Kapetan Osijeka Mile Škorić u razgovoru za Sport Klub ističe kako se Osijek još uvijek itekako nada tituli, a raznorazne optužbe o neatraktivnoj igri isključivo na rezultat objeručke odbacuje.

Mile Škorić kapetan je i istinski vođa svlačionice Nenada Bjelice. Uz nekoliko kratkih usputnih postaja na kojima se nije dugo zadržavao, u Osijeku je od 2006. godine. U ovim trenucima, nažalost po njega, ne može pomoći svojoj momčadi. U prijateljskoj utakmici hrvatske reprezentacije s Bugarskom igru je napustio sredinom prvom poluvremena zbog ozljede koja ga je zadesila po drugi put u manje od mjesec dana.

“Da, radi se o sličnoj ozljedi, ali ovog puta je u pitanju malo veći problem. Prilično je bolno, radi se o problemu s desnim gležnjem, imam i rupturu kod palca, ali srećom nisu puknuli ligamenti tako da bi to trebalo biti prilično brzo sanirano. Međutim, problem je i desni kvadriceps koji je napukao od udarca tako da su u pitanju dvije ozljede. Bit će potrebno tri tjedna pauze, ali nadam se da će sve proći u redu.”

Kako vam sad izgleda radni dan, trenirate odvojeno od momčadi? 

“Tako je, trenutno radim isključivo rehabilitaciju, treniram u teretani, brinemo se da ostanem u optimalnoj formi i uglavnom radim vježbe snage.”

Sad ste zagazili u 30-te, javlja li se strah kod ovakvih ozljeda, dovodite li u pitanje svoju budućnost? 

“Iskreno, nema nekog velikog straha. Da kucnem o drvo, dosad u karijeri nisam imao nekih većih problema s ozljedama, sad me malo stisnulo, ali pozitivnog sam stava i nadam se da će sve biti u redu.”

Za reprezentaciju ste skupili sedam nastupa, bili ste na posljednjem okupljanju – kako vam izgleda sustav 3-5-2 kojeg je izbornik iskušavao, jesmo li spremni za Katar? 

“3-5-2 je sustav koji se treba pošteno uigrati i koji se ne može usavršiti preko noći. Mi smo ga sad iskušali u prijateljskoj utakmici, ali da bismo se osjećali prirodno, trebamo ga igrati u kompetitivnim utakmicama za što još nismo imali priliku. Što se tiče reprezentacije, mislim da smo u dobrom stanju i da smo spremni za Katar, dugo je još do SP-a, ali imamo na rasporedu još nekoliko prijateljskih utakmica. Nikad mi nismo uoči velikih natjecanja na tim provjeravama bili nešto uvjerljivi, a onda kad dođe ono pravo, uglavnom sve štima, tako da mislim da ćemo biti pravi.”

Reprezentacija, koji je trenutak ostao u pamćenju?

“Meni je najviše ostao u sjećanju moj nastup protiv Walesa u kvalifikacijama za EURO, bila je to utakmica koju smo igrali u Osijeku, iako sam ušao u samoj završnici, to je jedan trenutak koji ću zauvijek pamtiti. Utakmica protiv Portugala u Splitu je također bila posebna, igrati protiv Ronalda i čuvati igrača takve klase je nešto što je poseban doživljaj, ali čujte izgubili smo tu utakmicu pa je se baš ne prisjećam rado.”

U kakvom ste odnosu s izbornikom Dalićem, jasno je da niste prva opcija u zadnjoj liniji, je li vam to jasno i nedvosmisleno objašnjeno, bez rupa u komunikaciji?

“Dalić je samnom potpuno otvoren, jako me cijeni i poštuje kao igrača, ja sam već dugi niz godina među užim kandidatima za reprezentaciju i mislim da to dovoljno govori. Mi imamo strašnu reprezentaciju i teško je doći u prvih 11, tu je Dalić samnom iskren i uvijek mi kaže da sam treća, četvrta ili peta opcija i to mi se jako sviđa, što sam s njime načisto. Pogledajte igrače na mojoj poziciji, od senatora Lovrena i Vide, preko odličnih Duje, Pongračića, Gvardiola kojem je samo nebo granica, doista sam u odabranom društvu. Dalić mi također poručuje da se borim i da ću s pravim stavom, ukoliko se ukažu određene okolnosti, sigurno dobiti priliku, što mi je više puta dokazao.”

Okrenimo se HNL-u. Sedam utakmica je ostalo do kraja prvenstva? Što očekujete?

“Još uvijek smo tu, vjerujemo u titulu i borit ćemo se do kraja. Istina je da Dinamo ima utakmicu manje, ali oni imaju i još dva derbija protiv Hajduka, igraju i s nama, a to su za njih uvijek problematične utakmice.”

Kako ste osobno doživjeli derbi s Hajdukom, žalite li što niste došli do pobjede?

“Žalim za tom utakmicom, jednostavno mislim da smo ostavili bolji dojam i da smo trebali shodno tome izvući i neki bolji rezultat, posebno kad pogledate što se sve dogodilo u prvom poluvremenu, imali smo tri odlične šanse plus taj jedanaesterac, ali eto to je nogomet – ponekad odigraš lošije pa pobijediš, a nekad odigraš sjajno pa ostaneš bez rezultata. Možemo se samo nadati da će nam se do kraja prvenstva vratiti.”

Puno se pričao o jedanaestercu kojeg je promašio Mijo Caktaš, što kažete na sve te priče?

