Da budemo iskreni 5-6 igrača nisu bili u top formi, posebno bokovi i falila nam je opasan igra u zadnjoj trećini

Igor Štimac je sretan, presretan i ponosan. Ali i objektivan i izravan. Rijetko koji sugovornik će biti direktan, a stajati iza svojih riječi.

“Za početak vidio sam nas daleko, bez obzira na to što je to na SP-u za jednu tako malu zemlju strašan izazov. Vidio sam nas u borbi za medalju jer Hrvatska ima u svojim redovima – svjetsku klasu. I na kraju smo napravili podvig vrijedan divljenja” – počeo je Igor Štimac.

Medalja je tu, srce puno. Kakav je dojam?

“Iz navijačkog kuta fenomenalan. Još jednom smo uživali, momčad nas je držala na ‘tankim živcima’, ali to je veliki turnir, gleda ga cijeli svijet, prati se svaki korak. Utakmica s Brazilom je nešto posebno. Toliko pametno, inteligentno, taktički pripremljeno. Na kraju i sreća, ali ona zaslužena.”

Povukao je paralelu s Rusijom.

“Moramo biti iskreni ono je bila bolja momčad. I zato je ovaj rezultat ogroman. Jer ovdje smo imali 5-6 igrača koji nisu bili u velikoj formi, a to ti za SP i te kako treba. I s tim minusima oko vrata je opet bronca. Onaj tko ju nije stavio oko vrata ne zna što je promijenila u našim životima i životima budućih naraštaja.”

Malo smo prošli kroz linije. Čuvar našeg gola.

“Livaković je naš heroj, Brazil i kazneni udarci su nešto što će ga učiniti posebnim. Kakav divan dečko, svatko bi ga želio za sina. Ali, on da bi bio A svjetska klasa mora biti mangup. On mora biti gazda u svom prostoru, mora taj prvi korak i izlazak popraviti.”

Gvardiol fenomenalan, a ostala obrana?

“To je nogometaš koji niti ima limit, on će kandidirati za jednog od najvećih stopera svog vremena i šire. Bokovi, e tu smo ostali dužni. Sosa, nažalost s rezervom i to prevelikom. Strinić i Vrsaljko su mi nedostajali. Ta njihova igra u Rusiji je bila veličanstvena.”

Srce, duša, veza.

“Kovačićev status budućnosti je neupitan. I to je sreća, jer je shvatio – da, ja sam taj. Modrić, Brozović, Kovačić protiv Brazila. Za anale i školovanje veznih igrača kako se postavlja, kako se čuva, a kako predaje lopta. I kada i kome.”

Prije pitanja, znam, Mandžukić?

“Koliko je nedostajao, nije normalno. Energija, srce, a mogućnosti. Da, nismo bili opasni u posljednjoj trećini igrališta. Tamo se važne stvari događaju, uvijek su, a posebno u ovom ultra modernom vremenu. Da se razumijemo, jako cijenim svu četvoricu napadača koja su bila na SP-u, svatko je dobar za nešto. Ali, teško je igrati bez izrazitog golgetera, znam to kao igrač, a kasnije i trener.”

Žalite li za nečim, vidite li da se moglo nešto drukčije?

“Iz trenerske perspektive ne. Strašan smo rezultat ostvarili. Lagana je naknadna pamet, ali se divim Ivanu Perišiću kako se žrtvovao za medalju. Igračina koja se podredila. I zato mi je samo žao što možda Dalić to nije probao s njim i Oršićem prije. Ali, sad je lako.”

Šef zaslužuje dubok naklon.

“Sada ću će ponavljati, ali on ima srebro i broncu kod kuće, iza sebe niti jedan feler, mrlju.”

Može li doći zlato?

“Mi možemo sve. Ne šalim se. Imamo jak, čvrst temelj. Dolaze novi klinci, na primjer Roko Šimić i Beljo, oni me jako intrigiraju.”

Za kraj je Štimac želio dodati:

“Znate, kada igrač u 16-17 godini izraste, tada već nastupaju menadžeri. HNS se mora zahvaliti amaterskim radnicima, entuzijastima koji ne rade za novac, ili je on samo simboličan i oni nam otkrivaju blago. Tu se moramo više posvetiti i biti pravedniji” – zaključio je Štimac.