Hokejaš Medveščaka Mike Glumac vrlo je zahvalan i ugodan sugovornik. S kapetanom zagrebačkog kluba porazgovarali smo o aktualnoj sezoni te o njegovim počecima i dosadašnjoj karijeri.

Mike recite nam nešto o jučerašnjoj utakmici. Moram priznati da sam je se pribojavao. Prije nje ste odigrali fantastičan dvoboj protiv AK Barsa i pomalo sam očekivao pad protiv Neftekhimika.

–Da, kada dobijete jednu od top momčadi lige kao što je AK Bars za očekivati je da dođe do pražnjenja u mončadi i toga se treba pribojavati. No ušli smo sjajno u utakmicu. Neftekhimik je također odlična napadačka momčad u kojoj igraju neki bivši igrači Medveščaka. Oni također traže svoje mjesto u doigravanju no mi smo odigrali vrlo dobru utakmicu i došli do nove pobjede.

Je li bilo pomalo čudno vidjeti bivše suigrače Gilberta Brulea i Geoffrya Kinradea u dresu protivničke momčadi ?

–Da pomalo je čudno, jedan tjedan si tu, drugi tjedan u dresu neke druge momčadi, no to je tako. To je profesionalni hokej, profesionalni sport i to su njegove zakonitosti. Prijatelji smo izvan leda, no za vrijeme utakmice smo protivnici.

Kako ste zadovoljni sa dosadašnjim tijekom sezone ?

–Bilo je uspona i padova kao i u svakoj sezoni. Važno je da ograničite padove i da što je više moguće igrate na visokoj razini. Igramo sada domaću seriju i važno je osvajati bodove kod kuće jer sljedeći tjedan idemo u goste velikim momčadima. Kad god vam se ukaže prilika morate osvajati bodove. Svaki je bod važan, svaka pobjeda donosi tri boda i nekoliko dobrih rezultata vas podiže na ljestvici. U gostima nismo uspjeli doći do nekih važnih bodova, ali kod kuće smo u dobroj seriji.

Imali ste i dosta problema sa ozljedama ?

–To je još jedna stvar na koju se morate naviknuti u profesionalnom sportu. Ostali smo bez nekih igrača, no kada se to dogodi ostali moraju povući i dati svoj doprinos.

Pričajmo sada malo o vama i o vašoj dosadašnjoj karijeri. Rođeni ste 1980. godine u Niagara Fallsu u Kanadi blizu granice sa Sjedinjenim državama ?

–Da, to je blizu granica sa Sjedinjenim Državama, oko sat i pol daleko od Toronta. Sa 16 godina odselio sam u Toronto gdje sam tri godine igrao u juniorskim ligama Toronta. Potom sam otišao u jedan manji grad sjeverno od Toronta, a potom i na sveučilište Miami u Ohiu.

Kada ste odlučili postati hokejaš, još kao dijete ili…

–Kada ste dijete u Kanadi to je i logičan izbor. Svi kližu i svi žele igrati hokej. Ja sam imao sreće da sam uspio postati hokejaš i imam karijeru koja traje prilično dugo i sretan sam zbog toga.

Spomenuli ste svoju selidbu na studij u Sjedinjene Države. Da li je sveučilište imalo dobru hokejašku momčad ?

–Sada imaju. Kada sam ja tamo igraju baš i nisu imali uspješne sezone. No to je zaista sjajno sveučilište sa sjajnim profesorima i kampusom. Kada sam ja tamo igrao imali su jedno staro klizalište, ali atmosfera je bila sjajna. Koju godinu nakon mog odlaska izgrađeno je novo klizalište, a sveučilište je postalo jedno od najboljih u zemlji što se tiče hokeja.

Proučavao sam vašu dosadašnju karijeru i vidio da niste izabrani na NHL draftu.

–Još uvijek čekam na to (smijeh). Na sveučilištu i nisam imao baš neke velike brojke i morao sam se snalaziti na drugi način. Počeo sam u ECHL-u i nakon toga uspio napredovati.

Išli ste korak po korak. Nakon ECHL-a završili ste u AHL-u.

–Da, nakon sezone u ECHL-u uspio sam napredovati i zapazio me NHL klub St. Louis Blues. Imao sam s njima ugovor na pet godina, a tri godine sam povremeno igrao za njih. Uspio sam ispuniti ipak svoj san i odigrati neke utakmice u NHL-u te i tamo postizati golove.

Kao što sam rekao, proučavao sam vašu karijeru, 40 NHL utakmica, 7 golova, 13 bodova, no puno ste više igrali u AHL-u, 464 utakmice, 336 bodova. Zaista vrlo dobra karijera.

–Da, bilo je vrlo zabavno. Igrao sam hokej i od toga živio. Cilj mi je bio igrati u NHL-u i uspio sam i tamo igrati nakratko. Igrao sam sa mnogim sjajnim dečkima i u mnogim lijepim gradovima.

Kada ste se odlučili na dolazak u Europu ?

–Uvijek mi je to bilo u mislima kao i mojoj supruzi. Željeli smo upoznati i druge zemlje, kulture, oboje obožavamo putovati.

