Hrvatske rukometašice uskoro očekuju posljednje kvalifikacijske utakmice za Europsko prvenstvo. 20. travnja Ukrajina, 23. Češka, nakon čega ćemo znati hoćemo li na novoj europskoj smotri braniti broncu iz Danske.

Nenada Šoštarića dobili smo koju minutu nakon što je završio trening s Lokosicama, ali kako i sam kaže, uvijek je na dispoziciji i uvijek se rado odaziva medijima.

Za početak – danas smo saznali kako ćemo ‘gostovanje’ protiv Ukrajine umjesto u Zaporožju, obaviti u Grazu – Mijenja li to išta iz vaše perspektive, koliko nam to znači?

“Teoretski je bolje igrati u Grazu nego u Ukrajini, to je ipak više naš nego njihov teren, ali ne bih se previše na to obazirao. Ono što mene smeta je što mi krajem mjeseca igramo utakmice 5. i 6. kola, a Ukrajina i Češka još nisu odigrale 3. i 4. kolo – kako je to moguće i kako si to nadležna rukometna tijela dopuštaju, to mi nikad neće biti jasno i to je van svake pameti…”

Kako su cure, kakve povratne informacije dobivate od njih? 

“Što se naših cura tiče, važno je da Mičijević nakon one ozljede i pauze sada igra i vraća se u optimalan ritam, sve ostale su u nekom normalnom stanju i ritmu, mnoge igraju završnice jakih europskih natjecanja i to će nam puno značiti, tako da je to nešto što svakako veseli.”

Utakmica s Ukrajinom će odlučiti, prvu protiv njih u Rijeci smo izgubili na tragičan način – što smo naučili? 

“Ukoliko si dovoljno pametan pa nešto naučiš, onda ništa nije tragično. Mi smo igrali utakmicu u kojoj nismo imali desno krilo. Četiri krila koja smo imali na popisu su se što ozlijedila, što bila bolesna. Također je nevjerojatno što moramo dva tjedna unaprijed dati popis igračica za utakmice, što nije slučaj niti u jednom drugom sportu, pa čak ni u muškom rukometu, nije mi jasno što EHF radi u tim situacijama. To je bio početak sezone i nismo bili u pravom ritmu.”

Kako ćete se spremiti za uzvrat s Ukrajinkama? 

“Kako da se pripremimo kad se okupljamo 18. na Uskrsni ponedjeljak, a igramo dva dana kasnije, odradit ćemo jedan trening pri okupljanju, drugi kad stignemo u Graz, treći jutro prije utakmice i to su cijele naše pripreme. Pogledat ćemo još jednom tu utakmicu i pokušat izvući neke pouke. Za nas je najbitnije da budemo na svom maksimumu i onda se ne moramo nikoga bojati.”

Smeta li vas stav javnosti prema našim rukometašicama – desetak godina nitko ništa nije pitao, a nakon Danske svi očekuju medalje? 

“Znate kakvi smo mi – uvijek ekstremni. Ili smo genijalci ili smo totalni idioti, nemamo granice, a ustvari nismo ni jedno ni drugo. Ono što smo učinili u Danskoj je velika stvar za naš rukomet i to je jedno malo čudo. Ne moraš biti prepametan da nešto zaključiš kad čuješ da Francuskinje nisu osvajale medalju 10 godina – od 2008. do 2018. Slično je bilo i s Rusijom, da ne pričamo o Rumunjskoj i a bome i Mađarskoj koja već 10 godina nema medalju. U slučaju tih reprezentacija radi se o enormnim ulaganjima. Da usporedimo s nama, Francuzi za reprezentaciju biraju iz bazena od 600,700 igračica, a ja iz bazena od 20 do 30 igračica. Kad moram sastaviti širi popis od 35 igračica, moram se dobro zamisliti tko će unutra ući. Jednostavno nismo baš realni, ali to je teško promijeniti…”

Vaša bitka s Podravkom se zahuktava, slijedi završnica sezone? Derbije ste odigrali, trenutno ste bodovno izjednačeni, ali gol-razlika vam ide u prilog, kako iščekujete završnicu sezone i posljednjih šest kola? 

“Teško je očekivati kiks Podravke, ali samo ću vam kratko reći da mi uopće ne gledamo Podravku i jednostavno gledamo samo sebe. Naš jedini cilj je do kraja sve pobijediti, dizati formu i igrati najbolje što možemo, ostalo nas ne zanima. To je van našeg dometa i po tom pitanju ne možemo ništa.”