S našim bivšim legendarnim plivačem razgovarao je Ivan Blažević

Gordane, otkrijte nam za početak kako ste, gdje se trenutno nalazite i čime se bavite ovih dana?

Gordan Kožulj: Dobro sam. Radim za firmu u odjelu koji se bavi poslovnim savjetovanjem. Tu sam zadnjih osam godina, vrlo je intenzivno i dinamično. Pokrivamo hrvatsko, slovensko i BiH tržište.

Zbog koronavirusa nismo smjeli previše izlaziti iz kuće, kako je to utjecalo na Vas? Nadamo se da nas nova karantene ne čeka uskoro. Kako ste Vi proveli to vrijeme i kako je to utjecalo na Vašu svakodnevnicu?

Gordan Kožulj: Kao i na svakoga, utjecalo je značajno. Promijenio se ritam života. Radio sam od kuće pa sam se mogao više posvetiti školskim obavezama svoje djece. Nažalost, veliki dio školskih aktivnosti pao je na roditelje koji su umjesto profesora trebali prenijeti znanje. No, bila je to jedna lijepa prilika da u kontinuitetu budem s djecom i suprugom.

Kako ste zadovoljni reakcijom naše vlasti na ovu izvanrednu situaciju s virusom?

Gordan Kožulj: Mislim da nije bilo moguće drugačije reagirati nego kako su oni trenutno reagirali. Pojavio se jedan novi i nepoznati virus i niti jedna stručna osoba ne bi izložila sebe s niti jednim drugim savjetom osim da se moramo čuvati, izolirati dok se ne sazna više o ovoj bolesti.

Bili ste sinonim plivanja, barem što se tiče Hrvatske, zašto plivanje, kako ste se odlučili baviti njime?

Gordan Kožulj: Plivanje je jedno od najzdravijih i najsigurnijih sportova. To je sport u kojem praktički nema ozljeda, nema kontakata, padova, povećava kapacitet pluća. Počeo sam još dok sam bio u vrtiću, s nekih pet godina.

Prvi veliki naslovi stigli su još u Istanbulu 1999., dva europska srebra, 2000. svjetsko i europsko zlato na 200 metara leđno. Kako ste se pripremali za natjecanja i kako je bilo proživjeti te senzacionalne uspjehe?

Gordan Kožulj: 2000. je bila uspješna osim u jednom segmentu, a to su Olimpijske igre. Tu sam nažalost kiksao. U finalu sam zauzeo posljednje osmo mjesto.

Imate karijeru prepunu uspjeha, individualnih nagrada, brojna priznanja. Postoji li nešto što si zamjerate, recimo s Olimpijade nemate nijednu medalju.

Gordan Kožulj: Nastupao sam na četiri Olimpijske igre i nažalost nisu mi sjedale i nisam uspio osvojiti medalju. Očekivanja su bila velika, naročito 2000. kada sam bio u sjajnoj formi, imao ulogu favorita i odnijela me trema, pritisak da moram ostvariti dobar rezultat. Bio sam previše uzbuđen i sve to mi je došlo kao jedna lekcija i zato sam kasnije odlučio surađivati sa sportskim psihologom.

Jeste li taj problem s pretjeranim uzbuđenjem imali i na idućim Igrama ili ste tad već uspjeli kontrolirati taj problem?

Gordan Kožulj: Sa sportskim psihologom sam intenzivno radio, i fizički sam se puno pripremao. Svakako mi je pomoglo. Nedugo nakon uspio sam izjednačiti svjetski rekord.

Plivanje je vrlo zahtjevan sport u kojem svi mišići rade i strahoviti su napori u pitanju. Koliko je potrebno vremena i truda uložiti da biste bili u samom vrhu. Kako izgleda jedan dan ili jedan tjedan profesionalnog plivača, kako izgledaju treninzi i kakav je to zapravo život?

Gordan Kožulj: Da bi se uspjelo u svjetskom plivanju, puno se toga mora poklopiti i puno toga morate odrediti. U hrvatskim okolnostima potrebno je imati ili talent ili puno raditi. Kada dođete na svjetsku scenu nailazite na plivače koji su i talentirani i puno rade. Tada uspjeh i uspon nije više jednostavan. Život profesionalnog sportaša mora postati životni stil. Moraš biti u potpunosti posvećen tome, sve ostale dimenzije tvoga života moraju biti podređene tome. Cijeli ti je dan isprogramiran.

Što se tiče financija, ako ste u samom vrhu, pruža li plivanje ugodan i luksuzan život ili neki prosječan? Također, ako ste prosječan plivač kakva je onda situacija?

Gordan Kožulj: Da biste od plivanja imali prihode morate biti međunarodno uspješni. Biti uspješan u hrvatskim okvirima vam neće osigurati nikakve prihode. Koliko ćete prihoda imati ako ste uspješni na međunarodnoj razini ovisi od dva faktora. Jedan je koliko često nastupate na natjecanjima na kojima se može zaraditi, svjetski skupovi npr., drugi izvor prihoda su sponzorstva, a to ovisi na kojem se tržištu nalazite. Biti svjetski prvak i Amerikanac nije isto što i biti Hrvat. No, nagrade na natjecanjima nisu velike u usporedbi s drugim sportovima. Ako na svjetskom puku pobijedite na 200 metara leđno osvojit ćete dvije tisuće eura, a ako vam Savez nije platio put, tu će te nagradu potrošiti na avionsku kartu. Najveća nagrada koja se može osvojiti je automobil.

Kakva je uloga i koliko plivački savez može jednom plivaču s velikom ambicijom pomoći u njegovom uspjehu? Koliko ste bili zadovoljni s Hrvatskim plivačkim savezom i kako rade danas posao?

Gordan Kožulj: Savez uvijek može bolje funkcionirati. Ključni pokretač uvijek su treneri jer su oni ti koji i u skromnim uvjetima mogu napraviti kvalitetne rezultate. Uloga saveza mora biti ta da razvijaju trenerski kadar u Hrvatskoj, da vrhunski strani treneri prenesu svoja znanja na mlađe. Ključni doprinos saveza vidim u onim dijelu razvoja stručnih kadrova, dakle trenera.

Ima li savez dovoljno novaca?

Gordan Kožulj: Novac je uvijek potreban naravno. No, nije novac uvijek prepreka. Vrhunski strani treneri došli bi i za manji novac. Nije preduvjet imati stranog trenera, sve informacije dostupne su na internetu u vidu webinara i slično.

Zadnjih smo godina nestali sa svjetske plivačke scene, naročito kada je riječ o seniorima. Što je razlog tome?

Gordan Kožulj: Rezultati seniorske reprezentacije jesu pali. Neprirodno je očekivati da standard vrhunskih rezultata bude uvijek u kontinuitetu. Trenerski kadar nije dovoljno sazrio da u hrvatskim okolnostima razvije vrhunski seniorski rezultat, a naši najbolji plivači ostali su zatvoreni u lokalnim sredinama i nisu se izložili međunarodnoj konkurenciji. Drugi način je otići studirati u Ameriku, no ne bilo gdje. Nije svugdje jednako kvalitetno. Naravno, postoje i centri po Europi koji mogu dati dobru priliku mladim plivačima. Potrebno je izložiti se mjestima gdje je konkurencija jaka.

Koja je razlika u studiranju u SAD-u i kod nas?

Gordan Kožulj: Američki sustav nagrađuje izvrsnost u bilo čemu. Potrebna je izvanškolska izvrsnost jer jedino na taj način možete dobiti stipendiju.