I završili ste u Njemačkoj. 137 utakmica u DEL-u, 98 bodova u tri sezone u Adler Mannheimu.

–Da, klub sa dobrom organizacijom, tamo mi je bilo dobro, proveo sam tri godine u tom klubu. U Njemačkoj su rođeni i moji blizanci tako da od tamo imamo zaista lijepe i zabavne uspomene. Upoznao sam i mnoge sjajne ljude. Ono što je sjajno u Europi je da ima toliko puno zemalja koje su blizu jedna drugoj. Mannheim je na dobrom položaju. Od njega ništa nije predaleko i svugdje se brzo stigne.

Puno različitih država, kultura, jezika na tako malom prostoru.

–Da, to je nevjerojatno, pogotovo za mene koji dolazim i Sjeverne Amerike, koja je ogromna ali sve je manje više isto. Tamo se možete voziti satima i satima, ali uglavnom vidite manje više istu kulturu i način života. U Europi prođete granicu određene države i kao da ste ušli u potpuno drugi svijet.

Nakon DEL-a došli ste u KHL. Vaša četvrta sezona u Medveščaku, druga u kojoj ste kapetan. Kako ste završili u Medveščaku ?

–Kontaktirali su me iz kluba u ljeto kada su odlučili ući u KHL. Došao sam sa obitelji u Hrvatsku, imao priliku upoznati novu zemlju, njezinu kulturu i običaje. Bila je to prilika koju nisam želio propustiti. Proveli smo ovdje i jedno kompletno ljeto na obali, još više upoznali ljude, kulturu i običaje i bilo je zaista lijepo.

Igrali ste u Sjevernoj Americi, DEL-u i sada KHL-u. Možete li malo usporediti lige ?

–Ono što je posebno u KHL-u su putovanja. U Americi smo putovali koji sat avionom, u Njemačkoj na gostovanj odlazili autobusom, ali ovdje kada putujemo recimo u Vladivostok promijenimo 9 ili 10 vremenskih zona. To je veliki izazov mijenjati te vremenske zone i nije lako. Nemate vremena priviknuti se, nego odigrate utakmicu i idete dalje. To je možda i najveća razlika u odnosu na lige gdje sam ranije igrao.

A možete li usporediti DEL i KHL po pitanju kvalitete ?

–Ima dobrih momčadi u obje lige kao i dobrih igrača. Što se tiče razlike svi ruski igrači su uvijek opasni kada su u posjedu paka. Protiv njih uvijek morate biti na maksimalnoj razini jer su u stanju kazniti svako opuštanje. To je i pomalo zastrašujuće koliko su ruski igrači vješti sa pakom.

Ovo je vaša druga sezona u kojoj ste kapetan Medveščaka. Velika odgovornost pretpostavljam no isto tako i velika čast ?

–Da, definitivno je čast biti izabran za predvodnika momčadi. To shvaćam vrlo ozbiljno. Na sreću ovdje je sjajna skupina igrača. Svi se skupa dobro slažemo u svlačionici. To je bio slučaj u svakoj mojoj sezoni ovdje u Zagrebu.

Suigrači vam očito vjeruju buduću da su vas ponovo izabrali za kapetana.

–Da, očekuju od mene da naporno radim i trudim se. Na taj način se trudim predvoditi ekipu. Nisam tip koji će urlati u svlačionici. Više sam tip koji će svojim primjerom predvoditi ekipu na ledu i oni su toga svjesni.

Imate li planova nakon kraja igračke karijere. Što biste voljeli raditi, biti trener možda ?

–To je uvijek opcija. Razumijem hokej koji će uvijek biti dio mog života. Bit će teško nadomjestiti atmosferu svlačionice i druženje sa suigračima. Mislim da će mi to biti najteža promjena kada prestanem aktivno igrati. No, vidjet ćemo što će biti u budućnosti.

U sretnom ste braku, otac troje djece. Koliko je važan sređeni obiteljski život za jednog profesionalnog hokejaša ?

–Vrlo važan. Djeca nam polako odrastaju i stječu nova iskustva u životu. Želio bih da proputuju razne dijelove svijeta. Ja od 27. godine života živim u različitim zemljama. Ovo je već treća drugačija zemlja u kojoj živim. Oni su još mali ali već im je ovo druga država u kojoj žive. Volio bih da steknu životno iskustvo putujući po svijetu. Sada još nisu svjesni toga jer su premali, no nadam se da će postajati sve svjesniji toga kako budu odrastali. Sjajni su i zaista smo sretni kakvu djecu imamo. Supruga mi je sjajna. Ovdje smo više razdvojeni zbog putovanje što u Njemačkoj nije bio slučaj. Zaista je sjajna majka i supruga i brine se o svima nama. Teško nam je kada smo razdvojeni. Moderna tehnologija to ipak malo olakšava, no teško je biti razdvojen od njih.

Mike, hvala vam lijepo i puno sreće u nastavku sezone i daljnjoj karijeri.

–Hvala lijepo, i vama također.

Tekst: Igor Oslić    Foto: Krume Ivanovski