Državu imamo tri desetljeća, kao novinar radim 28 godina, a pokušat ću vam u sljedećim danima otkriti kroz što sam sve prolazio, koji su događaji i sportaši ostavili dubok trag u mojoj novinarskoj karijeri

 Postoje dani koje bi pokušao najradije preskočiti, zaboraviti, nažalost sada su se zaredali u tjednima. I taj 1.maj mi je nekako posebno sjetan, težak. Praznuje se rad, a galopirajući otkazi i nezaposlenost nas eto već dvanaest godina love za gušu. Jednom je to pohlepa vlasnika, jednom koronavirus, a epilog je jednak – odlazak na zavod za zapošljavnje.

I u tim tužnim prvosvibanjskim sjećanjima posebno me se doimio onaj iz 1994. godine. Došao sam na posao u večernjak koji je tada bio na Slavonskoj aveniji, sjećam se da nas je bilo jako malo. Trebao sam ubaciti utakmice prve HNL, trebala je to biti jedna zapravo rutinska nedjelja. U to doba ‘Nedjeljom u 2’ nije bio u fokusu Stankovićeva emsija, nego utrka Formule 1. Imola na Praznik rada trebala je biti još jedan oktanski praznik. Kolega Tvrtko Puljić, danas novinar Sportskih novosti je bio dežuran. Za F1 je bilo predviđeno petnaestak redaka. Sljedeće čega se sjećam je – cijela stranica u crnom okviru. Nakon Dražena Petrovića, čiji je odlazak najboljniji trenutak u našim sportskim životima, nesretni sedmi krug u Imoli je ostavio trajni ožiljak.

“Senna” – dokumentarac iz 2010. godine, nije prikladan sadržaj za dane koji su nas zarobili, ali ako niste pogledali preporuka je svakako tu. Priča je to o apsolutnom sportskom apostolu, a njegova pogibija ga je poput Dražena Petrovića učinila zapravo još većim i posebnijim.

Roland Ratzenberger, tada 33-godišnji vozač poginuo je u subotu u kvalifikacijama Imole. Dvanaest godina prije toga nije bilo smrti u Formuli 1, no nekako je taj događaj prošao ispod radara. Dan prije je tešku nesreću doživio Brazilac Rubens Barichelo, pa je ipak ‘netko gore’ odabrao taj vikend u Imoli kao definitvno mjesto kušnje u diobi života od smrti. Senna je u sezonu ušao kao trostrkusi svjetski prvak, prvi favorit nakon što je Formulu 1 napustio njegov vječni suparnik ali i neprijetelj Alain Prost. Dvije pobjede tada zvijezde u usponu Michaela Scumachera su obilježile ‘zagrijavaje’ za dugu sezonu.

Senna je, a možete to vidjeti u spomenutmo dokumentarcu teško primio vijest o nesretnom Ratzenbergeru, bilo je i pokuaša da se “Kišnog čovjeka” odgvori od nastupa, ali u začetku je ta ideja bila besmislena za svakog onog tko je i malo poznavao Sennu. Sedmi krug, udes, kakavih je mnogo u Formuli 1, hitno prbecivanje u bolnicu, te proslava nove pobjede Michaela Schumachera. Ti sati neizvjesnosti uvijek nude nadu. Svi su znali da je Senna, ali nitko nije očekivao baš tu vijest.

Nije postojao karizmatičniji vozač, beskrajno talentiran, imao je srce junaka, bio prgav, beskrupulozan, teškog karaktera. Zabijanja u automobile na stazi, vječni prijepori s Prostom nešto su što je obilježilo Sennu. Bili su dvojica stilski i taktički potpuno različitih vozača, ali da bi jedan drugog nadjačali tog trenutka su morali voziti svoj bolid najbolje što znaju. Da nije bio takav ne bi bio niti toliko poseban. No, Prost je na sprovodu nosio njegov lijes, dok je cijeli Brazil plakao. Naime, tih godina je Senna bio enormno popularan u svojoj rodnoj zemlji i njegove su se pobjede slavile kao Peleovi golovi u završnicama svjetskih nogometnih prvenstava.

Godina je 1985., staza u Estorilu, na obalama Atlantika, nad koje se sručilo nevrijeme. Mladi Ayrton Senna je tog 21, travnja stigao do prve pobjede od ukupno 41 koliko je ostvario do 1. svibnja 1994. Ali bila je to 14 pobjeda dok je nebo plakalo nad zemljom šzo mu je u konačnici i ‘prišilo’ nadimak – “.Kišni čovjek”. Gotovo 35 posto svojih pobjeda Senna je ostvario u najtežim mogućim uvjetima za ovaj sport. Artizam koji je posjedovao u najtežim uvjetima zapravo će ga svrstati na vrh vozača F!. Nitko u bolidu i za kormilom nije bio gracijozniji.

Je li bio najveći? Taj bismo odgovor dobili da nije bilo tog prokletnog sedmog kruga u Imoli. No, nedvojbeno je za svoj sport učinio nešto što su prije njega ućinili Muhammad Ali i kasnije Micahel Jordan. Nadmašio je svoje suvremenike, te Formulu 1 zauvijek promijenio. No, ne možemo pobjeći niti od zaključka da je auerolu i mitski status priskrbio i sedmim krugom u Imoli.