenulo osvajanjem Roland Garrosa u parovima s Mladenović. Nakon toga uzima dvije manje titule, u Bad Homburgu i Varšavi, pa onda i Masters u Cincinnatiju..Cekao je taj US Open na nju, kao i ona na njega. Napokon je vratila vjeru u svoje udarce, općenito u svoj tenis sa puno točnih izlazaka na mrežu. Sve je napokon bilo posloženo što je bilo u ponoru pune 4 godine..kada je bila dominantna top 5 igračica.

Ipak nedostajao je korak, dva da zaista bude tako..Francuskinju je ipak zaustavila Ons Jabeur, koja je tim susretom potvrdila ovogodišnje finale i konstantu cijele sezone. To se nikako ne može reći za druge dvije tenisačice, imena Maria Sakkari i Paula Badosa koje su nestale ne iz Top 5, nego razine koja toga broja nije dostojna.

Coco Gauff mi se činila potpuno sigurnom finalisticom ovog izdanja. Dobro je izgledala, potpuno zrelo za ovakvo dugo natjecanje. Oscilacije u igri je potpuno smanjila ako ne i iskorijenila. Kako je samo uživala pred svojom publikom, kada je vec ta publika rekla zbogom najvećoj Sereni.

Gauff je potpuno postala sada nova mezimica američke teniske publike. Kada ono hladan tuš Garcije za polufinale..isti onakav kakav je Garcia pretrpjela protiv Jabeur za finale.

Sabalenka, Garcia, Jabeur, Swiatek, posljednje četiri za posljednji Grand Slam sezone zvan US OPEN.

Što odmiče sezona više kraju, to Sabalenka raste u formi, ali još uvijek čeka prvi Grand Slam, mali iskorak je tu. Uspjela je čak uzeti i set Swiatek u četvrtom međusobnom dvoboju ove godine, do sada u preostala tri, najvise pet gemova.

Kasno je više za Garciu i Sabalenku koje upisuju polufinale, sada je red na Igu i Ons.

Nakon sto mi je ispala Garcia, polagala sam nadu u Ons Jabeur. Ne zato sto mislim da je bolja, više da gledamo dobro finale, ali nije se uspijela opustiti do kraja. Kako je krenulo finale tako sam mislila da će brzo i završiti, kao i prethodna dva susreta ove godine između ove dvije djevojke. Ipak je Jabeur uspjela, ovoga puta, izvući nesto više iako je prvi set prohujao mimo nje. Na početku je trema pojela Ons Jabeur, to se očito vidjelo ponajviše na servisu. Cijeli meč je toplo hladno servirala, i to joj je najvise odmagalo za mogući totalni preokret. Posebice drugi servis, gdje je tanka. Swiatek je to znala iskoristiti s dobrim povratom servisa.

Moglo se protiv Swiatek ali tri ključne break šanse Tunižanka nije iskoristila za 5-4 u drugom setu.

Možemo povući paralelu izmedju Jabeur i Tiafoea koji su sa netipičnim stilom stigli do finala, igrom punom vica, ideje i talenta na radost i divljenje piblike.

Što reći za Igu Swiatek a da nismo rekli?

Do sada smo se divili našim idolima Muguruzi, Kvitovoj, Azarenki, Barty, Osaki, Halep, to je bio V.I.P meni ženskog tenisa, a Iga je tek ušla u 20te i tako joj lako to sve ide. Ne zna za porez u svim svojim finalima. Cini se da je već preplivala ovaj gore navedeni pličak i da su ona i Alcaraz nova generacija, koja će stremiti neslućenim razinama gdje se obzori ne naslčcuju ili ne vide, gdje možemo samo pitati je li ovo moguće i kako li samo oni to s lakoćom rade.

Tko kaže da nema u novim generacijama velikih? Tek smo zatvorili eru sa Serenom a vec nam opasno maše Iga koja je bar nova Šarapova ako ne i nešto više.

Vrijeme će pokazati.