'Kod Line sam eksplodirao, žalim što nije duže ostao'

Rukomet 6. velj 20190:23
Halil Jaganjac

U petak ekskluzivno na SK2 u 19 sati imate priliku pratiti Nexe u utakmici Kupa EHF-a, kao i sve utakmice našičkog kluba u tom natjecanju. Pred vama je intervju s najboljim strijelcem momčadi Halilom Jaganjcem

 Rukometaši Nexea pobjedom protiv Tatrana napravili su veliki korak prema Final Fouru SEHA lige, a s odličnim rezultatima pokušat će nastaviti u petak kada ih na početku grupne faze EHF kupa čeka gostovanje u Mađarskoj kod Tatabanye u utakmici koju ćete od 19 sati ekskluzivno moći gledati na SK2.

Jedan od igrača koji je zaslužan za ove rezultate je i najbolji strijelac momčad Halil Jaganjac, koji je u listopadu pomalo iznenađuje umjesto u Zagrebu završio u Našicama.

JAGANJAC: Ja sam u Našice došao zato što sam vidio da se tu radi jedna jako lijepa i pozitivna priča. Nakon početka u Metalurgu gdje nisam mogao ostati iz raznih faktora, Našice su se pokazale kao pravi izbor za mene, zbog toga što se jako dobro radi s mladim igračima, što je stvarno dobar sustav na čelu s Hrvojem Horvatom. Sav taj rad i ulaganja u klub donose rezultate, ne treba tu previše trošiti riječi, mnogi se slažu da je ovo najbolji rezultat u povijesti kluba. Izboren je Final Four SEHA lige, igramo grupnu fazu EHF kupa, gdje imamo jako dobre šanse. Za sada stvarno jako dobra priča, jako dobri rezultati.

SPORTKLUB: Ne žalite što niste otišli u Zagreb, već ste završili u Našicama?

JAGANJAC: Ja mogu stvarno reći da mi je ovdje predivno. Mislim da sam napravio pravi izbor i pravi korak u karijeri jer mlad igrač kao ja ovdje ima sve preduvjete da napreduje, da se razvije, od minutaže do povjerenja koje mi je pruženo, do volje i želje da se sa mnom radi. Uz to igramo dva natjecanja, EHF kup u kojem imamo njemačke bundesligaše. Final Four je u Kielu, jasno je kakvi su to klubovi. S nama u skupini je Hannover, za mene kao mladog igrača takve utakmice su neprocjenjive. Tu imamo SEHA ligu koja je jako dobra liga za afirmaciju mladog igrača. Evo ja ću prvi put igrati Final Four s 20 godina. Jake utakmice, što samo znači da mogu napredovati ovdje.

SPORTKLUB: Trener Horvat je najavio da se na Final Four sigurno ne ide s bijelom zastavom. Možete li do kraja u SEHA ligi, kao i s trona u Prvenstvu Hrvatske i kupu skinuti PPD Zagreb?

JAGANJAC: Igrač sam koji ima 20 godina i odmalena me uče, i mislim da je to je ispravno, da ne dajem nikakve prognoze. Mislim da je nama da radimo kao do sada, da je na meni da radim kako sam radio i da pokušamo ostvariti što bolji rezultat što god igramo i s kim god igramo, tako da se trebamo koncentrirati na nas i ići stepenicu po stepenicu. Nexe je i prošle sezone bio na korak do Final Foura SEHA ligi, u EHF kupu malo je nedostajalo da se izbaci veliki Füchse Berlin. Još dan danas se priča kakva je to bila utakmica u Našicama prošle sezone, kada je bilo osam razlike. Dokaz je to da se može, momčad je samo napredovala, jača je i mislim da se imamo pravo nadati najboljem rezultatu, i to Final Fouru u EHF kupu, a isto tako i u SEHA ligi imamo šanse nadmetati se protiv bilo koga ako damo ono najbolje od sebe i pružimo najbolju partiju. Samo se trebamo koncentrirati na utakmice koje na slijede, prvo nam slijedi Tatabanya. Moramo se kao momčad, a i ja kao mlad igrač od 20 godina, koncentrirati prvo na to što nam dolazi, onda ćemo vidjeti dalje kako će se to razvijati.

