Krug kandidata za mjesto vratara hrvatske reprezentacije proširio se najnovijim popisom izbornika Zlatka Dalića. Taj novi čovjek je Nediljko Labrović koji je ne tako davno branio u 2. HNL...

Od Junaka preko Šibenika do Rijeke i nacionalnog dresa u pet godina. To je ukratko priča Nediljka Labrovića (22) koji se vrijednim, marljivim i samozatajnim radom probio do izabrane vrste.

Velika je to nagrada stasitom momku iz Sinjske krajine i poticaj za daljnji napredak, iako nije realno da će odmah i debitirati. Naime, u lipnju Hrvatska ima na rasporedu četiri natjecateljske utakmice, sve u Ligi nacija, a Dominik Livaković i Ivica Ivušić su nominalno brojevi jedan i dva.

Pozivanje Labrovića u reprezentaciju lijepa je satisfakcija i njegovim bivšim klubovima, u prvom redu Junaku u kojemu se isprofilirao na trećeligaškim travnjacima.

Prije toga, nogometom se Labrović počeo baviti sa sedam godina u svojim Glavicama kod Sinja, pa je prešao u Hajduk gdje je proveo pet godina. E, sad. Jedna je priča da je Nediljko s Poljuda otišao zato što su u klubu smatrali da neće dovoljno narasti, a druga je da je igrač sam odlučio otići.

U svakom slučaju, Labrović je odabrao Junak za sljedeću stanicu svog razvoja i apsolutno pogodio.

„Stigao je kod nas s 13-14 godina, kao izlazni pionir. Vidjelo se odmah da obećava. Radio sam s njim četiri godine i bilo je samo pitanje vremena kad će realizirati svoj talent. Vjerovao sam u njega, davao mu šansu i isplatilo se“, priča nam Stipe Grčić (44), trener vratara Junaka i pomoćni trener seniora te momčadi iz razdoblja kada je Labrović bio u klubu.

„Kad je došao, bio je možda visok 172 cm, ako i toliko. A onda je u godinu dana izrastao 17 cm. Baš naglo. Zato sam morao paziti s njim na treninzima. Iako sam bio i pomoćni trener seniora, kao trener vratara radio sam i s mlađima, tako i s Labrovićem. Najviše smo u tom razdoblju radili na njegovoj koordinaciji i tehnici. On to ima urođeno u sebi. Baš je stvoren za vratara i nikad nije bio igrač u polju“, smatra Grčić.

Bile su to ključne godine Labrovićeva razvoja u kojima će kasnije i debitirati kao vratar seniorske momčadi u 3. HNL Jug.

„Mirko Grabovac bio je trener prve momčadi kad je Nedo debitirao za seniore, a ja sam bio trener vratara. Rekao sam Mirku da je riječ o mladom vrataru i da će vjerojatno biti kikseva, ali on je dosta zrelo to odradio iako je bio tek izlazni junior.“

Grčić je kasnije i sam preuzeo vođenje prve momčadi Junaka (u međuvremenu je vodio i Hrvace, a sada je bez angažmana), bilo je to nakon Labrovićeva odlaska u drugoligaški Šibenik gdje je u dvije sezone bio možda i ključna karika povratka ‘Narančastih’ u 1. HNL. Izvrsne partije i u prvoligaškom društvu nisu prošle nezamijećeno pa je prošlog ljeta potpisao za Rijeku čiji je danas prvi vratar.

„Vratari kao što su on, vani se traže“, kaže Grčić, kolegijalno ističući i druge trenere vratara koji su s Labrovićem radili, poput Ivice Matasa u Šibeniku i sada Gojka Mrčele u Rijeci.

„Nediljko je visok skoro dva metra, dobar je na centaršutevima i u situacijama jedan na jedan. Jak je u glavi i dobro igra nogom. A još je mlad, tek su mu 22 godine i s vremenom će biti još i bolji. Vjerujem da može napraviti karijeru poput recimo Vedrana Runje (op.a. također Sinjanin). To bi bilo lijepo.“

Grčiću je drago vidjeti kako dobro ide njegovu bivšem igraču, prvenstveno zbog njega kao osobe, izvan zelenog travnjaka.

„Nediljko je karakteran i pošten momak. Takav je bio i kod mene. Čak i sad kad je u prvoj ligi, uvijek kad dođe kući javi se i pozdravi, ponaša se skroz normalno. Skroman je, radišan i ponizan. To mu je vrlina.“

A za kraj, evo odvažne Grčićeve prognoze:

„Samo neka je zdravlja i siguran sam da će Labrović vrlo brzo postati broj jedan u reprezentaciji.“