Veselin Vujović već je nekih mjesec dana bez angažmana. Makedonski Vardar nanizao je sedam poraza u Ligi prvaka, klub se kretao silaznom putanjom i rastanak je bio očekivani slijed događaja. No, to ne znači da Vujović ne živi rukomet, dapače!

Iako smo ga na telefonsku vezu, nenamjerno, dobili na njegov 60. rođendan, ovaj karizmatični stručnjak niti u jednom trenutku nije odavao dojam da je za njega krivi trenutak ili da ima pametnijeg posla.

“Sa zadovoljstvom, samo ću vas zamoliti da se čujemo za nekih sat vremena, na ručku sam s prijateljima”, kazao je na prvi poziv.

Jer rukomet kao takav i analiziranje viđenog na terenu za njega su gušt, nešto u čemu uvijek može uživati. Par puta jest odgodio razgovor, jer kad si Veselin Vujović, teško je na rođendan izdvojiti i nekoliko minuta za novinare, pa makar se radilo i o rukometu, ali Vuja je priča za sebe.

Na početku kaže da, koliko god uživao u rukometu, kad bi se njega pitalo, EURO se ne bi ni održao.

“Što da vam kažem, ako ćemo to gledati s neke strane u kojoj razum prevladava nad emocijama, onda moramo reći da nije bilo ni vrijeme ni mjesto da se održi ovakav turnir, prilike koje nas okružuju morale bi biti važnije od svega onoga što se događa na jednom sportskom natjecanju.”

Ipak…

“S one druge strane, opet moram reći da si ne mogu pomoći. Bio sam u Szegedu, kad vidiš te ljude na tribinama, kad vidiš one momke rukometaše, njihovu emociju i borbu na terenu, onda jednostavno pomisliš ‘Pa dobro, neka igraju, ima i gorih stvari na svijetu’. Ne znam što bih vam rekao, snalazimo se kako znamo.”

Priznao je Vujović da mu vrag ne da mira – otišao je u Mađarsku, ali nije odabrao Debrecen gdje su bile Crna Gora i Slovenija. Odabrao je Szeged odakle je s tribina pratio sve tri utakmice naše reprezentacije.

“Tin Lučin je zasad oduševio i najpozitivnija je priča hrvatske reprezentacije. Ja sam u njega, ima već dosta vremena, odavno upro prstom. Pokušao sam ga dovesti i u PPD Zagreb, već sam i obavio razgovor s njegovim roditeljima koji su bili presretni što će raditi samnom. Nažalost po mene, dogovor na kraju nije finaliziran jer sam u međuvremenu napustio klub, ali drago mi je zbog tog dečka koji počinje ispunjavati svoj potencijal.”

Kakva je Hrvatska zasad – je li polufinale samo utopija, imamo li realne šanse? 

“Pravu sliku ćemo saznati tijekom utakmice s Danskom. Ono što zasad možemo reći da je Hrvatska pokazala kvalitetu u utakmicama u kojima se to od nje i očekivalo. Također stoji da je Hrvatska još uvijek apsolutni lider što se rukometa na Balkanu tiče, nitko joj nije ni blizu, a pobjeda protiv Srbije je još jedan dokaz tomu. Dolaze neki novi momci, Lučin, Martinović, Jaganjac, Srna, Grahovac… Talenata ne nedostaje, a ni želje za uspjehom. S tom emocijom koju u ovom trenutku ima, Hrvatska može daleko dogurati. Kod hrvatskih rukometaša, baš zbog njihove mladosti, postoji jedna glad kakvu većina reprezentacija nema. Sve je dosta nepredvidino, evo jedni Nizozemci su iznenađenje, Island je napravio bekovsku trojku koja može igrati rukomet iz snova. Norvežani su tu, dižu se nakon šamara od Rusa, Šveđani uvijek nezgodni…”

Danska će biti ključ vrata za polufinale kojeg Hrvatska želi. Kako njih vidite?

“Ni o njima se ne može nešto previše reći, imali su prelaganu skupinu s obzirom na snagu u svojim redovima. Danci zasad doziraju, skrivaju adute i paze na igrače. Njihovo pravo lice će se vidjeti se kad se susretnu sa sebi ravnima… Ono što je sigurno jest da imaju mnogo iskusniju momčad od Hrvatske. A znamo da su im Hrvati u posljednjih desetak i više godina nanijeli brojne bolne poraze, tako da vjerujem da u njima postoji silan motiv i želja da Hrvatskoj naplate dio dugova sada kad se očekuje njihova pobjeda. Bit će to jedan klasik, utakmica za uživanje, onakva kakve najviše volimo na ovim natjecanjima.”

Što se dogodilo sa Slovenijom? Rijetko koja reprezentacija na svijetu ima toliko snažnu bekovsku liniju, ali Slovenci moraju kući nakon prvog kruga?

“Slovenci su se doista, kako su i neki njihovi igrači rekli nakon utakmice, baš osramotili. Mislim da je to jasno svima osim valjda Vranješu koji sjedi na klupi. Čitao sam prije nekoliko dana jedan tekst u kojem je stajalo da kad bi se organizirao referendum po pitanju izbornika Slovenije, ja bih pobijedio sa preko 80 posto. Šteta, vidim silan potencijal u toj reprezentaciji, ali ja sam si presudio na njihovoj klupi…”

Mnogi će se sjetiti situacije iz studenog 2019. godine, kada se Vujović neprimjenim riječima obratio Aleksu Vlahu tijekom jedne utakmice PPD Zagreba u Ligi prvaka… To mu je u konačnici i presudilo.

