Četvrto mjesto na tablici i pet bodova zaostatka za vodećima. Naoko ništa posebno, ali dojam Hajdukove polusezone ipak se čini bolji od rezultata. Splićani su ozbiljniji konkurenti za naslov nego što su ikad bili u zadnjih desetak godina, no tijekom zimskog prijelaznog roka nužno je još nekoliko pojačanja za završni obračun s rivalima.

Hajdukova je momčad, pisali smo već o tome, ove kalendarske godine doživjela potpuni preobražaj u režiji predsjednika Uprave Lukše Jakobušića i sportskog direktora Mindaugasa Nikoličiusa, a mi ćemo se u ovom tekstu pozabaviti učinkom onih igrača koji su na Poljud stigli ovog ljeta.

Tko je zadovoljio, a tko nije?

Možda se nekome čini premalo, ali samo su Filip Krovinović i Gergo Lovrencsics apsolutno zadovoljili. S takvom se ocjenom vjerojatno slaže 99 posto navijača.

Za Krovinovića je konkretno ključan bio dolazak Valdasa Dambrauskasa koji ga je pogurnuo bliže napadu, na poziciju ‘desetke’, za razliku od Jensa Gustafssona koji ga je preferirao na zadnjem veznom. Odmah je Filip postao opasniji po suparnička vrata, zabio je golove Istri i Lokomotivi te definitivno iskoračio u odnosu na igre pod prethodnim trenerom. Kad Krovinovića nije bilo u sastavu, čak i na zadnjem veznom, Hajduk je patio.

Lovrencsics je bek kakvog Hajduk dugo nije imao. Oličenje profesionalnosti, čvrst u obrani, aktivan u napadu, iskusan i pouzdan. Uz to je i najbolji asistent iza Marka Livaje. Velik je problem kad ga nema jer za njega adekvatnu zamjenu Hajduk još nije pronašao.

Josip Elez, Nikola Katić i Dario Melnjak standardizirali su se u početnoj postavi, no svaki od njih može biti još puno bolji i konkretniji.

Elez se specijalizirao za duge lopte, jedna takva dovela je do gola Livaje na Maksimiru protiv Dinama, no dva autogola protiv Lokomotive kiksevi su koji se ne smiju događati. Oni bi u drugom dijelu sezone, ako se ponove u nekom drugom obliku, mogli biti kobni za klupske ambicije.

I Katić je zabio sam sebi, također protiv Lokomotive, a Melnjak, koji je stigao tek krajem rujna, odmah je s pozicije lijevog beka istisnuo do tada standardnog Davida Čolinu. No, bivši igrač turskog Rizespora još uvijek je nekako samozatajan i očekuje se da se potpuno oslobodi po prolasku priprema s momčadi.

Marco Fossati, Jan Mlakar i Josip Vuković također su dosta oscilirali te se ipak nisu još sasvim pokazali kao pojačanja, iako su imali svojih trenutaka.

Fossatija pamtimo po ‘bombi’ Istri, ali i ponekom gafu kao protiv Osijeka u zadnjem derbiju kad je skrivio penal, Vuković je poentirao Gorici pa onda dugo izbivao zbog ozljede, a Mlakar je postigao šest golova iako se još nije izborio za status startera. Ruku na srce, nije mu pomoglo ni povremeno guranje na krilo, što mu nije prirodna pozicija. Danijel Subašić je igrao premalo za ozbiljniju (pr)ocjenu.

Dakle, Krovinović i Lovrencsics su opravdali epitete pojačanja, dok Elez, Katić, Melnjak, Fossati, Mlakar i Vuković to tek moraju napraviti u drugom dijelu sezone. Takvo je ‘prolazno vrijeme’ Hajdukovih ovoljetnih pojačanja, a tijekom zimske pauze najavljena su nova tako da će konkurencija na Poljudu biti još oštrija.