To što je Maričić iz Bjelovara uopće nije trebalo spominjati, a još manje je važno što je prva čestitka stigla od najvećih populista kojima smo okruženi - a to su političari.

Tko je Miran Maričić?

a)gradonačelnik Slunja
b)reper koji se probija na scenu

c)strijelac
d)pisac u usponu

Da sam ovo anketno pitanje postavio prije mjesec dana uvjeren sam da ishod ankete izgledao otprilike ovako:

a)gradonačelnik Slunja – 20 posto

b)reper koji se probija na scenu – 22 posto
c)strijelac  – 28 posto
d)pisac u usponu – 30 posto

Hrvatski mediji, skloni svehrvatskoj histeriji od jutra su čekali podne. I HRT se pripremio, pa je drugi najpopularniji sport u Hrvata od 1990. godine skinuo s programa da bi posvetio ‘komadić’ povijest hrvatskom dvojcu koji je u ruci držao pušku i s njom tražio medalju. I baš nas je zapravo bilo briga tko je Miran Maričić, što on u životu radi, kojim se sportom bavi, nas je samo zanimala spoznaja može li osvojiti medalju. Bio je neko vrijeme same borbe na streljani na četvrtom mjestu i već mi se kroz glavu vrtjela misao kako taj informatičar iz Bjelovara možda i neće imati sreće da ga itko upozna tog 29. srpnja 2024. godine.

Ali da ne ostane dugo anoniman zapravo se ekspresno pobrinuo Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora koji je rođen u Bjelovaru kao i naš današnji junak – Miran Maričić.

“Kao Bjelovarčaninu, posebno mi je drago što prvo hrvatsko olimpijsko odličje iz Pariza ide upravo u Bjelovar. Čestitam na izvrsnom 6. mjestu i Vašem reprezentativnom kolegi, također Bjelovarčaninu, Petru Gorši. Vašim ste današnjim rezultatima upisali još jedan veliki dan u povijesti hrvatskog streljaštva”, nastavlja Jandroković u čestitci poželjevši obojici zdravlja i sportskih uspjeha i u budućnosti.

Njegov stric, vjerojatno na sreću familije nije osvojio srebro za Jugoslaviju 1972. godine u rukometu, to su ostvarili njegovi suigrači iz bjelovarskog Partizana Hrvoje Horvat, Miroslav Pribanić i Albin Vidović. To što je Maričić iz Bjelovara uopće nije trebalo spominjati, a još manje je važno što je prva čestitika stigla od najvećih populista kojima smo okruženi – a to su političari.

Volim početi od sebe, a zbog toga me sram, ali za razliku od mnogih koji se bave našom djelatnošću pokušat ću biti iskren. Kao urednik u Večernjem listu puno puta me morao Damir Mrvec moliti da mu dam jedan stupac novinskog lista u kojem je on uređivao – semafor. Odmahnuo sam rukom i rekao: Mrva, to stupac manje o Luki Modriću ili Zdravku Mamiću ili pak romantičnoj vezi  A za taj se stupac Mrva borio baš kao Miran Maričić na borilištu u Parizu. I kada bi dobio semafor, tu bi progurao i vijest da je neki tamo Maričić postao juniorski svjetski prvak u streljaštvu. Trajao bi taj masni otisak na papiru baš taj jedan dan, koliko će nažalost živjeti i ‘klik’ da je Miran Maričić osvojio prvu olimpijsku medalju na Igrama u Parizu 2024.

Informatičar iz Bjelovara je priznao da mu je studij informatike i sati i sati gledanja kroz nišan svoje puške predstavljaju problem. Roditelji su ga podržali da se više posveti sportu, a da za nadogradnju u školovanju nakon završenog fakulteta još ima vremena. Očito je, pokazao je to Pariz da je taj ‘rizik’ bio isplativ. Citius, altius, fortius’ (brže, više, jače), je bilo geslo kojim se vodio naš brončani Marin, koji je sada i verficirao svoje članstvo u našoj trofejnoj olimpijskoj obitelji.

Ali, baš to favoriziranje elitnih i najbogatijih sportova, koji su klikabilni i koji na sebe mogu vezati broj pregleda, automatski i posjećenost stranice, koja donosi reklamu, a reklama nam daje plaću, osudili su i brončanog iz Pariza. Neće se pojaviti neka starleta i staviti like na njegov profil, niti neki influencer, ali mjesto je to gdje će istinski ljubitelji sporta i olimpizma klinknuti na palac gore.

A mi ćemo već za sat dva tražiti novu vijest: “Džeko ipak dolazi u Hajduk” ili “pogledajte kako Raquel Mauri Rakitić uživa na Bačvicama.”