Dinamo je deveti put u svojoj povijesti izborio glavnu (donedavno grupnu) fazu Lige prvaka. Napravljeno je to na impresivan način protiv ozbiljnog protivnika, svega par mjeseci nakon što je klub preživio "sezonu iz noćne more“ u vidu apsolutne katastrofe igre i rezultata, ali i previranja u klubu te promjene vlasti. Dinamo se u pravo vrijeme uzdigao, osvojio sve "kod kuće“, a sada i pokazao da ponovni ulazak u europsku elitu nikako nije slučajan.

Unatoč tome što godinama samostalno vuku hrvatski nacionalni koeficijent i što prošle godine nisu imali europsku, ali ni domaću sezonu na optimalnoj razini, Dinamo se itekako okoristio promjenom formata Lige prvaka. UEFA je “nagradila“ Dinamove sjajne višegodišnje europske rezultate (koeficijent) i Plavi su u kvalifikacije Lige prvaka krenuli na posljednjoj stepenici, u play-offu, umjesto u drugom pretkolu iz kojeg bi inače kretali u europsku avanturu.

Ta Uefina “nagrada“ sjajno je došla Dinamu koji se proteklih godina itekako mučio s formom u tim ranim europskim utakmicama pa su čak i one najbolje momčadi Nenada Bjelice i Damira Krznara znale ranije ispadati (Young Boys, Sheriff, Ferencvaroš) pa bi tek kasnije pronašle pravu formu te onda i dominirale u Europskoj ligi.

Dinamo je sada prvog europskog protivnika dočekao u savršenom trenutku. Odrađene su sjajne pripreme, a uprava kluba je zadržala sve stožerne igrače. Ključno se ipak bilo pojačati pa su tako dodali gas i doveli prinove na deficitarnim pozicijama. Igračka križaljka praktički je bila riješena prije prve europske utakmice. Jakirović je uz to imao i luksuz odigravanja čak četiri HNL utakmice prije uzvrata u Bakuu te je bilo vremena uigrati baš ono što je Dinamo pokazao u dvomeču protiv Qarabaga. Takav luksuz Dinamo, ali i Jakirovićevi prethodnici nisu imali prethodnih sezona.

Plavi su protiv Qarabaga pokazali zrelost, iskustvo, taktički plan i što je najvažnije kvalitetu. Jakirović je u HNL-u imao savršene dijametralno suprotne protivnike protiv kojih je mogao isprobati baš sve što je htio, a usto i dati šansu gotovo svima. Plavi su tako igrali protiv potpuno otvorene Istre, ali i protiv Šibenika koji je došao parkirati autobus te su u objema utakmicama momčadi Sergeja Jakirovića pokazale da imaju mehanizme koje će probijati protivnike i donositi rezultate. Ono što je krasilo Dinamove najbolje sezone, nazire se i u ovoj, a to je činjenica da trener na klupi ima čak 20 ozbiljnih igrača koji mogu pomoći u svakom trenutku.

Qarabag je pokazao da je zaista izuzetno kvalitetna i nezgodna momčad sa strašnim napadačkim arsenalom u kojem treba istaknuti brza krila i tehnički vrlo dobar vezni red. Dinamo se nije baš najbolje snalazio kada bi protivnici imali previše prostora na krilima te u brzim kontranapadima. Malo je zabrinula igra Ogiware i u nekim trenucima potpuno izgubljena obrana Dinama i samo se nevjerojatnoj sreći te Nevistiću treba zahvaliti što su izvukli neokrznutu mrežu svih 180 minuta. Ipak, treba i priznati da je to bila igra na koju je Dinamo pristao te koju je Jakirović pripremio pa možda ta dva ili tri primljena zgoditka vrlo vjerojatno ništa ne bi promijenila te bi Dinamo svakako zasluženo prošao dalje.

Jakirović je ponovno pokazao da je trener koji uviđa protivničke mane i koristi rupe pa je na pravi način kažnjavao deficite inače zaista ozbiljne europske momčadi. O utakmici neću više duljiti, ali treba na kraju reći da je Dinamo deklasirao momčad koja je prije par mjeseci do 92. minute imala prolaz protiv Leverkusena, koja je Ludogoretsu zabila sedam komada u jednoj utakmici te koja je na Maksimiru u jednom trenutku baš potpuno nadigrala Plave. I neka je, ali Dinamo je taj koji slavi i koji je prošao dalje s nestvarnih 5:0.

