Državu imamo tri desetljeća, kao novinar radim 28 godina, a pokušat ću vam u sljedećim danima otkriti kroz što sam sve prolazio, koji su događaji i sportaši ostavili dubok trag u mojoj novinarskoj karijeri

Loptu je uzeo Ivica Osim. Štraus s Grbavice sad dribla jednog, drugog, trećeg igrača… i dragi slušatelji dok protivnici Osimu ne uzmu loptu ostavljamo vas da slušate bečke valcere iz našeg studija… – rekao je jedan sarajevski radio komentator.

Legendarna anegdota, koja se prenosi s koljena na koljenu, ipak ne može dovoljno dobro oslikati posebnost koja je vezana za Ivicu Osima, koji danas slavi 79. rođendan.. Otac, koji je od 1945. do danas vidio sve najveće nogometaše s ovih prostora otkrio je jednu zanimljivu stvar.

– Švabo je bio zbog plave kose, a Strauss zato što je podjednako bio dobar nogometaš i trener. Možda je čak bio bolji trener.

Nogometna Liga prvaka u skupini je spojila Sturm i Croatiju, a mene je put odveo u Graz na razgovor s Ivicom Osimom, kao veliku najavu prije tog sudara. Postoje neki trenuci u novinarskoj karijeri koji se pamte. Postoje osobe s kojima kada razgovaraš zjenice se rašire, a ti samo upijaš. Iskreno, malo sam takvih razgovora u karijeri imao, ali Ivica Osim je svakako jedan od njih. Bilo je to višesatno druženje s gospodinom sa sarajevskim štihom. Ali u svakom pozitivnom smislu. Priprema tog razgovora je naravno bila nešto opsežnija, nekoliko godina nakon rata, na koji su sjećanja bila poprilično svježa. Naravno, jedno je pitanje bilo neizbježno, a opet škakljivo. A to je što je Osim mislio pod tim kada je za vrijeme rata rekao da je on “tamo neki Hrvat”.

– Da su nogometaši na vlasti umjesto političara, nikad se ne bi dogodilo to što se dogodilo u Jugoslaviji – sjećam se izjave, u kojoj mi je zapravo pokušao objasniti što bi to značilo “ja sam tamo neki Hrvat”.

Ivica Osim je bio posljednji izbornik nogometne reprezentacije SFRJ. Priznao je što mu je bilo posebno teško.-

Utakmica u Zagrebu protiv Nizozemske je bio do tada najteži trenutak u mojoj sportskoj karijeri. Nažalost, sve je meni tada bilo jasno – opisao je trenutak kada je cijeli stadion u Maksimiru točno 24 dana nakon neodigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde zdušno navijao za Nizozemsku a protiv Jugoslavije, koja se pripremala za Svjetsko nogometno prvenstvo u Italiji.

Znalo se da nema Zvone Bobana na popisu reprezentativaca, a Hrvati u sebi više nisu imali “bratstvo i jedinstvo”. Osim je s tom dobrom generacijom stigao do četvrtfinala, te izgubio nakon kaznenih udaraca protiv Argentine. No, iako je zveckalo oružje, iako su se već dogodili neki incidenti Švabo je ostao dosljedan sebi i nije napuštao funkciju selektora. Pamte se suze u trenutku kada Osim daje ostavku na mjesto selektora.

– Nikad se toga nisam sramio. Napadnuto je Sarajevo i morao sad odstupiti. Ali ja nisam političar, ja sam sportaš, a iz tog kuta mogu pričati o reprezentaciji. Tu koju sam vodio bila je beskrajno talentirana, što se upravo vidi po svim rezultatima koje su kasnije ti nogometaši postigli u svojim klubovima, a Hrvatska na SP-u u Francuskoj. No, nije bilo vremena da sazrije, da napravi rezultat u koji sam bio poprilično siguran,

Najteži trenuci u Sarajevu, gdje mu je bila obitelj, on je proživio u Ateni. Nakon Partizana preuzeo je Panathinaikos.

– Što god kažeš o ratu, nekoga ćeš zakačiti, to je tako. Bilo je kako je bilo, ne bih sada o svojim najintimnijim trenucima. Moj život je nogomet, samo sam tu politiku poznavao.

Je li istina da ste odbili madridski Real?

– A što bih ja mogao njih naučiti – uzvratio je pitanjem.

Zašto Ste izabrali Sturm, pitao sam s čuđenjem?

– Tu sam, Maribor je blizu, Sarajevo nije daleko. Vidio sam ozbiljan projekt. Znate, pitali me zašto ne radim kod kuće. Pa nakon svega mi smo zaraženi od tog mentaliteta da moramo biti ili najbolji ili najgori. Ili smo u nebesima ili u ponoru. Kod nas nema nikakve sredine i mirnog života posvećenog poslu.

I dok je pitao za zdravije starijih kolega Draženovića i Vukelića, koji su ga u stopu pratili na SP-u u Italiji, otkrio je kako nije volio novinare.

– Poznato je da se o meni svašta pisalo, pa i to da sam jedne noći za vrijeme Svjetskog prvenstva u Italiji popio 12 boca whiskeyja. Nije da ne mogu popiti, mogu i volim, ali to je već previše. A i nije lijepo dobiti etiketu pijanca na Svjetskom prvenstvu. Mediji su krivi što sam u Italiji došao u sukob s nekim svojim igračima.

Nakon Šturma Osim je postao i velika zvijezda u Japanu. Preživio je moždani udar, a sada prati sina koji je radi kao trener sarajevskog Željezničara. I ostao je uvijek svoj, bez promjene kaputa i jasno artikuliranih stavova.