SPORTKLUB: Skupina je zahtjevna, prvo je na redu gostovanje kod Tatabanye.

JAGANJAC: Tatabanya je strašno jaka momčad, pogotovo na domaćem terenu gdje jako rijetko gube. Oni koji su malo bolje upućeni znaju da je Veszprem tamo i ove i prošle sezone gubio, kao i Pick Szeged. To su klubovi iz elite top deset najboljih klubova u svijetu, a tamo su ostavljali bodove, i to ne da su bili porazi jedan ili dva gola razlike, već mislim da je Veszprem izgubio četiri ili pet golova razlike jer igraju strašno agresivnu i čvrstu obranu kada su kod kuće nošeni navijačima u toj manjoj dvorani. Ja bih se usudio reći da su klub poput Nexea, stvarno na domaćem terenu uz podršku publike igraju jako, jako kvalitetno. Te utakmice uvijek su na jako malo golova, čak nekad bude na manje od 20 golova da im protivnici zabiju, a oni nešto iznad 20 te tako pobjeđuju. Ako želimo tako nešto napraviti, morat ćemo isto tako odgovoriti granitnom obranom, pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvesti.

Halil Jaganjac

SPORTKLUB: Iza nas je Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj i Danskoj. Bili se u pripremnom razdoblju u krugu reprezentacije, kako ste vidjeli nastupe Hrvatske?

Povezano

JAGANJAC: Mi smo ostvarili ono po što smo došli, plasman na Olimpijske igre. Naravno, pred Hrvatsku se uvijek stavljaju najveća očekivanja i uvijek se govori o medaljama, mislim da je to dobra i pozitivna stvar, jer to pokazuje da ljudi su svjesni da mi možemo. Primarni cilj bile su Olimpijske igre i to se ostvarilo. Nije puno nedostajalo da se krene u borbu za medalje, malo sreće i koncentracije jer pokazali smo da možemo sa svima. Pobijedili smo aktualnog europskog prvaka Španjolsku i svjetske prvake Francuze. Znači da možemo igrati sa svima. Malo je nedostajalo da se neke stvari poklope da budemo među četiri na svijetu, iako je po meni i ovo dobar rezultat, jer mi smo jedina reprezentacija koja je održala da bude top šest. Nikad nismo išli ispod, a to se dogodilo čak i Francuzima, za koje znamo kakva su reprezentacija, da budu oko desetog mjesta. Jako malo fali da ponovno počinjemo uzimati medalje.

SPORTKLUB: Dojam je da nam je nedostajao pravi šuter izvana, baš igrač vaših karakteristika.

JAGANJAC: Ja ne bih ulazio u te priče. Izbornik je taj koji najbolje zna što njemu u tom trenutku treba i kakve su njegove taktičke zamjene. Ja kao 20-godišnjak ne mogu reći da sam ja negdje falio ili da je moje nešto falilo, jer svi znamo kakvi su igrači u toj reprezentaciji. Na mojoj poziciji su se vrtjela imena Luke Cindrića, Igora Karačića, Domagoja Duvnjaka. Ja moram biti sretan ako dobijem priliku dvije minute, mogu biti zadovoljan što imam priliku biti s tim igračima, da mogu nešto naučiti od njih, što i jesam, kroz pripreme i prijateljske utakmice. A odigrati i minutu na svjetskom prvenstvu za reprezentaciju, kada god i koliko god godina imate je velika privilegija i veliki blagoslov tako da mi je žao što nisam igrao. Svakom normalnom igraču, sportašu bi bilo žao što nije igrao na svjetskom prvenstvu kad je bio tako blizu, no to mi je još jedan motiv da nastavim raditi, truditi se. Moje vrijeme tek dolazi. Moram još raditi, napredovati da bih se izborio za mjesto u reprezentaciji jer naposljetku tamo moraju biti najbolji, a to se mora zaslužiti. Nije to jednostavno i lako s 20 godina naći mjesto među takvim imena, no ja mislim da ću u budućnosti naći mjesto.

SPORTKLUB: Suigrači iz kluba Marin Šipić i Ivan Vida bili su dio reprezentacije. Kakvi su njihovi dojmovi?

