Mario Hezonja ne razgovara s izbornikom reprezentacije, Mario Hezonja ne razgovara s novinarima, Mario Hezonja NE RAZGOVARA….

Bit ću posve iskren, još otkada je kao klinac igrao za Barcelonu jedva sam čekao dan kada će Mario Hezonja stupiti na NBA parkete i pokazati talent kakav Europa rijetko pošalje ‘preko bare’. Osam trica na utakmici, bezbroj fenomenalnih zakucavanja…to je nešto što europska košarka ne viđa često, takvu razinu atrakcije. A upravo je takvu košarku Mario Hezonja prezentirao u kratkom razdoblju kada je dobio šansu u iskusnoj momčadi Barcelone. Jednostavno ste znali kako je taj mladić stvoren za NBA ligu.

Otprilike pet ili šest godina kasnije, Hezonja je već u trećem NBA klubu, ugovori su svake sezone sve manji što pokazuje jasnu silaznu putanju u kojoj se kreće njegova karijera. Šteta. Zaista šteta. Je li riječ o prevelikoj samouvjerenosti, bahatosti ili aroganciji, nedovoljnom angažmanu na treninzima…teško je reći, to bi trebali znati oni s kojima je radio proteklih godina u američkoj košarci. Jasno jest kako nešto nije u redu.

Prošle sezone u dresu Knicksa imao je neke fenomenalne utakmice, atraktivne poteze, no trener David Fizdale prečesto ga je rotirao na način da Hezonja nije odigrao niti sekunde u nizu utakmica. New York ga nije želio zadržati za ovu sezonu iako su ga mogli dobiti za minimalac. No, čak i Knicksi nisu više željeli riskirati.

Proteklih dana čitam izvještaje s Ljetne lige u Las Vegasu. Većina NBA igrača nalazi se tamo iako naravno oni najbolji ne igraju. No, Summer League je davno preostalo biti isključivo okupljalište mladih igrača ili onih koji ganjaju posljednji ugovor karijere. U Las Vegasu generalni menadžeri klubova dogovaraju razmjene igrača, komuniciraju sa zvijezdama svojih klubova, promatraju ima li kakvog talenta u njihovoj SL momčadi. Ovog puta tamo se našao i Veljko Mršić s kombiniranom reprezentacijom, a u gradu je boravio i Hezonja koji je nedavno potpisao ugovor s Portlandom.

Ako je istina što je Veljko Mršić kazao ‘uhvatio sam ga u hodniku, samo me brzinski pozdravio’, a nemam razloga vjerovati da nije istina, tada bi svakome trebalo biti jasno što se događa. Hezonja niti s novinarima ne komunicira, nešto ga je naljutilo prije nekog vremena, nitko ne zna što, no očito je bilo toliko ozbiljno da ‘Super Mario’ više nema interesa s nikime razgovarati. Iskreno, taj dio me toliko ne uzbuđuje, njegovo je pravo razgovarati s kim želi i kada to poželi.

Ipak, ono što je nedopustivo jest kompletno ignoriranje izbornika reprezentacije. Nedavno je na novinskoj konferenciji, u kameru Sportkluba, Veljko Mršić izjavio ‘pokušao sam ga nazvati, ne javlja mi se‘. Sada je izbornik dočekao i osobni ‘ignore’, na licu mjesta Ljetne lige gdje su eto obojica boravili. Oprostite, ali to je NEDOPUSTIVO!

Mario Hezonja ne želi igrati za reprezentaciju. To je jedina istina. Pustimo te šuplje priče kako ‘nema vremena, u treningu je, eto baš je izašao iz kino dvorane pa nije čuo telefon….‘

Ovdje nije riječ o nekom klincu koji ima problema sa samopouzdanjem, ovdje je riječ o odraslom čovjeku starom 24 godine koji je svjestan onoga što čini. Mario Hezonja ne želi igrati za reprezentaciju.

Pustimo priče kako nam je reprezentacija kao i čitava košarka ‘u teškoj banani’, ništa bolje nismo izgledali niti na Ljetnoj ligi gdje smo izgubili svih pet utakmica. No, znate tko je zaslužio poštovanje? Željko Šakić i Luka Babić. Dečki koji su već u drugoj ili trećoj fazi karijera, ali momci koji nisu nekakvi tamo balavci koji se nekome moraju dokazivati. Možemo govoriti o njihovim igračkim kvalitetama, ali to nije bitno za ovu priču.

Dečki su doputovali u Las Vegas sa suigračima koje vjerojatno nisu niti vidjeli do početka priprema (barem dio njih), ali opet su tamo boravili, pokazali vrhunsku profesionalnost i igrali za reprezentaciju. Možda posljednji put, a možda i ne. Nije bilo propitkivanja, traženja izlika, ignoriranja izbornika.

Veljko Mršić je prošao previše toga u karijeri da bi dopustio da ga netko poput Hezonje ignorira, pokazuje ultimativno nepoštivanje. Čuli smo više puta priče o Mariju, njegovom ‘teškom karakteru’, no valjda je potrebno postaviti nekakvu granicu. Mršić nije zaslužio takav odnos, a pogotovo nije hrvatska reprezentacija.

Umjesto da vrijeme troši svađajući se preko facebooka s ljudima koje nikad nije vidio jer mu se nije dopao neki tamo tekst, Hezonja bi trebao otkloniti svaku sumnju, nazvati izbornika i jednostavno reći ‘Izborniče, ne želim igrati za reprezentaciju.’ Mislim da bi dobar dio puka takvu odluku čak i prihvatio, ili barem u daleko realnijem spektru nego konstantno izmotavanje kao da je riječ o igraču koji žari i pali NBA ligom.

Hezonja will wear the No. 44 jersey for the Blazers, as did another Croatian player in Drazen Petrovic back in the day

| Eurohoops https://t.co/OqmODw7VyX

— Eurohoops (@Eurohoopsnet) July 3, 2019

Bojan Bogdanović i Dario Šarić bez pogovora nastupaju za reprezentaciju, kod obojice bih čak i shvatio želju da pokoje ljeto odmore (iako aktualno ljeto odmaraju prisilno), no usprkos svim kritikama zbog rezultata reprezentacije, lošim igrama, obojica se jave, tu su, spremni nastupiti. Pa što bude. Apsolutni respekt. Onako kako se odrasla osoba i treba ponašati. Eto, i Ivica Zubac, nakon što je potpisao fantastičan ugovor u Los Angeles Clippersima, pronašao je svoj put do izbornika u Las Vegasu, čak je i sjedio na klupi reprezentacije. Dečko ima 22 godine. Apsolutni respekt.

Zaključno, Hezonja je neosporan talent, možda jednog dana ‘eksplodira’ i zaista postane svjetska klasa, no reprezentacija mora biti odgovornost. Pustimo patetične izljeve emocija, igranje za nacionalnu vrstu mora biti ODGOVORNOST. Nije obveza, ali je odgovornost.

Veljko Mršić mora napokon presjeći imaginarnu vrpcu, kao i predsjednik HKS-a Stojko Vranković te njegov prvi suradnik Dino Rađa. Mario Hezonja je izgubljen za reprezentaciju i krajnje je vrijeme da se ta činjenica prihvati.