Hrvatski rukomet ima svoje legende, junake, povijesna ostvarenja, a ima i novinare koji su gotovo sve to uživo vidjeli i napisali.

Damir Mrvec, novinar Večernjeg lista i Dražen Pinević kolega iz Sportskih novosti pratili su naše rukometaše na 14 od 15 velikih turnira. Vidjeli su velike pobjede, bolne poraze, u trideset godina se toliko toga promijenilo.

“Na prvom Euru 1994. smo izvještavali diktirajući tekstove naše daktilobirou. Kasnije sam dobio laptop, no veze internetske nisu bili niti izbliza kao danas. Znalo je biti velikih muka sa slanjem tekstova. Nije bilo mobitela, ali smo imali puno više prostora i vremena za razgovore s igračima. Danas je po tom pitanju EHF ipak pretjerao – vrlo malo toga novinar na terenu može doznati, složiti zanimljivu priču”, počeo je Pinević svoje prisjećanje na početke praćenja reprezentacije.

Otkrio je Dražen kako je počeo najprije pratiti nogomet.

“Andro Kuh je pratio rukomet, ja sam počeo na nogometu, no nekako se on povlačio, a ja sam krenuo u rukometne vode. Poklopilo se to sa Zagrebovim uzletom početkom devedesetih, a ta medalja 1994. u Portugalu je otkrila da se možemo nadati jednoj konkurentnoj reprezentaciji u svjetskim okvirima.”

Damir Mrvec, neokrunjeni kralj malih sportova u hrvatskom pisanom novinarstvu je pratio sve i svašta. Nikada nije birao sport.

“Pokojni Vlado Bačić i Zvonimir Vukelić su pratili rukomet. Ja sam išao na male utakmice, bio sam uporan i na kraju sam zajedno sa Zvonkom, a kasnije i sam pratio gotovo sve što se dogodilo u našem rukometu.”

Rukomet jučer i danas. Usporedba?

“Bilo je 12 reprezentacija, pet utakmica u grupi i odmah za zlatio i broncu. Danas je 24 momčadi. Ako pričamo o stilu i on se jako, jako izmijenio, Rukomet kad sam počeo raditi i danas su jako različiti. Brzi centar je donio toliko velikih promjena”, rekao je Pinević, koji je dodao i ovo:

“No, rukometni umjetnici su bili i onda i tada. Svako je vrijeme imalo neke svoje velike junake, ljude koje ćemo u rukometnom smisli pamtiti. Richardson, Dušebajev, Balić, pa sada sve aktualne veličine.”

Hrvatski uspjesi su neminovno vukli i novinare na velike turnire.

“Da, devet polufinala smo igrali, pa to je strašan rezultat. Hrvatska je prepoznata kao sila, i kako god završavala na tim natjecanjima mi smo osjećali to veliko poštovanje.”

Damir Mrvec je paralelno s muškom reprezentacijom pratio i žensku, tako da ne postoji niti jedan novinar kod nas koji je bio na više velikih natjecanja.

“Da, volim biti na licu mjesta, razgovarati, donositi priče iz rukometnog života. To je zapravo bit naše profesije koja nije posao, to je stil života. A prije svakog odlaska na put svi očekuju da ćemo se vratiti s medaljom, ali zadnjih godina i nije bilo tako. A jedno pravilo nikako ne treba smetnuti s uma: ako Hrvatska igra dobro i ide što dalje tada je i novinarski adrenalin veći, više je testova, napornije je, ali puno slađe.”

Pinević je gledao prvu službenu utakmicu naših rukometaša.

“Bilo je to protiv Finske. Kasnije smo imali o čemu pisati i čemu se diviti.”

Mrvec je izdvojio najdražu utakmicu.

“Bilo je to protiv Poljaka pred 15 tisuća njihovih navijača. Nama je trebala pobjeda od 11 golova razlike da prođemo dalje, a mi smo slavili s plus 14. Nitko nije u to vjerovao, a takva se utakmica doista vidi jednom u životu.”

Hrvatska u petak počinje svoj put, kako ga vidi Pinević?

“Meni se čini da smo dobri. Ali dok ne počne turnir sve je to nepoznanica. Imamo iskusnih i mladih, atmosfera je odlična, trener s nekim novim vizijama koji djeluje optimistično i taj duh prenosi na svoje igrače. Sustav natjecanja je nezahvalan, svi pričaju o toj prvoj utakmici i to za rukomet nije dobro. Ali mi imamo ime, prezime, povijest i ja osjećam da će biti dobro.”

Mrvec se prije prognoze još malo vratio u prošlost.

“Gledao sam sve naše generacije, s puno sam igrača bio u kontaktu, prošao sam gotovo sve izbornike.”

Kojeg bi izdvojio?

“Iako smo 2010. u Austriji imali jednu ružnu epizodu ipak sam najviše toga prošao s Linom Červarom. To poštovanje prema njemu i njegovoj veličini će ostati vječna.

Hrvatska u Njemačkoj?

“I ja sam kao i Pina na tom tragu da bi moglo biti dobro. Zagreb je hit Lige prvaka posebno ako pričamo o proračunu, a Mandić na golu, Srna i Kalaica bi mogli biti baš velika otkrića na ovom turniru. Malo smo tanki na pivotu gdje smo imali Kljaića, Vorija, Sulića, Božu Jovića. Ali i bez toga mislim da možemo do kraja biti u borbi za polufinale. Atmosfera će biti sjajna, naših navijača jako puno i iznova se veselim novom novinarskom izazovu”, zaključio je novinar Večernjeg lista Damir Mrvec.