Njezino skijanje je bila umjetnost. Za njezine uspjehe nisu postojale granice, pa je osvojila sve što se osvojiti može. Mnogi je smatraju najboljom svih vremena i opravdano se pitaju hoće li se ikada pojaviti skijašica kao ona, na što ona odgovara kako se nada da hoće.

Janica Kostelić je istinska legenda alpskog skijanja, a na Zimskim olimpijskim igrama nije joj bilo ravne. Jedina je skijašica u povijesti koja je na jednim Igrama osvojila tri zlata, a tijekom karijere se okitila još jednim najsjajnijim odličjem i dvjema srebrnim medaljama. Osvojila je i tri velika Kristalna globusa, uz sedam malih i pet titula svjetske prvakinje.

Legendarna hrvatska skijašica u intervjuu za Sportklub je pričala o svom olimpijskom iskustvu, prisjetila se svih Igara na kojima je sudjelovala, ali i toga kako je reagirala kada je bodrila svog brata Ivicu pored staze. Nije htjela previđati može li netko od skijaša iz regije napraviti ono što su postigli njen brat ili ona, ali se nada kako će neko kad-tad dočekati svojih pet minuta slave.

Janica kaže da je biti sudionik Olimpijskih igara posebno iskustvo za svakog sportaša, bez obzira je li kandidat za medalju ili ne. Svoj debi na najvećoj planetarnoj sportskoj smotri hrvatska skijašica je dočekala kao 16-godišnjakinja u Naganu 1998. godine. Sudjelovala je u svih pet disciplina, a najbolji rezultat bilo joj je osmo mjesto u kombinaciji.

„Otišla sam tamo kao vrlo mlada i prvi put bez oca koji se nažalost ozljedio malo prije početka Igara, pa je to bilo jako neobično. Mislim da mi je to iskustvo iz Nagana u mnogome olakšalo da znam što očekivati od slijedećih Igara i kako da im na određeni način opuštenije pristupim, s obzirom na velika očekivanja i samu težinu važnosti koje one nose sa sobom“, rekla je Janica za Sportklub.

U to vrijeme nitko nije mogao ni zamisliti kakve uspjehe će Janica postići, a ponajmanje ona sama.

„Naravno da nisam pomišljala na taj način o tome. Ono što sam sigurno znala je da bih htjela ostvariti nešto bolje rezultate od tih koje sam postigla u Naganu. To je na kraju krajeva i prirodno za svakog sportaša, uvijek pokušavaš nadmašiti ono što si već postigao. Osim ako je u pitanju prvo mjesto, onda je to teško nadmašiti jer ne postoji ništa više od toga“, zaključuje četvorostruka olimpijska prvakinja.

Tri godine nakon Nagana, Janica je osvojila svoj prvi Kristalni globus, a potom je u sezoni koja je slijedila ispisala nove stranice povijesti time što je osvojila četiri medalje, od toga tri zlatne, na Igrama u Salt Lake Cityu. Sve utrke je odskijala sjajno, odlučila je da ne skija spust, što je mnoge iznenadilo, ali se ispostavilo da je to bio pravi potez. Nijedna druga skijašica nikada prije, niti poslije nije osvojila tri zlata na Igrama, a tako ni ukupno četiri odličja.

„Obzirom da sam se još oporavljala od ozljede, a kako realno nisam imala veliki potencijal da ostvarim neki vrhunski rezultat u spustu, procijenili smo da je bolje propustiti tu utrku i koncentrirati se na discipline u kojima sam imala bolje izglede. Na pitanje kako sam uspjela to što nikome nije – teško je to objasniti. Ima jedan kratki citat koji možda može objasniti kako se u sportu dolazi do rezultata, a glasi: ’Sreća je logična posljedica pravilno organiziranog djelovanja’. Da bismo ostvarili uspjeh, svakako nam je potrebna sreća, a da bismo imali sreće potrebno je puno i ustrajno raditi“, otkriva Janica.

