Sljedeća sezona bi po pitanju hrvatskog tenisa mogla biti zaista obećavajuća

Piše: Antonio Prce

Hrvatska i dalje dokazuje da imamo sjajne rezultate u tenisu, iako će mnogi naši građani to opovrgnuti i reći da nemamo konstantu, da bi se Čilić trebao umiroviti i da nema pojma, da zaključimo – skloni smo pljuvanju.

No, ljudi zaboravljaju da je tu onaj Ivaniševićev Wimbledon 2001., pa Davis Cup 2005. i 2018. (gle poveznice, na današnji dan je započelo finale Davis Cupa u Lilleu koji smo osvojili), pa Olimpijada u Ateni 2004. gdje su Ivan Ljubičić i Mario Ančić osvojili  broncu u paru pobijedivši ‘vječne’ tenisače Bhupathija i Paesa. Čilićev US Open 2014., Roland Garros 1997. za Ivu Majoli. Sada su sve češće trofeje na velikim turnirima počeli osvajati i Nikola Mektić te Mate Pavić koji će početi skupa igrati od nove sezone.

Već iduća godina bi mogla biti zaista sjajna kada je u pitanju tenis. Naravno, ne treba zaboraviti i ovu prokletu pandemiju koronavirusa gdje se zaista nadamo da će uskoro pasti u drugi plan i da ćemo se vratiti koliko toliko normalnom životu.

Najveća priča svakako će biti Nikola Mektić i Mate Pavić. Dečki koji su sjajni prijatelji, koji su u zadnje tri-četiri godine doživjeli strelovit uspon u parovima i svakako ćemo od njih imati najveća očekivanja iduće sezone. Mate je sa Soaresom osvojio Roland Garros, na US Openu su igrali finale, godinu su završili kao prvi par svijeta, dok je Nikola u paru sa Koolhofom jučer u Londonu ispisao povijest hrvatskog tenisa, postavši prvi hrvatski tenisač u povijesti koji je osvojio završni Masters. A ne treba zaboraviti da su tek od prošle sezone počeli igrati skupa, u sezoni koja je trajala jako kratko.

Iduće godine su i Olimpijske igre u Tokiju, pa se nadamo da će Zagrepčanin i Splićanin biti kao nekad Ljubičić i Ančić jer u Japanu ćemo imati velikog aduta u njima za medalju. Kad proradi zagrebačko-splitska veza bit će strah i trepet za protivničke parove. Naravno, ne treba zaboraviti ni Ivana Dodiga i Franka Škugora od kojih se također očekuje da ostvaruju dobre rezultate sljedeće godine.

Marin Čilić, koliko god ga neki pribijali na križ, nema više apsolutno ništa dokazivati. Uvijek se odazivao pozivu kada je u pitanju reprezentacija, no polako i on ulazi u godine kada je na prvom mjestu ipak obitelj i zato će svaki uspješan rezultat na teniskim turnirima biti bonus. A tko smo m ida sudimo čovjeku koji je osvojio Grand Slam? Ej, veliki US Open! Možda je daleko od najbolje forme, ali tu je, igra, trudi se, nekad dođe loš dan i to je to.

Kad je u pitanju prvi hrvatski reket, od Borne Ćorića ipak očekujemo malo više. Ima Borna dovoljno iskustva i znanja da iduće sezone napokon eksplodira. Njegovi vršnjaci Danil Medvedev, Alexander Zverev, Andrej Rubljov su uvijek tu negdje u završnici na turnirima i prava je šteta da i njega ne viđamo češće tu, jer ima za to kapaciteta.

Čovjek koji je u dva navrata pobjeđivao Federera i Nadala pokazuje da se može i zato Borna mora početi prikazivati bolje rezultate. Daleko od toga da se on ne trudi i da je srčan, uporan i svi drugi dobri teniski epiteti koji mu pristaju, ali vrijeme je da doživi ‘boom’ u 2021.

Od ostalih su tu Nino Serdarušić i Borna Gojo od kojih se očekuje da će što više napredovati i skupljati dobre rezultate, možemo reći kako jedva čekamo vidjeti što mogu u novoj teniskoj sezoni