JAGANJAC: Oni su oduševljeni, ovo je njihovo prvo veliko natjecanje. Ja sam svoje prvo veliko natjecanje imao u Hrvatskoj na Euru. Osjetio sam tu atmosferu, čak sam i odigrao posljednju utakmicu protiv Češke. Dobio sam svoje minute s 19 godina, oni su nešto stariji prvi put okusili to veliko natjecanje, a to je za debitante prvo mala doza straha od toga svega, kolike su to dvorane, koliko je to navijača. Ali taj strah se pretvori u motivaciju, uzbuđenje i sve najbolje izvlači iz igrača. Tako je bilo i s njima. Za Šipića svi ljudi bliski rukometu, klubu znaju kakav je to igrač, kakav je to potencijal na poziciji pivota prije nego što je i igrao za reprezentaciju, a mislim da je sada svima pokazao koliko je on dominantan na toj poziciji sa samo 22 godine. Mislim da će on iz dana u dan još više napredovati i da će izboriti svoje mjesto u reprezentaciji. Mislim da smo riješiti pitanje tog pivota za dugi niz godina. Vida je isto dobro iskoristio priliku koju je dobio. Jedan i drugi su presretni, kao i ja što bih bio da sam bio dvije minute tamo. Tako mladom igraču to je neprocjenjivo iskustvo i oni su se vratili puni dojmova

SPORTKLUB: Lino Červar je trener koji vas je prepoznao. Kakav je vaš odnos s njim?

JAGANJAC: Ja ću Červara do kraja karijere isticati kao čovjeka koji me prepoznao kada sam ja bio u Parizu, u njihovom tzv. ‘centre de formation’, mladoj momčadi kada se nije puno pričalo o meni i kada se nije znalo tko sam. On me iz te momčadi pozvao na okupljanje seniorske reprezentacije da me vidi, da mi pruži priliku jer je poznat po tome da voli afirmirati mlade igrače i davati im priliku. Pokazao je to sad i na prvenstvu, u krajnju ruku mi smo dobili Mandića, Šipića, Vrankovića, Vidu. Tako je i sa mnom bilo, ja sam došao na okupljanje reprezentacije na njegov poziv, mogu reći kao potpuni anonimac i tamo me on vidio, vidio je što mogu, ja sam dao što mogu i u tom trenutku mi je predložio da dođem kod njega u Metalurg, da radimo zajedno. Samo u tom kratkom vremenu, nekoliko mjeseci što smo bili tamo, jer znamo da je on otišao kasnije, ja sam eksplodirao, može se reći, napredovao sam strašno. U Ligi prvaka sam prvi puta bio u doticaju s takvim rukometom, u SEHA ligi također, to je početku bilo šok za mene. Pomogao mi je da se adaptiram, da imam svoje samopouzdanje, uvjeravao me da mogu, da samo treba ponavljati, tisuću i tisuću putu istu stvar, da biste usavršili. To kakvu on radnu etiku ima i kakvo razumijevanje za mladog igrača ima, to malo koji trener ima, čak i u svijetu. Ja sam se nadao da će duže ostati tamo, jer sam siguran da bih još više napredovao da je on bio tamo. No, imam privilegiju da mi je i dalje izbornik i da kada dođem u reprezentaciju on me dalje podučava i svakodnevno učim od njega, tako da ja za izbornika Červara imam samo najljepše i najpozitivnije riječi hvale. U ovom trenutku njemu mogu ja puno zahvaliti što sam ovdje.

Hrvatski rukometni savez

SPORTKLUB: Koja je razlika u pristupu između Červara i Horvata?

JAGANJAC: Svaki trener ima neki svoj način rada, više bih ja nekako pričao o njihovim sličnostima, nego pristupu. Svaki osoba je individua je različita, pa tako i trener, no njih su vrlo slična, žele napraviti igrača da bude jako taktički discipliniran i osviješten. Tu se najviše govori i ističe da je lopta kao zlato, da se ne troši i gubi olako. Traži se disciplina i kontrola te lopte i kod jednom i kod drugog. Obojica su jako dobri treneri za usavršavanje tehnike, što je opet mladom igraču jako korisno, tu ih krasi ta sličnost. Obojica su vrhunski treneri, ja imam privilegiju raditi s takvim trenerima i biti okružen njima i u klubu i u reprezentaciji uzimati ono najbolje od onoga što on može pružiti. Stvarno jedna velika privilegija.

