Miloš Kos, nakon raskida ugovora sa Zagrebom i pronalaska novog kluba u Njemačkoj (Erlangen), prvi se put oglasio vezano uz incident.

Svoje obraćanje, upućeno srpskim i hrvatskim medijima, objavio je u priopćenju koje prenosimo u cijelosti:

“Poštovani,

htio bih obavijestiti cjelokupnu rukometnu i sportsku javnost da ću u novoj kalendarskoj godini obući dres njemačkog bundesligaša Erlangena. Pored nekoliko opcija koje sam imao za nastavak karijere iz Bundeslige, ostatka Europe i Azije, izabrao sam onu za koju smatram da će biti najbolja za moj daljnji razvoj.

Odlazak u najkvalitetniju ligu na svijetu je ostvarenje sna svakog mladog rukometaša. To je i satisfakcija za veliki rad koji sam uložio u svoju karijeru, ali i rezultat posvećenosti svih onih ljudi koji su mi pomogli da dođem do ove razine, počevši od rodne Dubice, Ljubuškog, Zagreba i reprezentacije Srbije. Svima sam im neizmjerno zahvalan.

Nadam se da će 2025. godina biti bolja od prethodne. Iza mene je težak period u kojem je bilo vremena za preispitivanje i kajanje zbog postupka koji sam napravio. Koristim ovu priliku da se javno ispričam prije svega prijatelju i dečku s kojim sam odrastao, kako u Ljubuškom, tako i u Zagrebu, Mateju Mandiću. Želim mu što brži oporavak, nadam se da će biti spreman braniti što prije i napraviti veliku karijeru kakvu zaslužuje u godinama ispred nas.

Želio bih se ispričati i svojim bivšim suigračima, ali i zahvaliti na podršci koju sam dobivao od prvog dana kada sam obukao dres RK Zagreb. Hvala ljudima iz kluba, svim trenerima i navijačima na svemu u prethodne dvije godine. Zagreb sam osjećao kao svoj klub, mjesto na kojem sam dobio šansu da igram s najboljima i mogu razumjeti ogorčenje i ljutnju poslije svega što se dogodilo u svlačionici tog dana nakon utakmice s Nantesom.

Napravio sam veliku grešku. To je ujedno i velika životna lekcija koju sam, očigledno, morao naučiti. Imam 22 godine, preda mnom su sezone i sezone u kojima ću se truditi da ostanem upamćen kao dobar sportaš, ali prije svega čovjek.

S poštovanjem, Miloš Kos.”