Hrvatska je u igri za plasman među osam najboljih na Svjetskom prvenstvu. U zagrebačkoj Areni pobijedila je Island i odigrala svoju najbolju utakmicu, a sada u nedjelju od 20:30 slijedi Slovenija koja se matematički oprostila odnosno svoj nastup završava u drugom krugu.

Poznati hrvatski rukometaš Nenad Šoštarić trenutačno je voditelj programa razvoja mlađih dobnih kategorija u Zagrebu te izbornik muške reprezentacije Hrvatske do 19 godina. Najveći uspjeh u svojoj karijeri ostvario je na Euru 2020. za žene, koji se održao u Danskoj (tada je osvojio treće mjesto i broncu sa Hrvatskom). U razgovoru za Sport Klub analizirao je sraz sa Islandom. Dotaknuo se našeg sljedećeg suparnika Slovenije, njihovog zadnjeg nastupa protiv Egipta i povratka Domagoja Duvnjaka nakon ozljede.

Kako ste vidjeli pobjedu Hrvatske, koja je ostala u igri za četvrtfinale?

Prije svega, u petak je odigrana jako kvalitetna utakmica. Od prvog trenutka vidjelo se da su igrači bili na maksimumu što se energije tiče i da su imali maksimalnu koncentraciju. Donekle smo znali da Island ima problem sa malo dubljim zonskim obranama kao što je 5-1, odnosno od srednjeg vanjskog do centra. Protok lopte bio mu je bitno smanjen, što je jedna od najbitnijih karakteristika da bi stvorio prostor za napadanje jedan na jedan i na krilima. Ovo je bilo prvo „finale“, a sutra je drugo. Moramo se odmah okrenuti Sloveniji, a definitivno dobro bilo je da smo taktički jako dobro odigrali i da su nam napadi trajali puno duže nego na svim utakmicama do sada. Priprema je bila da se zaustavi tranzicija, odnosno kontranapadi i brzi golovi u kojima je Island jak. Zabio je nešto golova, ali mi smo se jako dobro vraćali. Napad je dobro funkcionirao, a obrana je bila organizirana. Treba istaknuti Maraša i Srnu, koji su sa vanjskim šutevima napravili veliki posao. Ono što je jako bitno u današnjem rukometu jest da ima puno isključenja. Naša igra sa čovjekom više bila je točno programirana i Duvnjak je ulazio u toj fazi zajedno sa Karačićem te Martinovićem. Oni su svaku varijantu sa čovjekom više doveli u situaciju da iz zicera zabijemo gol, što je bilo jako važno.

Rekli ste da je prvo „finale“ gotovo, a sada nam slijedi drugo. Nakon Islanda igramo sa Slovenijom, koja je porazom od Egipta ispala iz svih kombinacija.

Otpala je iz svih kombinacija, ali Slovenija uvijek želi pobijediti Hrvatsku. To je normalno i to su susjedski derbiji. Oni će to sigurno pokušati napraviti, a na nama je da se koliko-toliko oporavimo i da se napravi analiza Slovenije. Ne treba se zavaravati s onom prijateljskom utakmicom, koja je bila prije prvenstva. Međusobno se jako dobro poznajemo i igrači se jako dobro poznaju. Imamo idealnu poziciju u kojoj odlučujemo sami o sebi. Ono što se sigurno neće dogoditi je da Slovenija ima veći emocionalni naboj od naših dečki, koji će ući sa punim srcem. Ja sam siguran da ćemo se kvalificirati u četvrtfinale.

Nudi nam se prilika da se Sloveniji „osvetimo“ u rezultatskom smislu za poraz, koji se dogodio krajem srpnja prošle godine na Olimpijskim Igrama (tada smo izgubili 31:29).

U sportu se ne gledaju „osvete“, nego se gleda varijanta da probate napraviti najbolji rezultat za sebe. Imamo jedno gorko iskustvo sa Slovenijom, a to je da smo na Euru koje je 2018. bilo kod nas izgubili u utakmici za peto mjesto i zbog njih nismo se kvalificirali na Olimpijske Igre. Ta utakmica odlučila je o tome, a ova ne odlučuje ništa. Treba biti maksimalno koncentriran i oprezan, a sa Slovenijom moramo ući sa energijom koju smo imali protiv Islanda.

Kako ste vidjeli njihov nastup protiv Egipta?

Da budem iskren, gledao sam samo prvo poluvrijeme. Drugo nisam, a to je bila utakmica koja je išla gore-dolje. U jednom trenutku sve je neriješeno, a u drugom Egipat dolazi do razlike od tri ili četiri gola zbog nekakvih tehničkih grešaka ili njihov golman nešto obrani. Onda Slovenija zabije četiri gola u nizu i dođe u egal. Tako se vrtilo do kraja, a utakmica je bila jako bitna. Da je Slovenija uspjela, dovela bi se u situaciju da utakmica s nama odlučuje tko ide u četvrtfinale. Slovenija je izuzetno kvalitetna i ljudi to moraju shvatiti. Osim Slatinek Jovičića, svi igrači nastupaju vani. Janc je jedan od najboljih igrača u Europi te može igrati desno krilo i desnog vanjskog. Ima izuzetnu kvalitetu i pokretljivost. Da nije takav, ne bi se zadržao u Barceloni.

Tu je Blagotinšek, koji je vrhunski obrambeni igrač i pivot te igra u Flensburgu. Da ne govorim o Vlahu, koji je sada u Aalborgu i u jednom trenutku bio najbolji strijelac Lige prvaka te Zarabecu, koji je srednji vanjski. Oni imaju jedan problem, a to je da se povrijedio Cehte. On je prvi desni vanjski u nekakvoj rotaciji, koju je Uroš Zorman imao. Morali su vratiti Doleneca i kalkulirati hoće li Dolenec odigrati ili će se ići sa Jancom na desnom vanjskom i sa Novakom na desnom krilu. Golmani Ferlin i Lesjak su vrlo dobri, a mi smo se uvijek doveli u situaciju da idemo najtežim putem. Taj put igramo na najljepšem mogućem mjestu, odnosno pred 15 tisuća gledatelja kod sebe doma. To ti daje strašnu energiju i motivaciju te sam siguran da ćemo se kvalificirati u četvrtfinale.

Ono što nas je protiv Islanda najviše veselilo jest povratak Duvnjaka, koji je pauzirao dvije utakmice protiv Egipta i Zelenortskih Otoka zbog ozljede.

Da, bilo bi tragično da se Dule protiv Argentine oprostio s ozljedom i da ga sudbina kazni na takav način. Njegova ozljeda nije sanirana i još uvijek je ozlijeđen, a Duvnjak je imao sličnu ulogu kao Hansen u Aalborgu i Danskoj prije nego što je prestao igrati rukomet. Dule je sa svojom pojavom i svojim savjetima na klupi dao dodatnu energiju igračima jer je on zbilja lider generacije i lider kakvog dugo nismo imali. Ono što je Modrić u nogometu, to je Dule u rukometu.