Treba čestitati upravi kluba i treneru Jakiroviću na svemu što su napravili u posljednjih nekoliko mjeseci. Klub se poput feniksa uzdigao iz bezizlazne HNL situacije, a usto su nakon brojnih razočaranja u Europi, nekako izborili „proljeće“ pa i izbacili Betis u dvomeču Konferencije. Kostur momčadi zadržan je s tim što tu treba svakako istaknuti Bruna Petkovića, Martina Baturinu te Josipa Mišića, a u pravo vrijeme prije bitnih utakmica dovedena su ozbiljna pojačanja na deficitarnim pozicijama.

Krila su bila najveći problem pa se Dinamo tu pojačao Pjacom i Cordobom koji su obojica odmah pokazali da će biti velika pojačanja, a tu su još i otprije Špikić, Hoxha, kao i mladi Kačavenda i Stojković. Posebno na početku imponira Cordoba koji se još mora aklimatizirati, ali potencijal je da možda bude i na razini na kakvoj su nekada bili sjajni Soudani i Fernandes. Bekovi i dalje nisu baš najbolje pokriveni, ali i tu je Dinamo sada sigurniji zadržavanjem Pierra-Gabriela te Ristovskog i Perkovića uz novopridošle Oliverasa, kao i Torrentea koji to može solidno odigrati.

Ipak, stoperi i vratar ono su što je do sada obilježilo sjajan Dinamov start u sezonu. Ivan Nevistić brani na razini (po)najboljeg hrvatskog golmana, a rotaciju u stoperskoj liniji uz Bernauera i KTC-a, pojačali su već spomenuti Torrente i zasigurno najveći Dinamov dragulj, Marokanac Samy Mmaee. Mmaee je pokazao da je Dinamo itekako pogodio s njim, ima sve odlike modernog stopera, a igra s loptom kao i impresivna brzina te pozicioniranje ono su što je imponiralo u dvomeču s Azerbajdžancima.

Svim spomenutima treba nadodati i Ristovskog, Ogiwaru, Ademija, sjajnog Sučića, efikasnog Kulenovića i sve ostale uz ključne uloge buduće super-zvijezde Martina Baturine i Petkovića za kojeg se može svašta reći, ali nikako mu se ne može osporiti to što donosi za momčad, kao i onaj faktor da su bez njega uvijek u pravilu lošiji.

Sjajna atmosfera, širina kadra te neupitna kvaliteta uz odlično vođenje mnogo puta osporavanog i par puta smijenjenog Jakirovića, recept su za dominaciju u slabašnoj domaćoj ligi. Ante Čačić je u sezonu 2022./2023. krenuo plasmanom u Ligu prvaka i pobjedom nad Chelseajom te s 12 pobjeda i remijem u prvih 13 utakmica HNL-a. Nešto slično, a vjerojatno i dugoročno uspješnije u domaćoj ligi trebala bi ostvariti ova zaista dobro posložena i na svim pozicijama solidno pokrivena momčad Dinama.

Dubina kadra i par polivalentnih igrača koji mogu igrati više pozicija najveća su prednost Dinama u odnosu na prošlu sezonu. Usto treba istaknuti svježinu koja se zadržala izbjegavanjem barem još četiri europske utakmice, ali i uigranost jer su pojačanja dovedena u pravo vrijeme. Dinamo je svoj primarni cilj ispunio i sada će sve oči biti uprte na današnji ždrijeb.

Kvaliteta momčadi je na zavidnoj razini i pošteno ja očekivati određeni iskorak u Ligi prvaka koji je do sada uvijek izostajao. Ovakvom Dinamu borba za 16., 18. ili 20. i neko mjesto trebalo bi biti neka realnost, a možda i skriveni cilj. Plavima bi to osiguralo još dodatnih 10 do 15 milijuna eura, ali i Ligu prvaka sve do ožujka. Opravdanja nema, a iako imperativa nema, Dinamo sada ima sve posloženo da ove godine uspješno gura na oba fronta, dominantno u slabašnom HNL-u i pristojno uz nadajmo se poneko ugodno iznenađenje u elitnoj Ligi prvaka.

Nažalost, koliko god Dinamo izgledao sjajno i koliko god mogu biti optimistični, novi format Lige prvaka je takav da ždrijeb zaista može varirati od depresivno teškog do itekako zadovoljavajućeg. Bilo kako bilo, svi Dinamovi navijači imaju se pravo nadati i optimizam je potpuno realan. Dinamo je u posljednjih nekoliko sezona ostvarivao zaista fantastične europske uspjehe, ali uvijek u Europskoj ligi. Možda je sada, dolaskom novog formata, vrijeme da Dinamo napravi i taj konačan iskorak među najvećom elitom, u novoj Ligi prvaka…