Rukometna legenda Timur Dibirov ovog će mjeseca staviti točku na kraj svoje 24 godine duge profesionalne karijere. Posljednji će ples na terenu odigrati u dresu Zagreba čiji sastav pojačava zadnje tri sezone, a s našom se Hanom Cvijanović osvrnuo na sjajnu karijeru, klupske angažmane, uspjeh Hrvatske na Svjetskom prvenstvu te planovima za budućnost. Poslušajte zanimljiv razgovor!

Legendarni 41-godišnji rukometaš za početak nam je opisao kako je došlo do transfera u Zagreb:

“Igrao sam u makedonskom Vardaru i moj je plan bio da tamo završim karijeru jer su mi zaista jako puno pružili, nekako sam se osjećao dužnim. Međutim, klub je dobio suspenziju od europskih natjecanja, znao sam da mi se bliži kraj karijere, a s obzirom da cijeli život igram Ligu prvaka, nisam sada htio preći samo na makedonsko prvenstvo. Kontaktirali su me iz Zagreba i odmah sam prihvatio, sretan sam kako je sve ispalo… Sjajne tri godine”.

Najuspješniji hrvatski klub u zadnje je tri sezone dosta napredovao.

“Taman su se godinu prije mene u Zagreb vratili vaši sjajni reprezentativci. Igrao sam ranije s Čupićem, znao sam Gojuna i Musu… Nije mi bilo teško, imali smo i imamo sjajnu ekipu te smo u ove tri godine stvarno napravili veliki korak i vratili Zagreb tamo gdje pripada. Ono što je bilo teže je odvajanje od obitelji – kćer ide u vrtić, a sin u školu. Nakon godinu dana je sin došao živjeti sa mnom u Zagreb, žena i kći su ostale u Skopju. Sve je postalo puno teže kad su se žena i kćer vratile u Rusiju gdje je supruga trenerica, tada više nije bilo dileme i odlučio sam da je vrijeme za kraj karijere.”

Timur Dibirov dobro poznaje i naše mlađe reprezentativce. U Zagrebu igra sa Zvonimirom Srnom Filipom Glavašem, Lukom Lovrom Klaricom, Matejem Mandićem pa je bilo zanimljivo čuti i je li ga iznenadilo srebro na Svjetskom prvenstvu.

“Znate, to je fascinantno i, mogu reći, čudno… U jednom trenutku sam došao u klub, a oni su bili djeca. Za tri godine, evo viceprvaka svijeta. Usporedio bih to baš s razvojem djeteta – prvo su puzali, pa hodali, pa pričali. Oni su puno mlađi od mene, pa Mandić je prije tjedan dana slavio rođendan i 19 godina je mlađi od mene. Ja sam toliko ponosan na njihov uspjeh jer osjetim da smo svi zaslužni za taj uspjeh. Prvenstvo ih je stvarno promijenilo, za mjesec/dva se može postati sasvim drugim čovjekom. Oni sad baš više nisu djeca… da mi je kćer malo starija, rado bih ih imao za zeta!”

Podijelio je Dibirov i zanimljivo iskustvo i praznovjerje zbog kojeg je utakmice Hrvatske nije pratio uživo, već ispred televizije.

POVEZANO

VIDEO / Legendarni Dibirov za SK otkrio kako je ‘pomogao’ našim rukometašima na SP-u: ‘Mi sportaši smo praznovjerni…’

Rukomet

13. svi 2025 0

Rukomet

13. svi 2025 0

Prvenstvo je svakako populariziralo rukomet kod nas, no na njemu zbog incidenta u svlačionici Zagreba koji se dogodio krajem prošle godine nije bilo golmana Mateja Mandića.

“Da smo Gojun ili ja bilo tamo, to se ne bi dogodilo. Mi smo davali izjave u hodniku, oni su ostali sami u svlačionici. Puno smo pričali o tome, sve se zna, nismo to mogli očekivati. U sportu uvijek postoje manje svađe, ali oni su bili baš dobri prijatelji, ovo se nije moglo očekivati. Svima je jasno da ništa u vezi ovoga nije dobro, takve se stvari dogode u sekundi i nije bilo nikoga tko je to mogao zaustaviti… Kakvi će biti njihovi odnosi u budućnosti, ovisi samo o njima.”

U nastavku je Dibirov usporedio kulturu rukometa u Rusiji, Makedoniji i Hrvatskoj, a posebno je emotivan bio prilikom prisjećanja na trenutke u Vardaru:

“U Makedoniji je rukomet sport broj jedan. Ta kohezija koju ima Vardar s navijačima, to je fascinantno i bez toga ne bi sve osvojili u pravim trenucima. Ja već tri godine igram u drugom klubu, ali i dalje primam poruke navijača koji žele da dođem odigrati zadnje kolo i da mi prirede oproštaj kakav sam zaslužio. Pamtit ću te trenutke cijeli život, želim svim sportašima da osjete takvu podršku. Kao djeca nismo svoj sport voljeli zbog novca i ugovora, tamo sam se osjećao kao NBA zvijezda i prisjetio zašto volim ovaj sport.”

A budućnost?

“Prvo tri-četiri mjeseca želim samo odmoriti, sport je ogroman fizički i mentalni pritisak. Imam obitelj i prijatelje, želim nakon više od 20 godina proslaviti rođendan s obitelji. Naravno, htio bih ostati u sportu jer mislim da puno toga mogu pružiti, ali ne znam još u kojoj ulozi. Otvoren sam za rad nakon svog odmora, sigurno ostajem u sportu.”

Izdvojio je Dibirov i najdraže trenutke karijere te koje bi bivše i sadašnje suigrače svrstao u svoj ‘dream team’. Uživajte!