SPORTKLUB: Spomenuli ste PSG, kako danas gledate na to razdoblje, imali ste priliku učiti od Mikela Hansena i Nikole Karabatića?

#related-news_0

JAGANJAC: Moram reći da nisam znao što očekivati, nisam još bio ni punoljetan kada sam iz Kozale direktno otišao u tako veliki klub. Bio sam izgubljen nekoliko prvih mjeseci, što iskreno nije ni čudno jer prvi puta se naći u takvoj situaciji, tako mlad. Nije puno igrača tako mlado to iskusilo u rukometnom svijetu. Trenirao sam s tim igračima i tek tada sam shvatio koliko ustvari ne znam, koliko moram raditi, truditi se da bih dostigao i bio približno tom nivou da se mogu nositi s takvim igračima. Jedan potpuno drugi svijet je taj rukomet. Uvijek dajem primjer tog Hansena, ljudi koji su gledali sada prvenstvo u Danskoj znaju što pričam. Te utakmice u kojima on daje 14 golova, kao da je to ništa s takvom lakoćom, a kada dodaje loptu, s takvom točnošću i snagom kao da šutira na gol, a tako precizno. Samo jedan trening odraditi s takvim igračima je velika privilegija i puno se može naučiti od njih. Ja sam u Pariz išao s razmišljanjem zašto ne bih otišao probati kako je to tamo jer kasnije u životu da mi nešto neplanski dogodilo, mislim da bih se cijeli život grizao zašto nisi otišao u Pariz kada su te zvali, imao si priliku. Tamo sam skupio jedno iskustvo, naučio neke stvari, jako sam sazrio i to sam od dečkića postao profesionalac. Tamo sam tek shvatio da ću biti profesionalni rukometaš. I kad se sve to raspelo s Metalurgom i kada sam krenuo uzlaznom putanjom što se tiče rukometa, mislim da mi ta stepenica bila korisna u životu, dala mi je podlogu i motiv za dalje.

Hansen i Karabatić su strašni profesionalci i svi ti ljudi imaju svoje obitelji, privatan život, ali na terenu, na treningu ne bi rekli da su to takve zvijezde, da su toliko poznati, da su u centru pažnje 0-24, jer se ponašaju toliko normalno, toliko opušteno. Prema meni kao mladom igraču su puni razumijevanja, no ne samo Hansen ili Karabatić, ili Luka Stepančić koji mi je puno pomogao da se osjećam dobro jer smo iz iste reprezentacije, iz iste države, nego i svi ostali, kao Duvnjak, Karačić, Cindrić, oni svi mene pokušavaju naučiti nešto novo, uvijek daju sugestiju, pohvale kada napravim nešto novo, tako je bilo u Parizu, tako je u reprezentaciji. Prije svega to su veliki ljudi, a onda i sportaši. Nije ni čudo da su tu gdje jesu danas.

SPORTKLUB: Slobodnog vremena nemate previše?

JAGANJAC: Moram vam reći da je meni rukomet u glavi 0-24 trenutno, ali stvarno smo tu ekipa u Nexeu, provodimo slobodno vrijeme zajedno, često se družimo, igramo zajedno igrice, svi se nađemo u jednom stanu, pričamo, pogledamo filmove. Sve je to jedna mala sredina, svako svakoga zna, to je sve kao jedna velika obitelj, baš je ugodan osjećaj. Ima jedno jezero ovdje u Našicama, prilika za prošetati i razbistriti um, to često napravim. Imam i djevojku koja je u Rijeci, studira i radi u isto vrijeme, pa ona kad dobije priliku dođe kod mene, ja na slobodne dane odem do Rijeke, do svoje obitelji, do nje. Kada imam slobodnog vrijeme, što u posljednjih nekoliko godina nije bio slučaj za mene, jer sam uz seniorsku reprezentaciju i klupske obaveze imao juniorsku i kadetsku reprezentaciju, tako da nisam imao tri godine odmora od rukometa duže od tjedan dana, kako se kaže, tako da kombiniram osoban život i rukomet za moje godine jako dobro. Kada imam vremena napravim nešto za svoj gušt, ali rukomet je meni stvarno broj jedan, to mi je stvarno okupacija većinu vremena.