Izbornik hrvatske rukometne reprezentacije u ekskluzivnom razgovoru za Sport Klub osvrnuo se na novi veliki uspjeh na Europskom prvenstvu i otkrio koji su po njemu najveći nedostatci ovog sporta

RAZGOVARAO: Ivan Blažević

Lino Červar ovih se dana, baš kao i većina sportaša i trenera, nalazi na neuobičajeno dugačkom odmoru. Pandemija koronavirusa zaključala ga je u četiri zida, i pružila mu priliku da se po tko zna koji put osvrne na karijeru, veličanstvenu karijeru u kojoj je najnoviji uspjeh finale Europskog prvenstva, što mu je bilo već sedmo (!) s hrvatskom reprezentacijom. 

Za dosadu nema mjesta, Červar uvijek pronalazi motivaciju za učenjem, nadogradnjom postojećih iskustava i znanja koje pokušava unaprijediti na brojne načine. Kako to čini tijekom karantene, otkrio je u ekskluzivnom razgovoru za Sport Klub.  

“Prilično sam jednostavan po tom pitanju. Pokušavam ovo vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Gradim se, čitam brojne sportske i znanstvene literature, gledam stare utakmice, provodim brojne analize i izvlačim najbolje i najgore trenutke i pokušavam unaprijediti svoj način razmišljanja i rada. Naravno, uvijek dođe vrijeme i za opuštanje pa se podružim s obitelji i prijateljima. Nikome nije lako pa tako ni meni, ali pokušavam iz ove situacije izvući najbolje, nema mi druge.”

Kako vi gledate ne reakciju sportskih, ali i vladinih te međunarodnih organizacija na ovu panedmiju? 

“Mislim da nam je ova korona pokazala koliko smo nespremni i koliko smo ustvari reaktivni, a koliko bismo trebali biti praktivni. Jer čim ti reagiraš, znači da si nespreman, a svijet sada na ovaj virus reagira, što se pokazuje i krahom ekonomije i potpunim kaosom u svijetu sporta. Sport je najbolji pokazatelj nesavršenosti našeg sustava, doneseno je bezbroj odluka koje će naštetiti sportu jer nismo bili spremni na ovu situaciju.”

Sport će definitivno na brojne načine biti izmijenjen. Nijemci razmatraju promijeniti dužinu utakmica, priča se o tri trećine po 15 minuta kako bi se smanjio napor i brojne zdravstvene poteškoće rukometaša, što vi mislite o tome?

“Čitao sam to, a zašto bi se to odlučilo? Ne podržavam tu odluku, pa haj’mo razmisliti o tome da se smanji broj utakmica da rukometaši nisu toliko preopterećeni pa ćemo onda manje brinuti o tim stvarima. Nama nedostaje vizionara s hrabrosti. Jučer je donesena odluka da se vrhunske ekipe mogu spremati, ali kako pitam vas. Čak i jedan tenis, teniska loptica može prenijeti tuđu DNK i zaraziti nekoga. Možemo igrati tenis u rukavicama, jednostavno smo nespremni i to se sad vidi na svakom polju.”

Prošlo je tri mjeseca od Europskog prvenstva i novog velikog uspjeha hrvatske reprezentacije, kako gledate na njega s osjetnim vremenskim odmakom? 

“Mi smo bili najveće iznenađenje Europskog prvenstva i kritičari mogu pričati štogod hoće. Bili smo moralni pobjednici, igrali smo nekoliko epskih utakmica, a ondje smo došlo sa šest debitanata i sa mnogo ozljeda. Finale je gledalo preko milijun i pol ljudi, gotovo kao i finale SP-a u finalu. S obzirom da rukomet nije medijski napumpan sport, rekao bih da to nešto znači, jer interes našeg naroda pokazuje da ovi dečki imaju nešto posebno.”

Je li ovo ipak veliko iznenađenje ili samo temelj za rast reprezentacije i novu žetvu medalja? 

“Meni nije iznenađenje jer sam prije turnira najavljivao velike stvari, htio sam novo finale i imao sam vjeru u to. Sjetit ćete se da smo zadnje finale igrali 2010. godine, a otad nismo imali ovakvog uspjeha usprkos tomu što su za nas još nekoliko godina igrali igrači poput Balića, Lackovića i Vukovića... Ja sam ponovno vjerovao u taj uspjeh, vjerovao sam u našu mladost i zajedništvo, a na kraju krajeva i u našu mentalnu snagu koju su nam uvijek osporavali. Na kraju smo pokazali da i to imamo. Sjetit ćete se također da je Duvnjak bio najbolji igrač svijeta 2013. godine, a to je stvarno bilo davno, onda se ozlijedio u Splitu 2018. i otad se pisalo da on više nije pravi, a što se dogodilo na ovom EURU? Pokazao je da je iznad toga i na kraju je bio najbolji igrač turnira. U takvim stvarima je bila naša snaga, uvijek smo se dizali kad smo već bili zaboravljeni i potučeni do nogu.”

