SKener: Petković je svojom odlukom ‘poginuo’. Hoće li i Boban?

Nogomet 29. srp 202520:55 > 21:00 2 komentara
Damir Krajac CROPIX via Guliver Images

Bruno Petković nesporno je simbol jedne od najuspješnijih epizoda Dinamove povijesti. Rastanak kluba s takvim igračem mora biti bolan pa čak i ako prilikom tog rastanka nema disonantnih tonova. Mora biti jer jednostavno gubiš ne samo igrača nego i dio svoje povijesti. Gubiš simbol, a to nikad nije lako. Piše: Antonio Baković

No, što ako je rastanak ne samo disonantan nego u eter uđu tonovi koji zvuče kao raštimani orkestar? Što da pomisli onaj koji to gleda sa strane i koji za Dinamo ima samo jedno, a to je emocija?

Što da pomisli plava vojska navijača? Kako izabrati stranu kad se sukobe dva simbola? S jedne strane Petković, a s druge Zvonimir Boban?

Da je priča o Petkovićevim odlasku iz kluba počela i stala na verziji koju je, poprilično PR-ovski ispeglano, ali činjenično točno, za klupski YouTube kanal iznio Boban, nitko uopće ne bi postavljao pitanja. Bio bi to još jedan rastanak jednog domaćeg kluba od svoje zvijezde na kakve smo već navikli jer naši su klubovi prisiljeni prodavati igrače zbog financija – bilo zato da se na njima zaradi u megatransferima, bilo zato da se zaradi na smanjenju budžeta za plaće.

No, Petković nije pristao na takav “klasični” i “tihi” rastanak. Odlučio je prodati svoj posljednji lažnjak kakve je prodavao sedam godina po livadama i travnjacima HNL-a. Ovaj put kroz noge je gurnuo ni manje ni više nego Zvonimiru Bobanu.

VEZANA VIJEST

U intervjuu za A1 Podcast Inkubator, koji već sada spada u najeksplozivnjje intervjue koje je ikada domaćim medijima dao jedan aktivni nogometaš takvog kalibra, Petković je odlučio podijeliti necenzuriranu verziju svoje istine. I stvarno si je dao oduška.

Rijetka je to prilika da prosječni pratitelj nogometnih zbivanja dobije pravu sliku o tome kakav se diskurs koristi u famoznim pregovorima nogometaša i kluba. Najčešće možemo samo pročitati napise u medijima da je netko prodan za toliko i toliko, potpisao na četiri godine ili da je dogovorio nastavak suradnje na xy godina. No, sada znamo da u takvim razgovorima leži puno više od toga.

Petković je suhoparne naslove kakvima svjedočimo pretvorio u životnu situaciju sa živim likovima, emocijom, sumnjama običnog čovjeka u odluku koja mu može promijeniti budućnost. Gotovo isto kao kad se mi nađemo u situaciji gdje nam poslodavac želi smanjiti/povećati plaću, kada dođemo na razgovor za posao ili kad nam žele dati otkaz, a mi znamo koliko smo sebe uložili u njegov posao ili firmu. Kada nam ne da izbor nego nas dovede pred gotov čin.

Bio je to intervju čovjeka koji zna koliko vrijedi i što je napravio i koji želi to reći javno. Bio je to intervju nekoga tko se nikome ne klanja.

VEZANA VIJEST

Uvod u podcast na neki način bila je i ona izjava kada je kazao Robertu Jarniju da je klaun zato što u europskoj utakmici navija za protivnika hrvatskog kluba. Mnogi su se tada zapitali s podignutim obrvama “otkud pravo jednom Petkoviću da to govori legendi Vatrenih i čovjeku koji je, ako ništa, imao neusporedivo veću klupsku karijeru”. Ali, već tada su svi mogli vidjeti da Petković priča malo, ali kad priča onda njegove riječi dugo odzvanjaju. Isto je bilo i u ponedjeljak navečer. Samo što tada nije pričao malo nego gotovo tri sata, a k tome je udario i na još veću legendu od Jarnija.

Ono što je specifično jest to da ni nakon trosatnog, životnog intervjua nitko zapravo ne zna tko je Bruno Petković. Baš kao što nitko ne zna je li “desetka” ili “devetka” kada je na terenu. Isto tako nitko ne zna voli li medije, koje je u razgovoru nekoliko puta s guštom bocnuo ili iste te medije voli iz prostog razloga što mu daju platformu za iznošenje svoje verzije istine i guranje lopte kroz noge jarnijima i bobanima.

Bilo kako bilo, može se reći da je ovo ružan rastanak koji se slomio na leđima dvojca koji je trebao povesti Dinamo u novu budućnost. Boban je trebao slagati strategije osnaživanja kluba u plavim salonima, a Petković je trebao na terenu voditi neku novu momčad s kapetanskom trakom u neke nove pobjede. Od toga sada neće biti ništa jer je očito da takva dva ega i takve dvije ikone ne mogu koegzistirati zajedno i puhati u ista jedra.

Sve to dovelo je do ružnog rastanka u kojem je Petković morao naprasno i preko noći otići na mala vrata iz kluba kojem je dao mnogo. Naravno, puno je dao i Boban, a još mnogo će morati dati s pozicije koju obnaša. Jer svatko mora ispuniti svoj dio. Onome tko to ne napravi… Njega čeka ista sudbina kakva je dočekala i Petkovića. Ili kako bi Bruno rekao – svoje odluke moraš donijeti i s njima poginuti.

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pošalji komentar Pročitaj komentare (2)

Najčitanije vijesti - Nogomet