Piše: Goran Stojanović

Danas je, u 62. godini života, iznenada preminuo naš kolega i prijatelj Leo Miler, čovjek koji je živio za sport, napose za nogomet, a puno manje od sporta i sportskog novinarstva kojim se toliko strastveno bavio. Sjećamo se i pamtimo njegove početke na nekada vrlo popularnoj televiziji Z3, na kojoj je, u to vrijeme, u specijaliziranim sportskim emisijama najviše pratio nogomet, posebno NK Zagreb i njegov proboj prema najjačem razredu tadašnje jugoslavenske lige. Poput mnogih drugih navijača ili simpatizera ”pjesnika iz Kranjčevićeve”, kojima je pripadao i autor ovih redaka, teško je u osamdesetima prožimao brojna razočaranja tada vrlo popularnog kluba na tom putu iz ”treće lige” i neuspješne pokušaje, dok konačno Zagreb nije izborio najprije plasman u drugu, a potom i prvu ligu, u kojoj, stjecajem tadašnjih okolnosti, nikada nije zaigrao…

Uz Zagreb, potpuno je jednako volio i Dinamo, čiji je bio strastveni navijač i redoviti posjetitelj utakmica na Maksimiru do zadnjih dana…

S Leom sam dijelio ”novinarske pisaće strojeve” na Radio Ciboni, prvom specijaliziranom sportskom radiju u cijeloj Europi, na kojem je radio od prvog dana, od rujna 1992. godine, pa mi je taj dio njegove biografije i njegovog novinarskog puta i najbolje poznat. Bio je uvažen i vrlo omiljen kolega, koji je ostavio golemi pečat u jednoj od najpopularnijih emisija tog radija pod nazivom ”Sportski globus”, koja se, što je lako prepoznatljivo iz samog naziva, bavila međunarodnim sportom. U to vrijeme, vrijeme prije interneta, bilo je jako teško bilo dolaziti do vijesti i informacija iz međunarodnog sporta, ali su Leo i njegovi kolege iz te redakcije bili izuzetno vješti i znali su kojim kanalima saznati ono što je tada nama, svima ostalima, bilo više-manje nedostupno…

Nakon Radio Cibone, radio je u Sportskim novostima, a od 1998. godine obnašao je dužnost glavnog urednika vrlo čitanog magazina Nogomet, a kasnije je radio i kao urednik magazina Prva liga. Bio je odličan polemičar i vječiti ”zafrkant”, uz uvijek zarazni osmijeh, sa specifičnom bojom glasa s kojom je bio prepoznatljiv i na radiju i na televiziji. Polemičan, dinamičan, ali uvijek tolerantan…

Posljednjih godina života bacio se u poslovne vode. Osobito je volio igrati badminton. Nažalost, baš na tom terenu odigrao je i svoje zadnje životne loptice…

Doviđenja dragi Leo. Vidimo se jednom na nekom boljem mjestu…