Što je bio ključ takvog senzacionalnog uspjeha? 

“Obrana. Ona ista obrana koju sam uveo u Ateni 2004., dakle 5-1 s prednjim čovjekom koji ometa vanjsku liniju, ovo je dokaz da je ta obrana od tada pa do dan danas zaživjela u brojnim klubovima i reprezentacijama i jako mi je drago da sam dobio osobnu potvrdu u obliku te činjenice. Vidjeli ste da su sve momčadi imale problema s tom našom obranom. Na kraju krajeva, obrana je ta koja u konačnici pokazuje karakter, volju i želju jednog igrača, obrana se igra glavom, a ne mišićima, i to je uvijek mjesto gdje sve počinje.”

Osvrnimo se i na tu najtužniju utakmicu turnira, na još jedno izgubljeno finale. Što je presudilo, je li se nešto moglo bolje?

“Kratko ću reći da mislim da smo zaslužili pobijediti finale. Odlučile su i neke sudačke odluke, ali i neke stvari izvan terena koje ja znam, ali neću sad o tome.”

Koji su najveći nedostaci rukometa, sporta koji je vrlo podložan kritikama sa svih strana?

“Dakle, rukomet je jednostavno sport u koji se mora više investirati sa znanstvenog stajališta. Jednostavno je previše podložan subjektivnoj procjeni sudaca. Dakle, je li normalno da su suci u tom sportu amateri koji imaju profesionalna zanimanja van tog svijeta? Amateri sude profesionalcima, pa to se kosi s Olimpijskom poveljom. Pravila se naprosto moraju mijenjati i osudio bih se reći kako bi situacija bila mnogo drukčija u korist Hrvatske i kako bismo imali mnogo više medalja, i zlatnih i ostalih, da je bilo objektivnije procjene. Tu ne govorim da se radilo uvijek o nekoj namjeri da se nama nanese šteta, ali ipak mislim da smo izvukli deblji kraj u brojnim slučajevima.”

Što mislite, zašto rukomet nije toliko popularan izvan Europe i nekoliko iznimaka u azijskim dijelovima i dijelovima Južne Amerike? 

“Tu je jako zanimljivo poslušati izjavu Amerikanaca koji kažu kako rukomet ne prihvaćaju jer ne mogu prihvatiti sport u kojem ti ne razumiješ pravila. Mi imamo sreće da je kod nas taj sport popularan i to je nesumnjivo ponukano i našim uspjesima kroz povijest, ali i kod nas ima gledatelja na tribini koji ne razumiju zašto je nešto dosuđeno. Tu je hrpa problema, je li nešto sedmerac ili nije, je li probijanje ili običan prekršaj, je li krilo u djeliću sekunde nagazilo u prostor prilikom šuta ili nije. Sve su to pitanja koja su već godinama u zraku, a isto toliko vremena nisu poduzeti koraci da ih se riješi i takvo stanje otvara prostor manipulaciji. Dok god je tako, a mene to jako žalosti, rukomet će biti okružen problemima i neće biti globalno prihvaćen.”

Poveli ste mnogo mladih igrača na EURO, tko je najviše impresionirao, tko je bio najveći dobitak reprezentacije? 

“Matanović je pokazao strahovitu mentalnu snagu, Šipić također iako se on dokazao već na Svjetskom prvenstvu, ali evo ovdje je sam nosio tu ulogu lijevog krila. Hrstić je također igrao bez straha kad bi dobio priliku. Odlični su bili svi mladi dečki, uzmite u obzir da još na prvenstvu nismo imali Jaganjca, pa jednog Martinovića koji se ozlijedio, ali dakle to nam je dokaz da imamo širini i jako me veseli ovakav razvoj situacije.”

Dakle, ne moramo brinuti za budućnost reprezentacije?

“Za to uvijek moramo brinuti, ali ovaj uspjeh je samo još jedna poruka našim omladinskim pogonima, a to im i ja želim poručiti. Znam da je teško, da se nema novaca u savezima, kako u rukometu tako i u košarci. Ali treba poslati poruku lokalnim jedinicama, kroz klupski rad se mora ukazati povjerenje omladini, našoj djeci, raditi s dobnim skupinama od 6 do 19 godina, tu se treba uložiti maksimalan trud kako bismo osigurali uspjeh našeg sporta i u budućnosti.”

Za kraj, Štrleka nije bilo na EURU, ali čitamo i čujemo da se sve riješilo. Je li Manuel opet s reprezentacijom na idućim okupljanjima? 

“Jest. Štrleka sam ja i uveo u reprezentaciju 2009. godine, jako mi je drago da se sve riješilo i da se vratilo. Ja imam veliko poštovanje prema njemu i mislim da je jedno od najboljih lijevih krila svijeta. Žao mi je što nije bio s nama, mislim da nam je to bio veliki hendikep, ali vrlo sam sretan što će ponovno biti s nama na budućim okupljanjima.”