Tadija Pogačar je ovim rezultatom ušao u slovensku, ali i svjetsku sportsku besmrtnost. Kao jedan od posebnih i najvećih.

Ponedjeljak, 19. srpnja 2021., svi jure na more dok je još sve u narančastom, a prijeti da ne uđe u crveno, a u redakciji nekako pustoš.
Kaj da stavim u vijesti? – stalna je naša, čak već i interna fora.
Da, ovo su možda dva najsušnija tjedna.
Spasil te Krova, s možeš staviti i svjetski rekord u ronjenju dobacio je čika Dača.
Hrvati vole sport, da budem precizniji vole loptačke sportove, a luduju samo ako se pojavi Ivanišević ili Janica. Već ih Sandra Perković ne može uzbuditi. Takvi smo, i to se jednostavno ne da promijeniti. Ja nemam vijesti, ali ću svoju skromnu kućicu ovoga puta posvetiti – Tadeju Pogačaru.

Biciklizam? Ma, tu ćemo samo odmahnuti rukom. Priznajem, nisam ljubitelj biciklizma, niti me to pretjerano zanima, a još me najmanje okretanje pedala može narajcati. Ali sam kroz svoju izobrazbu i pomno praćenje sporta nedvojbeno shvatio da je osvajanje najprestižnije bicilkističke utrke Tour de France rezultat koji se bez problema može svrstati u rang svake pojedinačne olimpijske zlatne medalje ili osvojenog Wimbledona.

U tinejdžerskim godinama sam slušao o Belgijcu Eddyju Merckx-u, znao tko je Francuz Bernard Hinault, kasnije i Španjolac Miguel Indurain. Najveću dominaciju, ali nažalost i kontraverzu je donio Lance Amstrong. Najveći biciklist i ujedno i varalica. Maradoni su oprostili, ali Amstrongu nikada neće. Na kraju je došao Englez Chris Frome, ali me tek ‘sosed’ natjeral da mu se poklonim i upamtim.

Na Elizejskim poljanama drugi put se slušala Prešernova Zdravljica, dok je Pogačar na sebi imao žutu, bijelu i točkastu majicu. Sve što se moglo pokupiti pokupio je taj 22-godišnjak iz Komende, koja je 26 kilometara sjeverno od Ljubljane. Dva Tour de Franca unutar deset mjesci nije nikada nitko osvojio. Jer nije ni mogao, zbog koronavirusa vozio se lani u rujnu. Miha Koncilij, prvi trener Tadeja Pogačara priznao je da ipak nije mogao vjerovati u što će izrasti jedan od njegovih pulena. Isto tako, s obzirom na dob za Pogačara će reći da bi mogao biti vladar svjetskog biciklizma u sljedećim godinama, ako ga neka viša sila ne zaustavi. Zanimljivo, Slovenija ima i fantastičnog Primoža Roglića kojeg je Pogačar u pretposljednjoj etapi lanjske sezone nadjačao. Roglić je ove sezone odstupio zbog ozljede, no Koncilij je ustvradio:
“Opet bi ga Tadej nadmašio.”

Pogačar je završio trijumfalni put s pet minuta prednosti. Nedvojbeno jedan od posebnih rezultata. Iako je pao u prvoj etapi, a Roglič u trećoj, taj Tadejov pad je bio lakši, ali ga je samo dodatno motivirao da ode još dalje. U najtežim mogućim uvjetima mraza i kiše Pogačar se najbolje snašao, napao je vrh, koji je baš u tim trenucima osvojio i više tu svoju veliku prednost nije ispuštao do kraja. Prije kronometra je završio svoj posao, tako da su posljednja dva dana na Touru zapravo bila za neutralne promatrače prilično nezanimljiva. No, za sve njegove navijače bili su to trenuci za – feštu.

Tadija Pogačar je ovim rezultatom ušao u slovensku, ali i svjetsku sportsku besmrtnost. Kao jedan od posebnih i najvećih.