Zlatko Saračević preminuo je u nedjelju navečer nakon što mu je pozlilo poslije utakmice u kojoj je Podravka bila bolja od Lokomotive.

Hrvatska rukometna legenda krajem svibnja prošle godine bila je gost podcasta Sportkluba, gdje je za početak govorio o razlikama u treniranju rukometaša i rukometašica.

“To je najčešće pitanje koje mi je postavljeno u ove dvije godine, koja je razlika? Po meni, najveća je razlika u emocijama, odnosno u količini emocija koliko unose u ono što radimo. Inače, sa neke tehničke strane treninzi su isti u muškom i ženskom rukometu. Metodika je ista, gotovo ista. Samo kažem ta neka razlika je u emocijama, koliko ih one unose i kako ih ti možeš kontrolirat, to je jedina razlika”, rekao nam je Saračević tada.

Dolaskom Sarača na klupu počeo je povratak Podravke na rukometnu kartu Europe…

“Moram reći kad sam dobio poziv od Mirande Tatari da dođem u Podravku, bio sam malo skeptik oko tih stvari. Vidio sad da ima želja i volja, ali realno to je nekih 6,7 godina bilo stvarno ispod nivoa. Podravka je i dalje bila nadmoćna u domaćem prvenstvu i tu je jedini protivnik pravi bila Lokomotiva. Međutim, u Europi su bili daleko od svega. To je izgledalo da su se igrale kvalifikacije za Ligu prvaka u osmom mjesecu i to se gubilo s nekakvim razlikama, nevjerojatnim. Godinu dana prije nego što sam došao su igrali s Vipersom, izgubili su 32 razlike. Bili su daleko od Europe i ovaj to je bio nekakav izazov, vidio sam na početku da se pojačavamo, da dolaze neke igračice koje bi mogle imati kvalitet, ali si izgubio sav rejting.”

“Nije bilo kao prije. Morao si nešto napraviti da bi se vratio, na primjer u tenisu ako si sto i neki na svijetu, moraš pobijediti nekog iz top 10 za iskorak. I mi smo na početku igrali te kvalifikacije za Ligu prvaka, dobili i tu Craiovu koja je 2 mjeseca prije osvojila natjecanje. Mi smo tu napravili senzaciju i ušli po svima neočekivano u Ligu prvaka i onda te prve godine odjednom je to nekako i krenulo, počeli smo igrati Ligu prvaka. Počela se punit dvorana, počela je nova priča Podravke i to se nastavilo u EHF kupu, gdje smo prve godine napravili solidan rezultat. Ove sezone je sve kulminiralo, u Ligi prvaka smo ispali za malo od Ferencvarosa, ali odjednom je sve krenulo. Mediji, karte rasprodane, sve se probudilo, Podravka je vratila rejting. Nažalost, sve je prekinuto ovim koronavirusom.”

Promjene koje su rukometu nužne

Progovorio nam je Saračević i što učiniti po pitanju da sudački kriterij bude pravedniji i ujednačeniji.

“Jednostavno, ta pravila striktno staviti da se zna što su pravila, da se konačno kaže što je to probijanje, da se konačno kaže što je to pasivni napad i da se smanji utjecaj sudaca”, otkrio nam je Saračević pa dodao da možda bilo dobro ograničiti napad u rukometu.

“Pa bilo bi puno čistije, ne znam jel to 30 ili 25 sekundi, ali bi sa tim znao koliko imaš i to je to. Znači, ne idem na to da suci iz loše namjere sude nego desi se da ja završim utakmicu da je pogledam doma i ništa mi nije jasno. Jednom se hrva pa je faul u napadu, drugi put u obrani, treći put penal, ni mi sami ne znamo. Znači da se striktno kažu pravila, recimo kao u košarci. Treba se pomoći sucima, stoji tako u pravilu i to je to. Imamo primjer probijanje Karačića na zadnjem prvenstvu, eto isto nitko nije znao što sudit, a odlučujuće je bilo.”

Za kraj je dao mišljenje što čeka rukomet u budućnosti nakon koronavirusa.

“Budućnost kao budućnost čekam da se vrati sve u normalu, a to će biti kad se vrati publika u dvorane. Bez publike nije to to. Neke stvari mi nisu logične, da može 300 ljudi doći na svadbu, a ne na utakmicu. Ona prvi šok koji će biti bojim se da će biti puno ozljeda, recimo u Bundesligi 25 igrača ozlijeđeno. Ja sam danas igračicama rekao da 17 tjedana nećemo biti u dvorani. To je nenormalno, kao da se vraćate od ozljede. To na početku neće biti kvalitet kao prije jedno vrijeme, ali kažem, kad se publika vrati u dvorane sve će biti po starom.”

Nažalost, igranje pred publikom nije dočekao…