Rođen u Jugoslaviji, Novak Đoković volio bi da ta zemlja ponovno postoji.
“U mojim najluđim snovima to bi bio idealan scenarij”, rekao je Novak Đoković u intervjuu za američki časopis GQ pa dodao:
“Rekao bih da je to savršen scenarij. Zašto ne? Ako svi govorimo istim ili vrlo, vrlo, vrlo sličnim jezikom. Savršeno se razumijemo.”
Zatim je Novak naveo još sličnosti.
“Ako pogledate naše narodne nošnje, glazbu, plesove, hranu. Isti! Samo različite riječi da to opišem. Zato sam za to da se što više približimo. A je li moguće da opet postanemo ista država? Mislim da to realno nije moguće. Ali ništa nije nemoguće. Zato kažem da ako možemo dokazati da imamo iste korijene, istu povijest, da potječemo iz istih plemena, onda bi to možda pokrenulo ljude.”
Đoković je svjestan da riječi o obnovi Jugoslavije mogu izazvati komentare različitog intenziteta.
“Nisam siguran, vjerojatno i sam sumnjam u tu mogućnost. Ali to bi barem zbližilo ljude i volio bih vidjeti mirnije i prijateljske odnose u regiji. Suradnja. Jer sada svako ljeto, kad se približe ti veliki datumi, sve te ratne obljetnice, samo podsjete sve na to. A mediji i političari na tome i dalje inzistiraju, svake godine sve jače. I tako je potpuno nemoguće približiti se. Samo se udaljavamo. Ne kažem da bi ljudi trebali zaboraviti. Vrlo je teško to tražiti od ljudi. Mora se sjećati, žrtve se uvijek moraju sjećati, ali idemo li tako naprijed?”
Novinar u tekstu podsjeća da je ideja o obnovi Jugoslavije prilično popularna u Srbiji, ali ne i u drugim bivšim republikama. Daje i pregled novije povijesti SFRJ te podsjeća da mnogi Srbiju smatraju najvećim agresorom u ratovima devedesetih.
Đoković objašnjava svoje korijene i zašto je uvijek vrlo dobronamjeran prema svim narodima koji su činili Jugoslaviju.
“Uvijek sam bio pacifista prema svim ljudima i narodima u regiji. Jer nekada smo bili ista država. Obitelj moje majke je potpuno hrvatska. Ona je rođena u Beogradu, ali svi su Hrvati. S očeve strane? Crna Gora i Kosovo. Rođen sam u Srbiji. Uvijek sam se prema svima ponašao isto. Želim reći da ako smo jednom bili zajedno, ako imamo toliko kulturoloških sličnosti, tradicionalnih sličnosti, jezika… zašto se ne bismo usredotočili na te stvari?”
Svjestan je da ne razmišljaju svi tako.
“Kad sam javno navijao za Hrvatsku tijekom Svjetskog prvenstva 2018., mnogi su me u mojoj zemlji, čak i najviši predstavnici vlasti, kritizirali. Ali za mene je to prilično jednostavno. Prvo, imam obitelj iz Hrvatske. Drugo, tako se osjećam u srcu. Kako da navijam za nekoga tko je dalje od mene nego za nekoga tko mi je susjed i s kim imam ne samo rodbinske veze, nego i mnoge sličnosti.”
Iz svega proizlazi želja da se bivše republike ponovno zbliže.
“Sto posto. To je cijela ideja. Razumijem da smo danas različite zemlje. Ali nadam se da bismo mogli shvatiti da imamo mnogo toga zajedničkog, povijesno i kulturno, i da bi nas to možda moglo ponovno okupiti kao jednu naciju.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!