S istim smo gostom započeli Svjetsko rukometno prvenstvo, ali i završili. Vrhunski rukometni stručnjak Nenad Šoštarić ponovno je bio gost našeg Petra Čondića u SK Jutru, a Šoštarić je precizirao detalje finalne utakmice s Dancima, ali i najavio što nas čeka nakon oproštaja Duvnjaka, Karačića i Pešića od nacionalnog dresa.

Danci su najavljivali da će nas demolirati, na kraju to nije baš tako bilo…

“Oni imaju toliki broj igrača koji nisu u sastavu reprezentacije da mi to možemo samo sanjati, definitivno. Oni imaju najboljeg igrača u ovom trenutku, to je Gidsel, dosta njih nije niti bilo u kadru reprezentacije, a mogli su biti. Ono što je razlika između Danske i drugih reprezentacije je nešto što je i moja filozofija rukometa, da je rukomet više atletika nego dizanje utega. Gidsel, Pytlick, Lauge, trčanje, maksimalna brzina, vrhunska tehnika i tu onda dolazi iskorištavanje osnovnih elemenata rukometne igre. Rukomet ide u smjeru brzine, nadigravanja, prema tome moraš biti maksimalno fizički spreman. Mi smo bili osakaćeni ozljedama, i u ovom trenutku osjećam samo ponos i zahvalnost dečkima koji su dali zadnji atom snage za ovakav rezultat.”

Pokazali smo karakter, prvo protiv Islanda smo trebali četiri razlike, zatim smo okrenuli Slovence nakon 0:5, pa one završne četiri minute protiv Mađara…

“Ma, mi smo sportsko čudo, u svim sportovima. S obzirom na to kavu mi infrastrukturu imamo, što mi imamo, treba im se svima nakloniti. Najviše što mi možemo dobiti nakon ovog prvenstva je što više djece da se upišu na rukomet. Jednom je Sale Đorđević rekao nakon što su osvojili jednu od medalja to da će sutradan u Beogradu niknuti novi koševi. Nažalost, kod nas ne niču, i nemamo npr. dvorana za rukomet. Rukomet je po pitanju infrastrukture na nuli, i ja bih htio da se napokon grade dvorane u školama po rukometnim gabaritima. Ovo što smo mi napravili je sada dokaz jednog velikog zajedništva. Dajte da onda i u tom zajedništvu probamo napraviti jedan sustav, sustav u kojem ćemo moći raditi normalno. Danci su klasa, ljudi moji, oni imaju svoje klupske dvorane, koliko možemo barem, da omogućimo svojoj djeci da treniraju u normalnim uvjetima.”

Vaš komentar na tu finalnu utakmicu, kako ste ju vi vidjeli?

“Napravili smo jedan dobar dio posla, žao mi je što je Mamić dobio crveni u 20. minuti, tu moramo biti iskreni po tom pitanju, tu nemamo što pričati. Napravili smo bitne stvari, nisu zabijali puno golova iz kontri, vraćali smo se dobro, digli smo te njihove napade s 20 na 30 sekundi. Obrambeni problem je bio jasno, Gidsel navlači dva igrača, tu je Pytlick, protok lopte je bio nešto slabiji kod nas, Danska je dobro igrala na devet metara, vanjski šut nismo imali jučer. Većini naših dečkiju je ovo bilo prvo finale, a za Dance je bio samo još jedan dan u uredu. Samo je na nama da održimo tu priču, a održat ćemo onim načinom koji sam spomenuo.”

Nielsen je briljirao u finalu, ali…

“Kuzmanoviću se nema što zamjeriti, malo puno previše. Odradio je savršen turnir, normalna stvar je da se događaju bolje ili loše utakmice. On i Nielsen su po meni prva dva golmana ovog prvenstva, jedan i drugi su imali dobar backup, Nielsen u Greenu i Molleru, Kuzma u Pešiću. Kuzmanović se u Gummersbachu, koji je srednja ekipa njemačke lige pokazao kvalitetnim i sigurno da mu je to početak, a ne konačna odrednica u velikim klubovima u kojima će igrati gdje će stasati u još boljeg golmana, a već sad je vrhunski.”

Ivan Martinović i Mario Šoštarić su u najboljoj sedmorci turnira…

“Jedan i drugi su zasluženo u najboljoj sedmorci prvenstva, tu nema diskusije. Govoriti o Martinoviću je, na neki način i suvišno, on je za mene uz Gidsela jedan od najboljih napadača na svijetu. To je sličan stil igre, i jedan i drugi igraju u Bundesligi, i nose svoje ekipe. To su dečki pred kojima je i dalje ogromna budućnost. Za Šoštarića ne smijemo zaboraviti da u Ligi prvaka ima savršenu realizaciju, čovjek je prihvatio tu ulogu gdje se izmjenjivao s Glavašem, tu je ta ljudska veličina, isto kao i Karačićeva kad je došao na pripreme. Podredio se reprezentaciji, i on i Glavaš su mogli biti u najboljoj sedmorci i ne bi bilo greške.”

Od reprezentacije su se oprostili Domagoj Duvnjak, Igor Karačić i Ivan Pešić.

“Duboki naklon za Duvnjaka, Karačića i Pešića. Duvnjak je izrazito veliki čovjek, prije svega, ličnost ‘par excellence’, nakon toga lider reprezentacije i tek nakon toga veliki rukometni igrač. Igra na ozbiljnom nivou od svoje 18. godine, igra u najjačoj ligi na svijetu i koji je u svakom trenutku bio spreman doći bio ozlijeđen ili bolestan da pomogne reprezentaciji. Karačić je uvijek bio odličan igrač, mene je ‘kupio’ za sva vremena sada ovim zadnjim potezom kada je uskočio pomoći reprezentaciji i ostavio je sve što ima na terenu. Nemojmo zaboraviti Pešića, koji igra bez jednog bubrega kada se dogodila ona situacija s Cozmom i još jednim suigračem, ja mu se divim.

Što nakon toga? Prokletstvo života i sporta je koga nema, bez njega se može i mora. i to vam je tako. Trebamo lidera kao što je bio Duvnjak, hoće li to biti Martinović, to će se isprofilirati samo. Što se tiče Sigurdssona, naravno da bih ja napravio nešto drugačije u odnosu na njega u ovim utakmicama, ali čovjek je napravio ono što je najbitnije. Napravio je koheziju unutar ekipe, i napravio je ekipu koja je osvojila medalju. Time je pokazao da je vrhunski stručnjak.”