U Pekingu se održavaju Zimske olimpijske igre, a naš Ivan Pećar pripremio je specijal tekstova u kojima se prisjeća nekih zaboravljenih trenutaka kroz povijest igara.

Ljubav i heroji zime: Harri je zlato vidio kod supruge
Ljubav i heroji zime: Zlatne godine
Ljubav i heroji zime: Snježna kraljica i kralj biatlona

IV dio: Heroj ulice i neki novi klinci

Heroj ulice iz ove priče nije osvajao olimpijske medalje, ali je zaslužan za puno njih. O tom zagrebačkom dečku rođenom 1938. slušao sam mnoge priče od svoga oca iz njihovih srednjoškolskih i fakultetskih dana. Ante Kostelić živio je sport u punom smislu te riječi i tu ljubav uspio je prenijeti na svoju dijecu. A ta djeca nastavila su sa svojim uspjesima i u Torinu 2006. Janica je sa zlatom u kombinaciji i srebrom u superveleslalomu obogatila svoju bogatu kolekciju. Nažalost te je godine Janica odlučila prekinuti karijeru u kojoj se zlatnim slovima upisala u skijašku povijest. Ivica kreće u svoj srebrni pohod zlatnog sjaja i osvaja svoju prvu medalju na Igrama. Amerikanac Ted Ligety bio je ukupno bolji u kombinaciji. U slalomskoj utrci Benjamin Raich je predvodio trostruko austrijsko slavlje dok je Ivica slalomsku utrku završio na šestom mjestu.

Ole Einar osvaja još tri medalje na ovim igrama, ali za razliku od prije četiri godine niti jedna nije zlatna.

Nakon dva srebra na dvima prethodnim igrama Marit Bjørgen u Vancouveru počinje svoj posao shvaćati još ozbiljnije. S pet medalja od čega tri zlata najuspješnija je sudionica ovih igara.

Ivica Kostelić dolazi do svog drugog srebra u kombinaciji. Bolji od njega bio je Bode Miller kojem će ovo biti jedino zlato od ukupno šest medalja koje je osvojio na olimpijskim igrama. U slalomskoj utrci Ivicu je od zlata djelilo samo 16 stotinki koliko je zaostao za pobjednikom Giulianom Razzolijem te se je morao zadovoljiti s još jednim srebrom.

Petter Northug sjajni norveški trkač na skijama uspijeva uzeti četri medalje od čega dvije zlatne. Posebna je bila ona kraljevska utrka na 50 kilometara gdje su se prva petorica smjestila unutar samo dvije sekunde.

Igre u Sočiju pamtiti ću ponajprije po neuspjehu ruske hokejaške reprezentacuje. Mislili su Rusi da će predvođeni Ovečkinom, Datsjukom, Malkinom i Kovalčukom na domaćem terenu uspjeti doći do zlata, ali su već u četvrtfinalu zaustavljeni od Finaca. Heroji su tako postali Kanađani koji su s 3:0 u finalu svladali Šveđane.

Nažalost Soči ću pamtiti i po opraštanju od olimpijskih igara mhogih mojih heroja. Ivica Kostelić se oprostio sa još jednim srebrom u kombinaciji, a Bode Miller broncom u superveleslalomu. Ole Einar Bjørndalen je s još dva zlata postao najuspješniji muški olimpijac u povijesti. Marit Bjørgen svijoj kolekciji dodaje još tri zlata, ali sa njom se ipak još ne opraštamo. Heroji polako odlaze, ali dolaze neki novi klinci.

I tako malo po malo stigli smo i do PyeongChanga. Te igre dočekao sam kao komentator biatlona na Eurosportu, slobodno mogu reći da se moj san ostvario. Biti komentator i to još sporta kojeg najviše voliš prava je privilegija. Imao sam i čast prenositi otvorenje igara zajedno sa svojim kolegom i prijateljem Jurom Blažićkom, naravno Jura je bio u glavnoj ulozi. Nažalost norveški biatlonski treneri odlučili su kod kuće ostaviti kralja biatlona pa se nismo uspjeli oprostiti od Ole Einara Bjørndalena na dostojan način. Učinili smo to ipak na kraju svjetskog kupa u njegovoj zadnjoj utrci.

Marit Bjørgen se od igara oprostila na najbolji mogući način osvojivši još pet medalja u PyeongChangu. Postala je tako Marit najuspješnija ollimpijka sa ukupno 15 osvojenih medalja od čega osam zlatnih, četiri srebrne i tri brončane. Svoje jedine dvije zlatne medalje na ovim je igrama osvojio Marcel Hirscher, jedini skijaš koji bi imao pravo pokucati na vrata Ingemaru Stenmarku i reći mu da je možda veći i bolji od njega.

Puno je novih klinaca na ovim igrama, ali dvojica su na mene ostavili poseban dojam. Oba su iz Norveške i odazivaju se na isto ime. Johannes Thingnes Boe i Johannes Høsflot Klæbo sigurno su kandidati za ući među legende, a možda i postati najveći. Svaki od njih uzeo je po tri medalje na ovim Igrama, time da su Klæbove tri bile zlatnog sjaja. Do kojega će broja stići ovaj dvojac ostaje nam da vidimo jer ćemo ih sigurno gledati u još puno olimpijskih utrka.

Moja priča tu završava i nadam se da ste se zajedno sa mnom prisjetili nekih vaših zimskih heroja, a da mi nećete zamjeriti ako se u ovoj priči nije našlo mjesta za neke od njih. Priča o ljubavi prema zimskim sportovima traje i trajati će kod mene zauvijek.