Tomašević je već nekoliko puta viđen u Maksimiru, u društvu Dinamovih kvislinga. Očito je zaboravio na predizborna obećanja. Klasika, ni prvi ni zadnji.

Poljska u mome srcu
U mome srcu Mazurka
Poljska nije nikad

Nije nikad dala kvislinga.

Ti poznati Štulićevi stihovi pali su mi na pamet nakon informacija koje su se probile izvan trošnih zidina Maksimirske 128. Da se aktualno vodstvo odlučilo suprostaviti – bazi. I nemam nikakvu dvojbu, a to me naučilo 15 maksimirskih godina, da su informacije – servirane podobnom dijelu novinara. Stigle iz Maksimira ili Međugorja posve je svejedno, bitna je esencija.

Nije Zdravko Mamić prva osoba koja je na vlastiti tron, kojeg mu narod nikad nije priznao, što nije mogao podnijeti, mogao stići bez pomno odabranih ljudi. Naravno, najprije se unutar vlastitih plavih hodnika morao okružiti bezveznjacima, klimavcima, poltronima, koji su mu služili, a koji su tada bili i siti i zbrinuti, te mu u neposrednoj blizini – nisu bili opasnost. Zatim je partnera pronašao u Milanu Bandiću, koji je financirao na početku sve Mamićeve projekte (gradskim novcem ulagao u klub), a krakovi te Mamićeve hobotnice u kasnijoj fazi lijepili su se i na vrlo važne ljude ovog društva. Na taj način je zapravo izgrađeno Dinamovo carstvo, koje je u smislu rezultatskih postignuća doseglo rekao bih svoj gornji limit, ali je zbog načina rukovođenja zapravo neminovno osuđeno na – užasan kraj.

Bjegunac od hrvatskog pravosuđa već nekoliko godina živi u Hercegovini, no i dalje je nastavio voditi klub. Godine prolaze, ništa se ne događa po pitanju raspleta Mamićeve sudbine, a to je očito otvorilo apetite gazdinim dupeliscima da dignu glavu, te pokušaju šefa poslati u povijest. Nema dvojbe da dugogodišnji prvi čovjek Dinama ima još dovoljno ljudi u Maksimiru, no kvislinzi su se očito odlučili na akciju. Naravno, kao i obično tko stoji iza svega doznati će se tek na kraju, kao misteriji u bezbrojnim kriminalističkim serijama kojima smo preplavljeni.

Ne bi to bilo ništa novo, niti prvi put. Juda Iškariotski bio je jedan od apostola koji su izdali Isusa Krista, Marko Junije Brut je izravno radio o glavi Julija Cezara, Jonssřn Quisling je prodao Norvešku Hitleru, tako su vladari stradavali upravo od ruke koja ih je dugi niz godina hranila. Svijet u kojem živimo vjerojatno nikada nije imao više kvislinga, a meni su, kakve god one bile – mačke draže od miševa.

Tomislav Tomašević, u dijelu svog programa uoči izbora za zagrebačkog gradonačenika više puta je naglasio da je stadion u Maksimiru problem, ali da je još veći problem način na kojim se upravlja Dinamom. Naglašavao je da će to biti dio njegovog programa – borba za pošteniji Dinamo. Zasad ga samo možemo vidjeti u loži kako gleda utakmice u društvu Mamićevih kvislinga, a pomaka nema. Očito je zaboravio na predizborna obećanja. Klasika, ni prvi ni zadnji političar koji Dinamo doživljava kao nešto usput.

Ako za Dinamo nikoga nije briga, ako se ne može baš ništa promijeniti, ako ne mogu ući zdravi, poslovni, odgovorni i pošteni ljudi, onda mi ne preostaje ništa drugo nego vas pozdraviti s jednom porukom:

“MAMIĆU MAJSTORE, NE ODLAZI IZ SVETINJE”!