I Šibenik je dočekao svog brončanog futsal junaka iz Ljubljane. Za kapetana hrvatske reprezentacije koja se ovjenčala brončanom medaljom na Euru Grad Šibenik i Zajednica sportova Šibenika priredili su svečani prijem. Kuća umjetnosti Arsen na šibenskoj rivi, u domu koji nosi ime legendarnog šibenskog glazbenika bila je puna sugrađana koji su mogli svog sugrađanina vidjeti uživo, čestitati mu na grandioznom uspjehu, slikati se s njim.

“Prekrasan doživljaj, ali i svih ovih dana koji su poput najljepšeg sna. Podrška naših navijača u Ljubljani, pa dočeci u domovini, ali uvijek je najljepši osjećaj doći u svoj grad, grad u kojem sam rođen, u kojem sam počeo igrati nogomet, i u koji dođem u svakom mogućem trenutku, posebice ljeti. Ovo mi zaista puno znači i zahvaljujem ljudima iz grada koji su ovo napravili”, nije krio oduševljenje malom, decentnom ali izuzetno svečanom i emocijama ispunjenoj svečanosti u Arsenu.

Iako je od osvajanja bronce na Euru prošli nekoliko dana, emocije su još uvijek jake.

“Kako ne, još uvijek možda nam nije došlo do glave što smo napravili, ali polako to sjeda… Ne umaraju me ove protokolarne stvari, dapače, to je samo dokaz koliko ljudima znači ovaj rezultat, i svi skupa guštamo u ovim lijepim trenutcima. Ono što je mene a vjerujem i sve reprezentativce oduševilo je ta podrška koju smo imali u Ljubljani, praktički kao da smo bili doma. Sve se to nastavilo i po povratku kući, nije se lako vratiti u normalu ali smo zadovoljni i sretni.”

Hrvatska reprezentacija ispraćena je na EP s puno optimizma, ali medalju nitko vjerojatno nije mogao obećati. Što je po kapetanu ovaj put presudilo da se Hrvatska popenje na postolje?

“Mi smo igrači i stožer između sebe dosta pričali, znali smo da imamo kvalitetu, ali za medalju se moraju poklopiti mnoge stvari. Bilo je ključno proći skupinu, ždrijeb nam se malo otvorio i to smo iskoristili, prošli smo grupu i onda smo počeli razmišljati o nekim višim stvarima. U polufinalu smo bili u egalu sa Španjolcima, pa ta utakmica za 3. mjesto s Francuzima, koji nam nikako ne leže, oni su u jakosnoj skupini iznad.

Presudila je vjera igrača da možemo doći do cilja, pa i u najtežim trenutcima. Kada se sjetim samo onih trenutaka i primljenog gola u zadnjim sekundama protiv Francuza opet se zaledim. I, onda sam bio u šoku, ali brzo smo se opravili, vratili. Tu je ključnu ulogu odigrao naš izbornik koji nas je smirio i to se najbolje vidjelo u raspucavanju šesteraca u kojima smo iskazali takvu mirnoću i sigurnost. Držali smo se na parketu svi zajedno, nije bilo bitno tko je u igri, tko na klupi. Ovaj Euro nije iznjedrio nekog pojedinca, junaka već je to bila – Hrvatska.”

Kapetan Jelovčić također smatra kako je izbornik Mavrović sjajno vodio ekipu na EP?

“Izbornik Mavrović je sa mnom od prvog dana u reprezentaciji, još kada je bio pomoćnik Mati Stankoviću. Prvenstveno je odličan čovjek, smiren, unosi mirnoću i pozitivu u ekipu, koja ga silno poštuje. Izvrstan je stručnjak, i uz pomoć Kujtima Morine imamo sjajan stožer, slažu se i uz tu sinergiju s ekipom to je rezultiralo ovim uspjehom.”

Koliko će ova medalja značiti za daljnju popularizaciju i razvoj futsala u Lijepoj našoj?

“Ja se nadam puno, ovo bi trebao biti jedan kotač zamašnjak za dalje. Da se futsal pretvori u potpuno profesionalan sport, i liga koja ide u tom smjeru. HNS nas podržava strašno, to nam iznimno znači. Ovih zadnjih godina puno više nego prije. Isto se nadam da će naši klubovi izbacivati igrače u kontinuitetu, da nećemo morati čekati svakih 10 godina…i da ćemo osvajati medalje na najvećim natjecanjima, ili barem ulaziti u borbu za medalje.”

Uoči EP kapetan je najavio povlačenje iz reprezentacije, je li se nakon bronce ta odluka promijenila ili barem stavila na čekanje i razmatranje?

“Istina je da sam najavio povlačenje. Nakon ovog rezultata mnogi su me počeli odvlačiti od moje najave, uključujući i predsjednika HNS-a g.Marijana Kustića, koji mi je poručio da povedem momke i u nastavak ove reprezentativne priče. I, ne samo predsjednik Saveza već mnogi drugi. Iskreno, sav ovaj šušur, zanimanje medija, javnosti me iznenadilo, nisam to očekivao. Ostajali smo i prije bez Marinovića, Tihomira Novaka, Grcića, Sutona i cijelog niza, plejade vrhunskih igrača, pa je naša futsal reprezentacija i dalje ovako visoko. Hrvatska uvijek iznađe neki način, izvor i napravi nešto veliko, pa će tako sigurno biti i nakon mene. A, sad vidjet ćemo, moram još malo sve ove dojmove proći, razgovarati sa obitelji i onda ćemo sve znati”, kazao nam je Franco, koji je na svečanost došao u pratnji obitelji, roditelja i supruge i troje djece.

Kapetana naše futsal reprezentacije darivali su čelnici Grada i Županije, NP Krka ali posebno zanimljiv trenutak bio je kada je čelnik MNK Crnica, šibenskog prvoligaša Francu darivao dres tog kluba s brojem 7! Dovoljno da se razbudi mašta navijača i obožavatelja šibenskog malog baluna.

“Ha, šta da vam kažem. Povratak u Šibenik? Profesionalni put me nekako odveo u neke druge klubove, zemlje. Želja je uvijek tu, ali ja sam još uvijek igrača splitske Torcide i pričekajmo do ljeta do kada mi vrijedi ugovor – izbjegao je vješto odgovor na to pitanje Franco, ostavivši ipak navijačima da se nadaju takvom raspletu.”

Francov otac Robertino Jelovčić Fiš krajem 90 – ih bio je uz Miću Martića prvi kapetan hrvatske reprezentacije. Njegovi neponovljivi potezi, posebice lucidni pasovi pamti će se svi ljubitelji futsala u Hrvatskoj. A, mi možemo samo dodati – jabuka ne pada daleko od stabla…