Mario Hezonja bio je jedan od najvećih talenata hrvatske košarke, danas ne može probiti rotaciju jedne od najgorih momčadi NBA lige.

Ako ćemo gledati čistu zaradu, Mario Hezonja već je sada (vjerojatno) osigurao egzistenciju, samim time ostvario je nešto što većina običnih ljudi ne može niti sanjati, pogotovo s navršene 23 godine. No, kada je riječ o košarkaškim rezultatima, Mario Hezonja nije uspio.

Govoreći iz perspektive nekoga tko je bio zadivljen Hezonjinim talentom još tamo kada je kao klinac igrao za kadetsku reprezentaciju Hrvatske, posebno nakon što se probio u momčadi Barcelone, pa poznatih osam trica u jednoj utakmici ACB lige, silna zakucavanja, sve su to bili razlozi zašto je izabran kao peti pick drafta 2015. godine.

Mario je u NBA ligu stigao s reputacijom arogantnog talenta kojeg nije briga tko se nalazi na drugoj strani terena. Sjećamo se izjave:

“Messi? Neka on mene traži autogram.”

U to vrijeme, kada je takvo nešto izjavio jedan nadobudni klinac mnogi su to, opravdano, shvatili kao simpatično. Super, dečko vjeruje u sebe, nema ništa loše u tome. Međutim, pet godina kasnije Mario je navršio 23 ljeta, nije više klinac koji tek ulazi među velike dečke. Danas je jedan od onih koji se samo mogu nadati kako njihov san igranja u najjačoj svjetskoj ligi nije završio.

Naime, New York Knicksi su donijeli odluku kako će se do kraja sezone osloniti na razvoj mladih igrača, to je zapravo šifra za ‘dečki, vrijeme je za tankiranje‘. U suštini stvari, takva odluka znači kako će stariji igrači poput Courtneyja Leeja, Lancea Thomasa i Enesa Kantera preseliti na klupu s minimalnom minutažom. No, što to znači za Hezonju?

Proteklih dva tjedna gotovo da niti ne igra, u rijetkim situacijama zabilježi pokoju minutu, obično u utakmicama kada je sve odlučeno puno ranije prije njegovog ulaska. U prosincu je ukupno odigrao 144 minute u jedanaest utakmica, ubacio je 51 poen što je nešto manje od pet prosječnih poena po susretu. U posljednjoj utakmici protiv Denver Nuggetsa nije ulazio u igru.

Ove sezone šutira oko 38 posto, a za tricu nategnutih 29 što je vrlo loše za jednog šutera. Kada ne zabija koševe (što samo po sebi čini rijetko), još rjeđe utječe na zbivanja na terenu širokim aspektom statističkih kategorija. Tri skoka, asistencija, osvojena lopta. Statistika koja puno govori. Ugovor s Knicksima istječe za nešto manje od šest mjeseci, ako u klubu kažu ‘okrećemo se mladima’, a onda jednog 23-godišnjaka izostave iz rotacije, što se to njemu poručuje? Nije potrebno predugo razmišljati.

No, Hezonja i dalje dominira tom spomenutom arogancijom. Kada je nedavno snažno zakucao pored Giannisa Antetokounmpa razljutivši ga ‘iversonovskim step-overom‘, Mario je imao što za reći medijima.

“Za igrati u New Yorku trebaš imati hrabrosti, ako takvo nešto nemaš, ovdje nećeš uspjeti.”

Hezonja je utakmicu završio s tih dva poena, kasnije nije previše niti igrao, dok je Giannis razmontirao Knickse. Grk je kasnije najavio osvetu hrvatskom igraču, međutim u iduće dvije utakmice nije dobio priliku, odgovor na pitanje zašto sam se postavlja.

Dubrovčanin svoju aroganciju tu nije zaustavio, nedavno je ‘trolao’ svoj bivši klub Orlando pokazujući kako ipak nije bio zadovoljan tretmanom koji je tamo prošao. Međutim, nakon svega što smo vidjeli od Hezonje, mora se postaviti pitanje, što je taj mladić radio svih ovih godina na treninzima? Kažu ljudi u Orlandu, kao i oni u New Yorku: “Pa čovjek dolazi redovito na treninge, šutira, radi što se od njega traži.”

Je li ipak riječ o preuveličanom talentu? Na kraju krajeva, ako nemate ono važno u glavi, sve ostalo je manje bitno. S razlogom će skauti uvijek reći kako je košarkaški IQ jedan od najvažnijih faktora kod izbora igrača. Pored Hezonjinog imena ta je kategorija ostala prazna, kažu ‘mislili smo kako će se to pojaviti kad-tad‘. Nije se pojavilo.

https://twitter.com/HOLDTHATFORDATA/status/1079192471333146624

Nažalost, sve se više čini kako jednostavno Hezonja nije NBA igrač. Kako izgleda na terenu, možda nije niti igrač za Euroligu. Njegov stil igre uvijek je više odgovarao američkim parketima, brza tranzicijska igra s puno atrakcije, zakucavanja, mnoštvom ispaljenih trica. S druge strane, Europa nudi daleko čvršću, zatvoreniju košarku i teško je uopće reći bi li Hezonja bio u stanju probiti se u roster jedne prosječne euroligaške momčadi, a kamoli one s vrha ljestvice.

Hezonja je u New Yorku dobio priliku, ne može ustvrditi kako nije, David Fizdale ga je čak jedno vrijeme držao u startnoj petorci, no Mario to nije iskoristio. Možda je vrijeme da se kaže istina, on jednostavno nije ‘odabrani’.