Luka Modrić najbolji je igrač svijeta. Tko bi rekao da će zemlja s četiri milijuna stanovnika ikada dobiti priliku da jednog svog proklamira kraljem najpopularnijeg sporta na svijetu. Bravo Luka!

Mislim da svatko tko voli sport, nogomet posebno, pomalo je i emotivno ispratio događaje s FIFA-ine gala večeri u Londonu. Osobno, vidjeti tog čovjeka koji je držao publiku u napetosti svojom pojavom, elokventan, sabran kao što je godinama djelovao dok je kapetanski vodio brod otkrivajući nove svjetove, otišavši tamo gdje su samo rijetki nogom stupali. Uz sebe je uvijek imao pouzdane dočasnike kakve pravi, veliki kapetan kojeg će generacije pamtiti, mora imati. Poveo je te ljude u mnoge pobjede, sve do zaslužene mirovine. Još jednom, hvala ti Kapetane Picard iliti Patrick Stewart, bilo te divno pratiti ove londonske večeri, iako već blizu 80-te još uvijek nalikuješ ono starom Jean-Luc Picardu.

Dok se svijet divi Modriću koji je usprkos svim životnim nedaćama ostvario uspjeh za sportsku povijest, teško mi je ne osvrnuti se na dva velikana čiju genijalnost na nogometnom terenu može nadmašiti samo veličina njihovog ega. Leo Messi i Cristiano Ronaldo.

Jedan nije niti konkurirao za titulu najboljeg, a drugi je znao kako neće pobijediti pa je odlučio da mora biti “spreman” igrati za dva dana utakmicu svog Juventusa. Jer znate, težak i dalek je put od Torina do Londona. Najprije morate pronaći put do obale kako bi se ukrcali na brod, odmah se prisjetim mladog Lea koji je trčao poput Dejana Vojnovića kako bi se uspio ukrcati na Titanik. Zatim, morate preploviti Balearsko, pa Alboransko more kako bi stigli do Atlantskog oceana, a onda jurite samo ravno do Velike Britanije. Nakon nekoliko mjeseci putovanja konačno stižete do britanskog otočja, ulazite u luku Southampton i spremate se nastaviti svoje putovanje do Londona. Stoga, moramo shvatiti Cristiana, dug je put do Londona.

Leo, s druge strane, opravdano si postavlja pitanje: Zašto bi otišao podržati nekog tamo Modrića, a nisam niti nominiran? Baš me briga. Nije u Barci, da jest natjerao bih ga da mi poljubi kopačku, ako bi odbio otišao bi do gazde, tražio njegov transfer i sve uvjetovao pregovorima oko novog ugovora, nema veze što sam zadnji potpisao prije tjedan dana. Taština je prokleta stvar.

Svaka čast Messiju i Ronaldu, možda su najbolji svih vremena, možda nisu, ali veličina onoga što činiš na terenu nadopunjava se s onim kakav si izvan njega. Luka Modrić je za obojicu gospodin. Lukina pobjeda je svojevrstan hommage onima koji su trebali biti na njegovom mjestu prijašnjih godina, ali tada glasači nisu imali hrabrosti proglasiti ih najboljima. Xavi ili Iniesta, Paul Scholes i čitav niz sjajnih veznjaka koji su ostvarili zadivljujuće karijere.

Modrić je uspio, krenuo je iz ničega, došao do statusa legende. Kakva priča, možda bi ga u filmu mogao glumiti Idris Elba, kad mu već ne dopuštaju priliku postati Jamesom Bondom.