U samo tjedan dana neki od najvećih košarkaških klubova u Europi poslali su nedvosmislene prijetnje svojim nacionalnim savezima – NAPUŠTAMO LIGU!

Počelo je s Olympiakosom.

“Više nećemo igrati protiv Panathinaikosa dok ne dobijemo strane suce!“, opalili su iz Pireja.

Prošle sezone, pak, iz njihovog velikog rivala grmili su protiv Eurolige: “Ovo je sramotno suđenje, napuštamo Euroligu!“

Proteklih dana u akciji je čelništvo madridskog Reala koji su ugostili završnicu španjolskog kupa, već unaprijed upisavši još jedan trofej u svoju bogatu riznicu doživjeli su šok zbog loše sudačke odluke u završnici dvoboja s Barcelonom kada je Anti Tomiću priznat neregularan koš. S druge strane, nitko iz Reala nije ‘pjevao’ protiv sudaca kada je Anthony Randolph zamalo ‘otkinuo’ glavu Singletonu u jednoj od ranijih akcija.

Kako bi stvari postale još smiješnije, čak su iz turskog Anadolu Efesa počeli prijetiti, nekako u tišini, nakon poraza u finalu kupa također proteklog vikenda: “Više ne želimo igrati u ovakvoj atmosferi.” Efes je inače poražen od najvećeg rivala Fenerbahčea.

Pitate se što je zajedničko svim ovim klubovima? Jedna stvar. Svi iz nekog razloga prijete odlaskom u ABA ligu. Da, dobro ste pročitali, regionalna liga hrvatsko-srpsko-bosankohercegovačko-slovenskih klubova uživa takav status da bi odjednom tamo rado zaigrali Olympiakos, Real i Anadolu Efes!

No, je li to realno? Teško. Prvo pitanje koje se postavlja, što bi to značilo za euroligaške ambicije klubova poput Crvene Zvezde, Budućnosti i Cedevite koje drže najjači budžet u ABA ligi? Samo prvak zarađuje izravan plasman u Euroligu. Naravno, spomenuti europski velikani već imaju stalno članstvo u EL što otvara i druga pitanja, ako se njihov status ne bi mijenjao obzirom na izlazak iz nacionalnih prvenstava, kakva bi uopće bila kompetitivnost regionalne lige?

Real, Olympiakos i Efes bi vrlo lako moguće mogli koristiti ABA ligu kao poligon za razvoj mladih igrača ili za pružanje minutaže onima koji ne igraju previše u Euroligi.

Interesantno, Marca je vrlo brzo nakon proklamacije čelnika madridskog kluba napravila anketu među navijačima Blancosa, rezultat je prilično iznenađujuć. Naime, čak 75 tisuća ispitanika iliti 67 posto svih koji su dali svoj glas pružilo je podršku istupanju iz ACB lige.

Jasno, sve je to daleko od prave istine što se tiče razmišljanja glavnih ljudi tih klubova. Proteklih godina, posebno u nogometu veliki europski klubovi traže ili više novca od UEFA-e ili će formirati Superligu što je prijetnja koja postoji već desetak godina. Na neki način ostatak Europe, ili bolje rečeno ‘manji’ klubovi postali su talac politike velikana koji vjeruju kako im njihov status omogućuje poštenu dozu arogancije ili bahatosti pa si daju za pravo prijetiti institucijama koje drže europski sport.

UEFA se još nekako drži u tom sukobu, što se ne može reći za krovnu košarkašku organizaciju FIBA-u koja je već neko vrijeme u otvorenom ratu s ULEB-om, odnosno Euroligom. Potonja drži najbolje europsko natjecanje, dakle ono što bi se u nogometu moglo nazvati Superligom. Kontingent svega najboljeg što europska košarka može ponuditi. FIBA je odgovorila privatizacijom nacionalnih utakmica, odnosno otvaranjem posebnih kvalifikacijskih prozora za velika natjecanja što je onemogućilo mnogim reprezentacijama poput Hrvatske i Slovenije da veći dio tih utakmica odrade u najjačim sastavima. Niti jedna od te dvije reprezentacije neće vidjeti SP u Kini. Osim NBA lige koja je usred sezone, Euroliga otvoreno ne dopušta igračima svojih klubova nastupe za reprezentacije, i ne samo to, regularna kola održava istovremeno kad se igraju i kvalifikacije nacionalnih selekcija.

Navijačima je dosta, onima koji su frustrirani što svakom novom godinom novac postaje važniji od onoga što je oduvijek predstavljalo prirodu sporta, barem u vrijeme kada zarade sportaša nisu prelazile sulude okvire kao u današnje vrijeme.

Nije li vrijeme da se jednom za sva vremena poruči tim nazovi velikanima:

‘ŽELITE OTIĆI? TU SU VAM VRATA!’

Razmažene primadone koje nakon svakog poraza prizivaju nepravedne suce, više nije dovoljan niti VAR ili bilo kakav oblik video dokaza, oni jednostavno smatraju kako imaju pravo osvojiti sve što se može osvojiti, bez bilo kakve rasprave.

Možda je na koncu FIBA u pravu, dokaz kako unatoč tome što u njihovim natjecanjima nema najboljih klubova, sport i dalje živi. Lani je prvak tamošnje Eurolige bio AEK koji je kao domaćin Final Foura napravio atmosferu za pamćenje. FIBA i dalje postoji, i dalje gura prema naprijed i čini se kako svakom godinom postaje sve snažnija, a klubovi poput Reala ili Olympiakosa polako odlaze iz jedne u drugu krajnost.

Bi li uistinu preživjeli bez ikakvog doticaja s nacionalnim natjecanjima? Teško. Neka se ne na ljute naši ‘regionalci’, ali ABA liga neće privući niti sponzore Realu ili Grcima, a niti navijače kada klubovi poput ‘naških’ dođu u Madrid izgubiti pedeset razlike.

Posebno je to jasno sa španjolskom ligom koja održava najsnažnije nacionalno prvenstvo.

Možda bi jednom, samo za probu, čelnici ACB lige mogli poručiti svom razmaženom velikanu…..’Izvolite, ali ako jednom napustite našu ligu, više nema povratka‘….