U novom podcastu Sportkluba gost je bio proslavljeni rukometaš Zlatko Saračević, a voditelj razgovora bio je novinar Ivan Blažević.

USKORO VIDEO

BLAŽEVIĆ: Cijenjeni gledatelji i čitatelji Sportkluba, dobrodošli u još jedan podcast Sportklub televizije, dobar dan svima uživo i dobra večer svima koji gledate reprizu. Izrazita mi je čast pozdraviti Zlatka Saračevića bivšeg rukometnog reprezentativca Jugoslavije, Bosne i Hercegovine te Hrvatske, osvajača svjetskog i olimpijskog zlata, dobitnika državne nagrade za sport Franjo Bučar. Pozdrav gospodine Saračeviću, kako ste, kako provodite ove postpandemijske dane?

SARAČEVIĆ: Dobar dan svima. Sad se vraća sve pomalo u normalu, osim što nema utakmica. Nekako imam osjećaj da je sve kao prije, barem tako je ovdje u Koprivnici. Ekipa od sutra trenira, ako to ne možemo u dvorani, trenirat ćemo na nogometnom igralištu, u fitness centru. Sve polako izgleda kao prije dva mjeseca.

BLAŽEVIĆ: Recite, evo sad ste već ako se ne varam dvije godine trener Podravke, uskoro će biti dvije godine na klupi najvećeg kluba u Hrvatskoj, 25 naslova prvaka države, 23 osvojena Kupa imaju i taj jedan famozni naslov europskog prvaka. Za početak me zanima koja je razlika trenirati muške rukometaše i ženske rukometašice, imali neke razlike prema vama u tome?

SARAČEVIĆ: To je najčešće pitanje koje mi je postavljeno u ove dvije godine, koja je razlika? Po meni, najveća je razlika u emocijama, odnosno u količini emocija koliko unose u ono što radimo. Inače, sa neke tehničke strane treninzi su isti u muškom i ženskom rukometu. Metodika je ista, gotovo ista. Samo kažem ta neka razlika je u emocijama, koliko ih one unose i kako ih ti možeš kontrolirat, to je jedina razlika.

BLAŽEVIĆ: Recite, Podravka se prije vašeg dolaska, negdje 5,6 godina malo izgubila sa neke europske mape rukometa, evo sad u zadnje dvije godine igrali ste Ligu prvaka bez nekih većih uspjeha, ali evo prošle godine vam je za dlaku izmaklo polufinale EHF kupa, ove godine polufinale i onda ste na kraju zbog ove nesretne epidemije ostali bez svega. Kako ste se nosili s tim, kakva je bila podrška navijača i kluba, kako biste opisali to vrlo pozitivno iskustvo iz zadnje dvije godine?

SARAČEVIĆ: Moram reći kad sam dobio poziv od Mirande Tatari da dođem u Podravku, bio sam malo skeptik oko tih stvari. Vidio sad da ima želja i volja, ali realno to je nekih 6,7 godina bilo stvarno ispod nivoa. Podravka je i dalje bila nadmoćna u domaćem prvenstvu i tu je jedini protivnik pravi bila Lokomotiva. Međutim, u Europi su bili daleko od svega. To je izgledalo da su se igrale kvalifikacije za Ligu prvaka u osmom mjesecu i to se gubilo s nekakvim razlikama, nevjerojatnim. Godinu dana prije nego što sam došao su igrali s Vipersom, izgubili su 32 razlike. Bili su daleko od Europe i ovaj to je bio nekakav izazov, vidio sam na početku da se pojačavamo, da dolaze neke igračice koje bi mogle imati kvalitet, ali si izgubio sav rejting.

Nije bilo kao prije. Morao si nešto napraviti da bi se vratio, na primjer u tenisu ako si sto i neki na svijetu, moraš pobijediti nekog iz top 10 za iskorak. I mi smo na početku igrali te kvalifikacije za Ligu prvaka, dobili i tu Craiovu koja je 2 mjeseca prije osvojila natjecanje. Mi smo tu napravili senzaciju i ušli po svima neočekivano u Ligu prvaka i onda te prve godine odjednom je to nekako i krenulo, počeli smo igrati Ligu prvaka. Počela se punit dvorana, počela je nova priča Podravke i to se nastavilo u EHF kupu, gdje smo prve godine napravili solidan rezultat. Ove sezone je sve kulminiralo, u Ligi prvaka smo ispali za malo od Ferencvarosa, ali odjednom je sve krenulo. Mediji, karte rasprodane, sve se probudilo, Podravka je vratila rejting. Nažalost, sve je prekinuto ovim koronavirusom.

BLAŽEVIĆ: Kakav je utjecaj sudaca na rukometnom terenu, često se upire u njih prstom da imaju previše utjecaja na rukometnu igru. To se često spominje i kao glavni razlog zašto rukomet nije popularniji na širem području. Recimo, u Americi se ne igra uopće, na nekim kontinentima nisu čuli za rukomet. Nedavno sam razgovarao s gospodinom Červarom i Vujovićem, kažu da rukomet jednostavno nije jasan svima, da publika gleda taj sport, a nije jasno što je sudac dosudio. Što učiniti po pitanju rukometa da se približi navijačima, da svima bude jasno što se događa na terenu i da sudački kriterij bude ujednačeniji i pravedniji.

SARAČEVIĆ: Jednostavno, ta pravila striktno staviti da se zna što su pravila, da se konačno kaže što je to probijanje, da se konačno kaže što je to pasivni napad i da se smanji utjecaj sudaca.

BLAŽEVIĆ: Da li biste ograničili pasivni napad recimo kao u košarci?

SARAČEVIĆ: Pa bilo bi puno čistije, ne znam jel to 30 ili 25 sekundi, ali bi sa tim znao koliko imaš i to je to. Znači, ne idem na to da suci iz loše namjere sude nego desi se da ja završim utakmicu da je pogledam doma i ništa mi nije jasno. Jednom se hrva pa je faul u napadu, drugi put u obrani, treći put penal, ni mi sami ne znamo. Znači da se striktno kažu pravila, recimo kao u košarci. Treba se pomoći sucima, stoji tako u pravilu i to je to. Imamo primjer probijanje Karačića na zadnjem prvenstvu, eto isto nitko nije znao što sudit, a odlučujuće je bilo.

BLAŽEVIĆ: Što mislite kako će se rukomet razvijati u budućnosti, zapravo budućnost sporta općenito.

SARAČEVIĆ: Budućnost kao budućnost čekam da se vrati sve u normalu, a to će biti kad se vrati publika u dvorane. Bez publike nije to to. Neke stvari mi nisu logične, da može 300 ljudi doći na svadbu, a ne na utakmicu. Ona prvi šok koji će biti bojim se da će biti puno ozljeda, recimo u Bundesligi 25 igrača ozlijeđeno. Ja sam danas igračicama rekao da 17 tjedana nećemo biti u dvorani. To je nenormalno, kao da se vraćate od ozljede. To na početku neće biti kvalitet kao prije jedno vrijeme, ali kažem, kad se publika vrati u dvorane sve će biti po starom.

CIJELI PODCAST POGLEDAJTE U VIDEU GORE.