Dolazim kući pokisao i vidim da mi je ruksak prljav, kao da sam ga vukao kroz blato. Nisam ga vukao kroz blato, na mene je samo padala kiša Melbournea. PIŠE: Saša Ozmo

Požari su toliko zagadili atmosferu da je boja kiše narančasta, i na terenima je ostajalo te “zemlje“, Roland Garros niotkuda… Za Melbourne kažu da je grad u kojem se četiri godišnja doba promjene u tijeku dana – opravdavao je taj naziv i ranijih godina, ali nikad tako drastično kao sada.

U srijedu navečer obilno je padala kiša, ali temperatura je bila ugodna. Do jutra se to promijenilo, kiša se na grad spuštala u naletima, ali pridružio joj se i hladni vjetar. Nema tog genija koji bi mogao prikladno se obuči za takve prilike, neminovno je da u jednom dijelu dana ispadneš smješan.

A morali smo uraniti, umjesto na tenis išli smo do jednog hotela nadomak Melbourne parka. Našao sam se sa Viki na Flinders stanici, odatle smo išli pješke petnaestak minuta, pa mi je usput pričala kako su australski novinari pokušavali “navući“ Mariju Sakkari da kaže nešto loše o grčkim navijačima. Točno znam te pokušaje, barem smo mi imali iskustva s time, ali Sakkari se nije dala.

Boja kiše u Melburnu. pic.twitter.com/MQQDF2vHkk

— Saša Ozmo (@ozmo_sasa) January 23, 2020

Do hotela smo išli jer je Eurosport tamo organizovao druženje sa svojim komentatorima – Matsom Wilanderom, Borisom Beckerom, Justin Henin i Alexom Corretjom. Novinar se uvijek nada da će uspjeti uhvatiti ekskluzivu, da s nekim razgovara jedan na jedan, ali sada je organizacija bila drugačija – smjestili su nas po stolovima u grupama, a četvoro legendi tenisa smjenjivalo se za stolovima.

Becker je naročito ekspresivan kada govori, udaljavao se i približavao objašnjavajući nešto u vezi s Đokovićem, mahao rukama dok je objašnjavao “vatru“ ATP kupa, dok Wilander ima tu naviku malo zastati kada želi nešto naglasiti. Talijanski novinar Ubi je nama mlađima otkrio da je Corretja svojevremeno važio za velikog stratega i mislioca u tenisu, mnogi mu i danas dolaze po savjet, to se i vidjelo po njegovim odgovorima, a Justin Henin bila je ugodna, govorila je tiho i smisleno.

Čitat ćete te razgovore sljedećih dana i siguran sam da ćete uživati isto koliko i mi. Kad se odmah jutrom obavi valjan posao, ostatak dana je lakši. Nakon prijateljske rasprave s Reneom o tome je li se ili nije Federeru otvorio žreb (“tebi je Millman lak ždrijeb?!“, čudio se zanemarujući tko ide poslije), zaputišmo se prema kompleksu udaljenom na pet-deset minuta hoda.

Kiša je padala nejoš kih pola sata, dovoljno da poremeti dodatno rasporede treninge i da ne znamo tko, gdje, što, koliko… Onda je došla druga strana medalje, postalo je naglo izuzetno toplo – oni koji su se do prije sat smrzavali sada su radosno uzimali kremice za zaštitu od sunca koje dijele po Melbourne parku.

Trebali su Đoković i Federer trenirati jedan do drugoga, ali nije bilo ni jednog ni drugog, samo je Gulbis na terenu 19 išao kontra svoje reputacije i zapravo igrao dobro u meču poslije velikog trijumfa. Na kraju je i pobijedio Bedenea, ali ne bez sitne diskusije:

Gulbis: Pitao sam jesu li nove lopte jer nisi pokazao.

Bedene: Očigledno jesu, otišao si po novi reket…

Gulbis (ironično): Oprosti mi. Teniski bonton.

Po kiši se igrači obično zavuku u Nacionalni teniski centar koji je de facto dio Melbourn parka, na njega se naslanja, a od ove godine dozvoljen je i pristup navijačima. Tribine punije nego na većini vanjskih terena, a mnogi od navijača priljubljeni uz staklo prate treninge Đokovića i Federera.

Došli smo na finiš Novakovog dijela treninga na terenu (poslije je išao u teretanu na istezanje), sparing partner bio mu je Dominick Koepfer, lijevoruk kao i sljedeći protivnik Nishioka. Sa tribina se začuo pljesak dok sam se pozdravljao s Marinom Čilićem, što je on uz smeh prokomentirao:

“Dobar je ovaj naš posao. Dođeš, malo se za..bavaš, a ljudi ti plješću“. Marin je momak s nogama čvrsto na zemlji, baš smo u četvrtak ponovo razgovarali, samo na malo drugačiji način, to vas isto čeka večeras,.

Onaj intervju što sam vam pisao da jurim sada sam uspio najuriti, i to baš onako junački, vjerujem da ćete biti zadovoljni, ja jesam, i to dok je Federer završavao svoj trening nešto lakšeg intenziteta. Nije otišao do navijača koji su ga čekali, ali se srdačno javio jednom junioru u prolazu, vidjelo se da je to mladom igraču značilo.

Pokupio sam potom Viki koja je gledala Tsitsipasov trening sada već po vrelom vremenu, pa smokrenuli nazad ka press-sobi i na stepenicama naletjeli na Wilandera.

“Dugo se nismo vidjeli“, rekoh, na šta se nasmijao: “Vrijedni ste, vrijedni ste“. Kažem mu da pored sebe ima čuvenu grčku novinarku Vasiliki. “Uh, imat ćeš dobar posao sljedećih 15 godina“, aludira Mats na Stefanosa Tsitsipasa.

Idem pogledati neki meč uživo, pozdrav iz toplo-hladnog Melbournea.