Hrvatski paraolimpijac Miljenko Vučić (39) osvojio je četvrto mjesto u bacanju kugle u konkurenciji slijepih i slabovidnih osoba na Paraolimpijskim igrama u Tokiju.

Vučić je do druge drvene medalje za hrvatsku paraatletiku u Tokiju stigao s rezultatom 13.17 što je 32 centimetara slabije od njegovog najboljeg rezultata ove sezone, te više od metra slabije od osobnog rekorda 14.42.

Zlato je osvojio Iranac Mahdi Olad (14.43), drugi je bio Brazilac Rodrigo da Silva (13.89), a treći Talijan Oney Tapia (13.60).

Vučić je u lipnju na europskom prvenstvu u u poljskom Bydgoszczu osvojio zlatnu medalju s rezultatom 13.25. Bila mu je to treća medalja s europskih prvenstava nakon što je tri godine ranije u Berlinu bio treći, a 2016. godine u Grossetu je osvojio srebro.

Prije dvije godine osvojio je i srebro na WPA Svjetskom prvenstvu u Dubaiju i time osigurao ulaznicu za nastup na Paraolimpijskim igrama Tokio 2020.

“Nisam zadovoljan. Trebao sam pružiti više. Korona je učinila svoje. Godinu dana pauze i manje natjecanja je rezultiralo padu forme. U zadnjih godinu dana imao sam svega tri natjecanja. Međutim, nemam opravdanje za loš rezultat ovdje,” kazao je član kutinskog Odiseja.

Druge su to POI za njega nakon što je u Rio de Janeiru bio šesti.

“Drago mi je da sam ovdje, da sam odradio svoje druge paraolimpijske igre, a život ide dalje. Imam još vremena za Pariz koji dolazi već za tri godine,” dodao je Vučić kojeg je slabovidnost zadesila u 22. godini, a iza njega je 12 velikih natjecanja i pet osvojenih medalja.

Vučić je rođen u Ogulinu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, a u Rijeci je završio smjer Politehnike na Filozofskom fakultetu. Zaposlen je u Gradskoj upravi na radnom mjestu referent u Odjelu za gospodarstvo. Živi u Ogulinu, a trenira u Kutini.

“To je veliki nedostatak. Nemam podršku svoje Karlovačke županije niti Grada zato što imam klub u jednoj županiji, a živim u drugoj. Kao da ne predstavljam Hrvatsku,” dodao je razočarano.

Kako u Ogulinu nije imao atletskog trenera, znao je jedno vrijeme putovati svaki vikend u Kutinu te živjeti kod svog trenera Mihovila Rendulića i njegove obitelji kako bih redovito trenirao i pripremao se za natjecanja.

Ujedno je i predsjednik Udruge slijepih Ogulin od 2013. godine, koja danas ima pet djelatnika zaposlenih na raznim projektima, uključujući i EU projekte.

“Putovao sam u Kutinu preko vikenda i tamo spavao kod trenera i njegove obitelji. Radio sam na poslu, radio projekte u Udruzi. I izborio POI, osvojio medalje na SP i EP. Kada se to uzme u obzir ovi su rezultat fantazija,” dodao je Vučić naglasivši. “Želim se zahvaliti obitelji na podršci, svom treneru i nekim ljudima koje mogu na prste nabrojati koji me podržavaju.”

Njegov trener je priznao kako su se nadali bronci.

“Na posljednjim Igrama je bio šesti, a sada četvrti. Nadali smo se bronci, ali nije išlo. Krenuo je dobro (13.13), i na zagrijavanju je dobro bacao. No, to je sport,” kazao je Rendulić.

“Očito smo negdje zakazali. Ova godina nam nije 100 posto kako smo zamislili da treba biti. Možda i ta psihoza oko korone, bilo je teško naći onu iskru za veliki rezultat,” dodao je Rendulić.