U sezoni nakon Salt Lake Citya uslijedio je njezin drugi Kristalni globus, ali je potom imala velike probleme s ozljedom koljena koji su utjecali na njezine rezultate. Ipak, vratila se maestralno u sezoni 2005/06 i na Igrama u Torinu obranila zlato u kombinaciji i osvojila srebro u superveleslalomu.

„Ozljede su sastavni dio sporta i mislim kako nije ništa neobično vraćati se sportu nakon njih i biti jednako uspješan kao i prije te ozljede. To je uvijek veliki motiv, vratiti se nakon ozljede tamo gdje si rezultatski bio prije nje“, naglašava Janica, uz dodatak da su joj sva četiri olimpijska zlata jednako draga.

Nakon te sezone, koju je zaokružila trećom titulu u generalnom plasmanu Svjetskog kupa povukla se iz skijanja na iznenađenje mnogih. U tom trenutku je imala 24 godine, ali su ozljede uzele danak. Ljubitelji skijanja sa žalom i dalje gledaju na to što joj je karijera kratko trajala, što je još jedan pokazatelj koliko su joj se ljudi divili.

„Jako je neobično da čak i danas, nakon sada već 12 godina, ljudi ponekad pitaju zašto se ne vratim skijanju. Od malena, kada sam razmišljala o tome što bih htjela postići, jedna od stvari kojima sam težila je i ta da se oprostim od natjecateljskog bavljenja sportom kada sam na vrhuncu. Procijenila sam da je možda to moj maksimum i odlučila završiti karijeru. Naravno, ima puno onih koji kažu da sam mogla još puno više, ali eto, to nikada nećemo saznati. Uvijek može više, ali mislim da ne treba biti pohlepan, a ja stvarno ne mogu biti  nezadovoljna učinjenim, pa neka ostane tako kako je“, objašnjava Janica.

“Nadam se da će me neko što prije prestići”

Iako se povukla prije desetak godina, nije se odvojila od skijanja, već je pratila svog brata Ivicu i sudjelovala u njegovim uspjesima. Hrvatski skijaš je svoju najbolju sezonu imao 2011. godine kada je osvojio veliki Kristalni globus, a na Zimskim olimpijskim igrama je osvojio četiri srebra. Na pitanje koliko bi joj bilo lakše da osvoji svoja odličja ili da prati Ivičine utrke na Igrama u Vancouveru 2010. i Sočiju 2014, Janica je odgovorila:

„Nekako mi se čini da mi je bilo lakše osvojiti svoje medalje jer nikada nisam osjećala nervozu kada sam skijala, a uvijek sam bila jako nervozna kada on nastupa“.

Od početka Zimskih olimpijskih igara u Pyeongchangu djeli nas samo jedan dan, a prvi put nakon 20 godina neće biti predstavnika obitelji Kostelić na stazi. Janica će biti u Južnoj Koreji u sklopu svoje funkcije državne tajnice za sport Hrvatske, dok će Ivica imati ulogu savjetnika u hrvatskom timu. Iako će mnogima to biti čudno, Janica ima jasnu poruku.

„Ne treba živjeti u prošlosti, na mladima svijet ostaje“, kaže Janica.

Što se tiče samih Igara u Pyeongchangu, Janica nije htjela davati prognoze rezultata kako hrvatskog tima, kao i sportaša zemalja iz regije.

„Teško je predvidjeti bilo što unaprijed, ali vjerujem i nadam se da će uz malo sreće neki od sportaša iz Hrvatske i susjednih zemalja naći svoje mjesto slave pod suncem Olimpijskih igara“, istaknula je legendarna hrvatska skijašica.

Novi posao ne znači da Janica ne prati svoj sport. Za kraj je otkrila što misli može li neka skijašica ponoviti ono što je ona napravila u Salt lake Cityu i osvoji tri olimpijska zlata na jednim Igrama u bliskoj budućnosti.

„Teško je predvidjeti budućnost, ali se svakako nadam da će me što prije netko prestići“, rekla je Janica Kostelić u intervjuu za Sportklub.