Još nije gotovo, ali u suzama je. Preplavljen emocijama. Previše je i za njega, jednog od mentalno najjačih sportaša svih vremena. Nedugo nakon te pauze između gemova, završit će se san Novaka Đokovića o kalendarskom Grand Slamu, Daniil Medvedev došao je do trofeja na US openu slavljem 6:4, 6:4, 6:4 za samo dva sata i petnaest minuta igre. Piše: Saša Ozmo

U najavi meča, nitko racionalan nije isključivao pobjedu Medvedeva, ali ni oni najsmjeliji nisu mogli prognozirati tako laku pobjedu u tri seta.

Kako se onda završilo tako kako se završilo – prvom najvećom titulom za Rusa i šestim Đokovićevim porazom u finalima u New Yorku?

Pritisak

Nekada se sve u sportu objašnjava mentalnom stranom, glavom, psihom, kako god. Ipak, na osnovu viđenog, sada taj argument dobrim dijelom stoji. Bilo je to Đokovićevo 31. Grand Slam finale, ali nikada ranije nije jurio kalendarski Slam. I postoji razlog zašto nitko od Roda Lavera, u sasvim drugačijim povijesnim okolnostima, nije osvojio ni prva tri u muškoj konkurenciji.

Upravo taj dodatni pritisak, ta dodatna nijansa u odnosu na uobičajeni pritisak Grand Slam finala, učinila je da Đoković ne bude svoj na nekim ključnim raskrsnicama u meču. Pomalo i nesretno izgubljeni prvi gem u meču, zatim pet propuštenih break lopti u ranoj fazi drugog seta, od kojih je na dvije imao više nego izglednu šansu.

I, ono što potpuno odskače od karaktera, de facto predaja na 0-2 u setovima. Gubio je Novak i od Tsitsipasa u finalu Roland Garrosa s 0:2. Sada nije otišao u toalet, nije uspio pustiti ruku… Naprotiv, desilo se suprotno, nešto slično onome sa Zverevom u Tokiju – ostao je bez jasnog plana u igri, a to je za sobom vuklo pogrešne odluke, hazarderske izlaske naprijed i brzih 0:4 na semaforu.

Šteta, jer nije lako privesti meč za prvi Grand Slam naslov kraju, što se i vidjelo po Medvedevu. Da je Đoković bio bliže, možda bi i imao neku šansu za povratak, ali bila je to treća raskrsnica na kojoj Novak nije bio svoj.

‘Tajming’

Mučio se Đoković s ‘tajmingom’ u produženim periodima i polufinalnog meča sa Alexanderom Zverevom, a sada je tako izgubio prvi od niza poena koji ga je vodio k brzom kraju. Break loptu u prvom gemu, kada se forhendom nije stigao namestiti na loptu i poslao je u aut.

Udarac prije toga, na izjednačenju, Đoković je odigrao rezonski i u punom zamahu, ali je umalo završio u autu. Unatoč tome što je Medvedev u tom prvom gemu poklonio dvije lopte, Novak nije mogao ubaciti prvi servis i pretrpio je break.

Do kraja tog seta vidjeli smo najbolji period igre Medvedeva – servirao je praktično dva prva servisa, taktika koju je protiv Novaka koristio npr. u Cincinnatiju 2019. godine, i pogađao. Ukupno, izgubio je Rus samo tri poena na svoj servis u prvom setu.

Druga važna situacija kada Đoković nogama nije odradio posao bila je treća break lopta u drugom gemu drugog seta. Tada je rutinski slajs poslao u mrežu i potom se udario po butinama.

Još jedan važan slajs, onaj kojim je prepustio break u drugom setu, također je završio u mreži zbog nedovoljno dobrog rada nogu.

Sati na terenu

Mentalno i fizičko tjesno su skopčani u sportu, a kada je pritisak počeo stezati ramena, sigurno je do izražaja došlo i to što je Đoković proveo pet i po sati više od Medvedeva na terenu.

‘Noge mi nisu bile tu’, rekao je Novak na konferenciji nakon meča. Poslije je dodao i da mu je malo nestalo goriva, te da je često kasnio pola koraka, pa i na omiljenom mu returnu.

Rekao je Đoković da će igrati kao da mu je posljednji meč u životu – ogroman teret na leđima i nedostatak energije učinili su da to na terenu ne djeluje tako. Kako na engleskom vole reći, udario je u zid, u svakom smislu.

Tokio deja vu

Pet propuštenih break lopti u dva gema na početku drugog seta definitivno su presudili meč. Na posljednje dvije, Medvedev je odigrao briljantno – nestvaran volej na prvoj i bekhend paralela već u drugom udarcu iz ne baš jednostavne pozicije na drugoj.

Ne, Novak je svoju šansu propustio ranije, kada je imao 0-40 u drugom gemu. Spomenuli smo slajs u mrežu, prije toga je Medvedev odservirao as, a najbolju priliku je Đoković imao na prvoj break lopti. Rus je djelovao uzdrmano tada, prethodno je odservirao duplu i promašio lak forhend, a tada je iz očaja odigrao drop shot.

Đoković je stigao do lopte – poen veoma sličan onome kojim je dobio treći set s Nadalom na Roland Garrosu – tada je Novak odigrao dublje, a sada plitko, i Medvedev je pasing prebacio preko mreže.

Bio je to deja vu na olimpijski turnir, kada je Đoković u duelima sa Zverevom i Carreno Bustom promašio tri zicera nakon loših skraćenih lopti rivala, i to sva tri na break loptama.

Sada nije bio baš toliko na lopti da bi se moglo nazvati zicerom, ali definitivno jest u ranoj fazi trećeg seta – dva vrlo loša drop shot Medvedeva nije kaznio Novak (mreža i preduga lopta), a tada je nada još postojala.

Jedna lasta ne čini proleće

Medvedev je odigrao jako dobar meč. Ipak, nije to bio nivo koji je inače dovoljan za Đokovića, pogotovo ne za pobjedu u tri seta. I u tome je možda i najveća bol ovog poraza – nije Novak natjerao Medvedeva da još rudarskije, krvavo zaradi pobjedu.

To, naravno, trijumf Rusa ne čini ništa manje zasluženim – na osnovu svega prikazanog u posljednje tri godine, najveća titula je prikladna nagrada i logičan slijed događaja.

Veliku je priliku Đoković propustio. Iako je on majstor u tome da teške poraze brzo zaboravi i da život stavi u perspektivu, priznao je da i te kako boli. Mlađi tenisači nagrću sve više i jače, i izazovi će biti sve veći.

Tranzicija jest neminovna, to znamo, ali ipak, to što je osvojen jedan Slam, ne znači da je tvrđava definitivno srušena i da Đoković više neće osvajati Slamove (isto važi i za Nadala). Jer, kad se prvi Slam uzme, tada počinju muke drukčijeg tipa, pitajte samo Dominica Thiema.

Bilo je sad ili nikad za kalendarski Slam, ali 21. Slam i te kako je još u vidokrugu.

“Ima još stranica da se ispiše”, kaže Đoković.