Hrvatski tenisač Marin Čilić danas u Parizu traži finale Roland Garrosa preko Norvežanina Caspera Ruuda.

Sama činjenica da je Čilić uz Andyja Murrayja, Rogera Federera, Rafaela Nadala te Novaka Đokovića jedini igrač koji je uspio doći do polufinala na sva četiri Grand Slama dovoljno govori o tome kakav je tenisač.

Istina, imao je Marin uspona i padova kroz karijeru, možda ponekad i neke neočekivane rezultate, ali čini se da sve dolazi na naplatu. Tenisač iz Međugorja na terenu izgleda iznenađujuće sjajno, zaista ga je gušt gledati da s takvom dozom samopouzdanja lomi protivnike na terenu. I ne samo to, svaki poen koji dobije dostojno proslavi, tjera samog sebe da još jače uđe u sljedeći poen. Zaista oku ugodno.

Početak zemljane sezone nije izgledao nešto pretjerano obećavajuć. Prvo je u Monte Carlu svladao ‘umirovljenika’ Tsongu, da bi izgubio od Fritza. Došao je u portugalski Estoril, odmah na startu je bio bolji Baez. Isti taj Baez koji je Zvereva odveo u pet setova na pariškoj zemlji i dobro ga namučio (čisto da se zna).

U Madridu je svladao domaćeg Ramosa, ali onda je poražen od Zvereva s kojim se dosta hrvao, no Nijemac je ipak bio bolji. Stigao je i posljednji turnir prije Roland Garrosa, u Rimu je porazio Arnaldija i Norrieja, a onda ga je izbacio Garin.

Ali ovaj Marin na Roland Garrosu izgleda božanstveno. Znam, možda je puno pohvala. Ali, zaslužio je. Po kratkom postupku izbacio je dva Mađara, Balazsa i Fucsovicsa, pa je Gillesa Simona posljednji put pred pariškom publikom ispratio sa tri lagana seta. A onda dva Rusa, Danil Medvjedev i Andrej Rubljov.

Ajmo sada iskreno, vjerojatno su mnogi od vas govorili da nema šanse protiv aktualnog pobjednika US Opena. No, izbacio ga je. Došao je i Rubljov, vjerojatno ste bili sličnog mišljenja, ali sva sreća, produženi tiebreak je ipak prevagnuo na Marinovu stranu.

Podsjetnik, osvajač Davis Cupa. Osvajač US Opena 2014. Osvajač olimpijskog srebra. Dva finala na Grand Slamovima, na Wimbledonu 2017. i Australian Openu 2018. je bio bolji Roger Federer (baš ti hvala Rogere, iako se tebi teško može išta zamjeriti).

Mislim da je došlo vrijeme da ga prestanemo prozivati. Krećem i od sebe ponekad, koji od fakultetskih dana nisam mogao vjerovati da Marin gubi neke mečeve koje bi inače rješavao s lakoćom, sada, koju godinu stariji i pametniji, ipak shvaćam da je u sportu sve moguće. Osim toga, dođu i te privatne obveze, obitelj, ipak će čovjek uskoro napuniti 34 godine.

I zato Marine, kako god danas završilo protiv Ruuda, već si pobjednik. Ali ne bi bilo loše kada bi se svi u nedjelju popodne, nakon obilnog ručka, fino zavalili na kauč. I uživali…