“Ja imam malo kratak fitilj, slovenski savez je sve protumačio na najgori mogući način, pozvan sam nakon toga na disciplinski razgovor, ali nisam mogao trpjeti sve zbog takve sitnice koja se odigrala u žaru borbe. Rekao sam im da, ukoliko nisam dovoljno dobar, neka nađu drugog izbornika. Tako je i bilo…”, pojasnio je Vujović anegdotu otprije dvije godine.

U odlučujućoj utakmici te skupine Crnogorci su srušili Slovence i izborili prolaz, a prvi sudar u idućoj fazi bit će im protiv Hrvatske. Imali su puno problema s COVID-om, zarazilo im se i pola stručnog osoblja…  Kakva je Crna Gora, na što trebamo obratiti pažnju? 

“Da, srećom ti problemi su sad iza njih. Istekao im period karantene, vraćaju se neki igrači koji će kompletirati bekovsku postavu. Nezgodni su, kod njih nema popuštanja, igraju čvrsto, patriotski su nastrojeni, priželjkivali su prije turnira drugi krug i to su ostvarili uz sve poteškoće. Kod nas je sada ludnica, događa se ono što smo htjeli, vrte se prijenosi, a reprezentativci su nacionalni heroji. Ostvarili su minimalan cilj i sad guštaju, sad nemaju što izgubiti, a znate i sami da je takav protivnik najopasniji… Igraju sjajnu 5-1 obranu i tu će im cilj biti što čvršće ulaziti u Cindrića. Ako se pak odluče za 6-0, imaju visoke igrače Šimovića i Lazovića koji to mogu dobro iznijeti. Hrvatska je favorit, ali da će vam biti lako, neće…”

Ajmo o ostalim favoritima. Gledali ste Francusku, kakva je Francuska i kakav je Karabatić, počinje li polako biti vidljivo da je on ipak čovjek koji dolazi iz neke druge priče i drugih vremena? 

“Nikola je briljantan rukometaš i veliki sportaš, ali moramo biti realni. On više ne može pratiti ritam mladih kolega. Oni su silno motivirani, žele igrati brzo, a Karabatić u ovoj situaciji usporava njihovu igru. Gledajte, nekad ni to nije loše, nekad treba imati hladnu glavu i donijeti najbolju odliku, ali ne možeš ti spriječavati mlade da lete i gušiti ih na taj način. U redu, N’Guessan je ozlijeđen, Prandija je zadeslia tragedija, izboden je nožem i Nikola je ostao jedino sigurno rješenje za tu poziciju… Njegov autoritet i njegova karijera sigurno izazivaju veliki respekt kod igrača koji ga slušaju, koje on može uozbiljiti i dodatno motivirati kad je to potrebno, ali ako mene pitate, došlo je vrijeme da Karabatić ode u mirovinu, da ga ljudi ne bi pamtili po izdanjima kakve sad pruža. Ja sam se umirovio s 34 i zadovoljstvo mi je čuti kako me ljudi pamte kao rukometaša koji je letio terenom i pružao sjajne predstave. Ne valja okaljati svoj ugled kad si među najboljima ikad, a Nikola je to na svom vrhuncu bio.”

Koliko se teško oprostiti od karijere? U jednom trenutku si zvijezda, svi žele autogram, svi ti žele stisnuti ruku, nacionalni si heroj, a onda se odjednom moraš oprostiti od svega, padaš u zaborav. Muči li to Karabatića?

“Teško, jako teško, ne želim se ni prisjećati tih trenutaka. Karijera profesionalnog sportaša pruža predivne trenutke. Čak i kad epilog nije najljepši, ali taj adrenalin, naboj koji osjećaš tijekom utakmica, to stvara ovisnost koju kasnije u životu teško možeš nadomjestiti. Teško je reći, e ja sam sad gotov, idem u nešto novo… Iako, siguran sam da će Nikola dobiti neko počasno mjesto u Savezu ili u nekom klubu nakon što se umirovi, Francuzi to rade redovito i u tom smislu su korektni prema velikanima.”

Za kraj, na temelju onoga što ste dosad vidjeli, tko je za vas favorit? 

“Puno je dobrih reprezentacija, neke su i iznenadile, ali malo njih ima kvalitetu za otići do kraja. Šveđani stalno igraju toplo-hladno, Rusi su u skupini iznenadili, Velimir Petković je s njima odradio sjajan posao i glavni je odgovorni za dobre rezultate, s Nijemcima je ista priča kao i sa Švedskom… Ja ću opet ići na sigurno i reći ili Danska ili Španjolska. Svi bismo bili pametniji nakon drugog kruga, jer čekamo prave utakmice. Ali mislim da, kad bi se svi faktori uzeli u obzir, i forma i kvaliteta i iskustvo i konstanta, oni se izdvajaju i mislim da je tron rezerviran za jednu od te dvije reprezentacije.”