Ruse u nedjelju na rasprodanom Poljudu čeka pravi ‘pakao’. Već viđeno, rekli bismo, jer nije prvi put da će se na splitskom stadionu stvoriti atmosfera pred kojom će suparnicima klecati koljena.

Dobra atmosfera i poguranac s tribina nužni su preduvjet za uspjeh, ali nipošto nisu njegova garancija. Nerijetko je Poljud ‘gorio’ od navijačke podrške, no treba biti oprezan jer to nije uvijek bilo dovoljno reprezentaciji da dobije rezultat koji joj je trebao.

U svakom slučaju, vjerujemo da ćemo nedjeljnu atmosferu u splitskoj ‘školjci’ pamtiti, baš kao što pamtimo i ambijente s utakmica iz povijesti kojih smo se prisjetili u ovom tekstu.

Hrvatska – Italija 1:1 (8. listopada 1995., kval. za EP 1996.)

Atmosfera kakva se stvorila te listopadske večeri u Splitu 1995. godine teško će se ikada nadmašiti. Ne samo zato što se na Poljudu prema nekim procjenama natiskalo 40 tisuća gledatelja, nego i zbog cjelokupnog konteksta u kojem se utakmica protiv tadašnjeg svjetskog doprvaka Italije igrala.

Bilo je to dva mjeseca nakon Oluje, snažno je bio prisutan nacionalni naboj, a baš je na dan utakmice 8. listopada četiri godine ranije Hrvatska raskinula sve državnopravne sveze sa SFRJ. Na stadion je stigao kompletan državni vrh predvođen tadašnjim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Talijani su čak htjeli da se utakmica odigra u Austriji zbog navodno ratnog ozračja u Hrvatskoj!? Nije im prošlo, morali su u Split.

Dva sata prije početka stadion je bio pun i stvorila se prava južnoamerička atmosfera s ‘papelitosima’, bengalkama, bučnim navijanjem…

Završilo je 1:1 iako je Hrvatska imala 80 minuta igrača više zbog isključenja golmana Buccija. Golom Albertinija Italija je na poluvremenu vodila, no Davor Šuker izjednačio je s bijele točke početkom drugog dijela. Do kraja ni jedni ni drugi nisu previše riskirali, mada je domaća publika priželjkivala juriš na tri boda.

Hrvatska – Brazil 1:1 (17. kolovoza 2005., prijateljska)

Dvoboj s Brazilom na Poljudu bio je prijateljske naravi, ali je ostao kultan jer se ipak radilo o tadašnjem aktualnom svjetskom prvaku za koji su igrale planetarno popularne zvijezde Ronaldo, Roberto Carlos, Kaka, Adriano, Ze Roberto, Dida, Cafu, Lucio, Juninho, Robinho…

Tribine nisu bile ispunjene do kraja zbog ne baš pristupačnih cijena ulaznica, no šušur je u Splitu danima rastao s konačnom kulminacijom na dan susreta. Tom se prilikom i ‘ulickao’ stadion, postavljen je novi, moderan semafor, a spektakularnim vatrometom utakmica je otvorena i zatvorena.

Tijekom zagrijavanja na travnjaku je zapjevao Mladen Grdović, čak mu je Kaka navodno prišao i javio mu se jer je zadarski pjevač znao navraćati u Milan na poziv Darija Šimića. U sklopu prigodnog programa na teren je izašla i publiku pozdravila Severina, no nju su za razliku od Grdovića dočekali gromoglasni zvižduci.

Što se same utakmice tiče, Hrvatska je povela u 32. minuti golom tadašnjeg igrača Hajduka i ljubimca splitske publike Nike Kranjčara, čiji je otac Zlatko sjedio na klupi kao izbornik. Gosti su izjednačili preko Ricardinha krajem prvog poluvremena. Završilo je miroljubivo, a Hrvatska i Split dobili su uspomenu za cijeli život.

Hrvatska – Mađarska 3:0 (10. listopada 2019., kval. za EP)

Prva utakmica u Poljudu nakon četiri godine i prva natjecateljska s publikom poslije osam godina (s Italijom se 2015. igralo bez publike) bila je pun pogodak.

Preko 32 tisuće navijača okupilo se na splitskom stadionu i stvorilo atmosferu za pamćenje. Svi su na zagrijavanju zdušno pjevali Oliverovu ‘Cesaricu’, tisuće papira u bijeloj i crvenoj boji preplavilo je tribine i u takvom ozračju bilo je nemoguće izgubiti.

Luka Modrić jednom i Bruno Petković dvaput zabili su za glatku pobjedu 3:0 koja nas je još malo približila Europskom prvenstvu.

Hrvatska – Danska 1:1 (29. ožujka 1997., kval. za SP 1998.)

Utakmica u kojoj je bura ukrala glavnu ulogu. Bile su to kvalifikacije za Mundijal u Francuskoj, Hrvatska je prethodno pobijedila BiH i remizirala s Grčkom te je očekivala novi trijumf.

Stadion je ponovno bio krcat, bila je to prva utakmica na Poljudu poslije Italije 1995. Atmosfera je ponovno bila sjajna, uzavrela, no bura je definitivno otežavala posao jednima i drugima.

Njoj unatoč, Davor Šuker nas je doveo u prednost u 49. minuti, no bezazlen ubačaj Briana Laudrupa u 82. sletio je u mrežu nošen jakim vjetrom pored iznenađenog Dražena Ladića.

Hrvatska – Gruzija 2:1 (4. lipnja 2011., kval. za EP 2012.)

Čak 14 godina trajalo je izbjegavanje Poljuda u pravim, natjecateljskim utakmicama reprezentacije, pa je tako i 14 minuta trajala šutnja navijača na otvaranju kvalifikacijskog susreta za Euro 2012. s Gruzijom.

Rijeke navijača slijevale su se u Poljud iz svih krajeva Hrvatske, ali i susjedne nam Bosne i Hercegovine. Na Rivi je bila postavljena bina s ogromnim videozidom za one koji nisu bili toliko sretni da dohvate ulaznicu.

Ljudi su se zaželjeli reprezentacije na Poljudu, no činilo se kako će se nastaviti čuveno prokletstvo tog stadiona nakon što je Kankava u prvom dijelu šokirao Hrvatsku. Ipak, golovi Nikole Kalinića (76. min.) i Marija Mandžukića (78.) donijeli su nam preokret koji je na tribinama doveo do apsolutnog urnebesa. Bila je to prva, povijesna pobjeda Hrvatske u Splitu.