Najveći hrvatski derbi polako, ali sigurno to prestaje biti. Dinamo je odigrao ispodprosječnu predstavu, ali je bez problema savladao Hajduk sa 2:0 na praznom Maksimiru.

Netom nakon završetka derbija u kojem smo većim dijelom utakmice gledali praktički prijateljsku utakmicu i lagan poraz Hajduka, trener ‘bilih’ Paolo Tramezzani nije skidao osmijeh s lica. Da, dobro ste pročitali, umjesto da što prije ljutim izrazom lica ode u svlačionicu, on je reagirao kao da je obrnut rezultat na sefamoru.

Neće se to svidjeti navijačima Hajduka, ne samo njima, neće se svidjeti nikome tko voli hrvatski nogomet i najveće hrvatske derbije. To je nažalost pokazatelj trenutne situacije, Hajduk je miljama daleko od Dinama i pitanje je kada će ponovno biti konkurentni u borbi za naslov prvaka.

Nakon utakmice Tramezzani je rekao da je njima svaki trening bitan, da želi izgraditi identitet momčadi. Sve je to lijepo, ali gospodine Tramezzani ovakvim predstavama to nikako ne pokazujete. Što će biti sljedeće sezone s Hajdukom nitko ne zna, hoće li uprava dopustiti Talijanu da izgradi taj identitet ili će po tko zna koji put u posljednjih desetak godina promijeniti trenera.

Treba pohvaliti i Dinamo, napisao sam na početku da nisu odigrali jednu od boljih utakmica sezone, ali pobijedili su u velikom derbiju, iskoristili Osijekov remi s Rijekom i otišli na četiri boda prednosti uz utakmicu manje. Mnogi će reći prvenstvo je riješeno, svaka čast Bjelici i Osijeku, ali na kraju je ipak isplivala Dinamova kvaliteta i širi roster igrača. Vjerojatno i je tako, vjerojatno će Dinamo osvojiti naslov prvaka u sezoni punoj uspona i padova. Naravno da će se pamtiti maestralna pobjeda protiv Tottenhama i prolaz među osam u Europskoj ligi, ali i odlazak s klupe Zorana Mamića zbog kaznene presude.

Nije to uzburkalo Modre, Damir Krznar je pokazao da je čovjek za duge staze na klupi Dinama i ukoliko osvoji ‘duplu krunu’, a sada je to vrlo izgledno, Krznar će nastaviti trenerski put u Maksimiru.

Danas nas je jedan čovjek ponovno podsjetio koliko mu malo treba da svojom magijom riješi utakmicu. Radi se naravno o Bruni Petkoviću, majstoru koji je daleko najbolji igrač lige kada on to želi biti.

Asistencija za Kastratija pokazuje nogometnu inteligenciju koju Petković nedvojbeno posjeduje, te je tom asistencijom i pogotkom doveo svoju momčad na korak do titule.

Velike pohvale idu apsolutno i Nenadu Bjelici, čovjek je od solidnog Osijeka napravio skupinu profesionalaca koji ginu jedan za drugog svaku utakmicu. Pokazali su to tijekom cijele sezone, pokazali su to protiv Dinama u fantastičnom dvoboju u srijedu, pa i danas u Rijeci, ali ovo je njihov maksimum. Odlična baza za sljedećih nekoliko sezona i novi napad za tu prvu povijesnu titulu koja bi Bjelicu odvela u ‘besmrtnost’ HNL-a.

Hrvatski klupski nogomet raste, uživancija je pratiti naše klubove koji su sve bolji. Nema više laganih pobjeda, nema više upisivanja bodova prije reda i to je nešto što zaista može veseliti…