“Ljudi moji, je li to potrebno komentirati? Čitam da neki kažu da je namjerno promašio jedanaesterac, pa to je smiješno, naravno da je htio zabiti, bio je i potišten u svlačionici nakon toga, ostavimo se tih gluposti… Što se tiče jedanaesteraca, eto imamo peh u zadnje vrijeme, prošle sezone ih je pucao Mierez, sad imamo i Miju i Kristijana, rekli bismo više opcija slatke brige, ali baš nas neće… Nema tu smisla raspravljati previše o tome tko bi trebao pucati, ne znam, doći će valjda sve na svoje mjesto i počet ćemo zabijati.”

Nenad Bjelica – specifičan karakter i trener koji nekako odskače u cijelom HNL društvu. Po čemu je poseban, kako ga vi doživljavate? 

“To su me već par puta pitali, Bjelica je sjajan trener, po meni najbolji kod nas u ovom trenutku i o njemu sami rezultati dovoljno govore. U Austriji i Poljskoj je bio sjajan, s Dinamom je napravio velike i povijesne stvari za klub, Osijek je s njim nikad ozbiljniji… Bjelica zna odlično čitati igrače i prepoznati najbolje kvalitete kod svakog pojedinca. On i kompletan njegov stožer su sjajno uštimana ekipa i u svakom trenutku znaju pogoditi moment za donijeti neku odluku. Možda ovo zvuči isprazno i klišejzirano jer teško je riječima opisati kako to izgleda kad Bjelica vodi trening, to je nešto što bi ljudi mogli shvatiti tek kad bi ga vidjeli na djelu. Uz sve to je odličan motivator i zna podići ekipu, zaista sam sretan što u ovom trenutku imamo ovakvog stručnjaka na klupi.”

U nastupima s medijima često zna ostaviti dojam temperamentne i vatrene osobe? Kako se ponaša u svlačionici u trenucima kad stvari ne idu vama na ruku, podigne li glas, dobijete li ‘jezikovu juhu’?

“Ma naprotiv, Bjelica je baš jedan smiren lik, iako se to na van možda ne bi reklo. Sjećam se utakmice protiv Varaždina prije otprilike godinu dana kad smo na poluvremenu gubili 2:0. I sada mi igrači ulazimo u svlačionicu i mislimo si ‘al’ će bit belaja’, no nije bilo tako. Nenad je bio strahovito smiren, porazgovarao je s nama, rekao je da je još uvijek sve u našim rukama, uvjerio nas da smo kvalitetnija momčad, ukazao nam na neke mane koje moramo popraviti u nastavku i pogurao nas prema pobjedi, na kraju je došlo do preokreta i pobijedili smo 3:2.”

Je li vaš odnos s njime na neki način poseban, imate li onaj status kojeg volimo nazivati ‘produžena ruka trenera’?

“Da, uvijek je kapetan na neki način produžena ruka, ali ne osjeti se to kod nas nešto posebno. Od mene možda očekuje pomoć po pitanju motiviranja cijele momčadi, ali sa svim igračima se ponaša jednako, nitko nema neke povlastice i mislim da je sasvim korektan.”

Od početka sezone se priča da Osijek igra previše pragmatično, na rezultat i da ne pruža ono što se od njega, s obzirom, na roster, može očekivati. Kako to komentirate? 

“Meni se apsolutno sve sviđa. Ono što nas krasi je činjenica da igramo jako odgovorno i da svi igramo obranu, od špice do golmana, i ne postoji bez razloga ona uzrečica da sve počinje od obrane. Svih 11 igrača se bori i ono što Bjelica posebno naglašava i traži, a mi ispunjavamo, je taj presing na protivnika, uvijek smo gore, ne damo nikome mira i mislim da je to naša najveća snaga. Ljudi često naglo zaključuju pa tako kažu da ne igramo dovoljno napadači, ali mi smo i statistički drugi na ljestvici momčadi s najviše stvorenih šansi. Ono što nas muči je realizacija i to je jedini problem, sve ostalo je po mom mišljenju onako kako treba biti.”

Ukoliko dođe ponuda za odlazak u inozemstvo, ukoliko bi u pitanju bio veći novac, biste li pristali, pogotovo s ovakvim Osijekom koji se bori za titule, koji može bez problema igrati Europu ako se kockice poslože?

“U ovom trenutku mi je teško reći. Morala bi biti neka nemoralna ponuda, svi mi razmišljamo na kraju krajeva o egzistenciji, ali u Osijeku imam sve što mi treba, volim grad, volim ljude i naravno volim klub, osjećam se odlično. Ako bi se radilo o malo većem novcu, teško, zato kažem, moralo bi se raditi o nekoj doista nestvarnoj ponudi.”

Koga vam je u HNL-u kao stoperu najteže čuvati? Kojih pet pojedinaca biste izdvojili, ili više ukoliko imate potrebu nabrojati više imena?

“Nećete se iznenaditi prvim imenom – Livaja je sjajan, sad je po povratku u HNL pokazao sve svoje kvalitete, Petković je nemoguć za čuvati kad je u formi, zbog brzine, zbog konstitucije i fizičke snage, Oršić je izvanredan. Od mlađih moram reći našeg Belju koji je trenutno na posudbi u Istri, ali bit će fantastičan igrač. Protiv Kalinića još nisam igrao, ali miriše mi da će biti jako nezgodan. Drmić iza sebe ima Bundesligu i strašan je, a još bih tu rekao i Dabru iz Lokomotive koji mnogima prođe ispod radara i jako je nezgodan. Evo to bi bio neki moj popis”, zaključio je kapetan Osijeka.