Dinamo je ostavio puno slabiji dojam u europskim utakmicama nego što je to bio slučaj u nekoliko prethodnih sezona

Zanimljivu je kolumnu za Index napisao Samir Toplak, trenutno trener bez posla. Analizirao je dvoboj protiv Milana, naravno fokusirao se samo ta taj segment i na tih devedeset minuta. U zaključku stoji:

“Čačiću ne zamjeram baš ništa. Sve što je napravio, napravio je logično. Nakon drugog gola napravio je tri izmjene, planirao je promijeniti tijek i ritam utakmice, a odmah je primio treći gol. Što trener može napraviti kad kola krenu nizbrdo na ovakav način i kad se momčad preda? Čačić je ovdje bio nemoćan.”

Zanimljivo, u posljednjem razgovoru s Toplakom otkrio mi je kako je Ante Čačić na njega ostavio dubok dojam. Ponajprije gospodskim manirima (što apsolutno potvrđujem), kvalitetnim taktičkim radom, te šmekom za velike nogometne stvari. Bilo je to nakon Chelsea, nakon utakmice u kojoj je sve od pripreme do izvedbe bilo – za pet!

Nije mi, da netko pogrešno ne shvati namjera polemizirati sa Samirom Toplakom, jer načelno nije Čačić ništa mogao za vrijeme utakmice, no uvjeren sam da je puno toga mogao učiniti tijekom jesenske sezone. Ne, neću prihvatiti da je 26 utakmica u kojima loviš rezultat, a moraš loviti i formu, zadovoljiti sve koje treba zadovoljiti, bude alibi na kojem može sakriti stvari koje – nisu dobre. E, pa koji su to Čačićevi grijesi?

Arijan Ademi – od nezamijenjivog vođe do problema
Kapetan, za navijače ikona, bezrezervni borac za ‘sveti dres’, proteklih je sezona igrao gotovo svaku utakmicu. I ne bilo kako, do posljednjeg daha, odgovorno, kvalitetno. Bilo je gotovo nemoguće dobiti ozbiljniju utakmicu bez njegovog punog doprinosa. A onda su ga najprije počele nagrizati ozljede, sezona koja je bila problematična je nekako izgurana. Ovog ljeta je krenuo dobro, no veliki broj utakmica, u dobrom djelu teških i iscrpljujućih ostavio je traga. Nema one prepoznatljive enrgije, negdje je nestala forma, kao i većini Dinamovih nogometaša. Naravno, Ademi će imati kultni status na tribini, još uvijek ga se puno sluša u svlačionici, a on je spona i s ‘Plavim salonom’, ali trener ga mora znati dozirati i ako nije u formi i posjesti na klupu.

Luka Ivanušec – od potencijala se ne živi
Nezgodna ozljeda ga u prošloj sezoni limitirala, no nakon priprema se očekivalo da ćemo gledati Luku na kojeg najozbiljnije računa Zlatko Dalić. Nažalost, Ivanušec se nije vratio ne na onaj nivo na kojem je bio, već igra ispod svojih mogućnosti. Razlog? E, to je pitanje za struku, odnosno prvog trenera. Na Poljudu je bio na klupi, no brže bolje na poluvremenu je vraćen u igru. Ima garantirani status, no njegove izvedbe u ovom trenutku nisu na nivou potrebnom za europske utakmice.

Robert Ljubičić – pravi čovjek na krivom mjestu
Nema dvojbe da je Robert Ljubičić odnosom prema poslu, energijom i elanom ispunio očekivanja. I mislim da je kardinalna pogreška staviti ga na lijevog beka. Igrač koji igra od kaznenog prostora do kaznenog prostora, koji ulazi u završnice akcija, koji dodaje lopte u pravom trenutku, neću reći da ih onako majstorski podvaljuje, ali definitivno zna igrati nogomet. S njim u veznom redu bio bi bolji i Ademi, ako ništa katkad bi mogao predahnuti. Čekam trenutak kada će Ljubičić igrati na svojoj prirodnoj poziciji. Ne znam hoćemo li to prije dočekati ili Čačićev – kraj.

Josip Drmić – pravi napadač bez pristojne prigode
Došao je u Maksimir kao igrač koji ima ime i prezime. Napadač od formata, reprezentativac koji nedvojbeno zna postići pogodak. Jedini pravi gol igrač u klubu, jer Petković koliko god genijalan i dobar bio to nije, jednostavno ne igra. Na početku je to bilo toplo-hladno, a napadačima ne kontinuitet bitan. Još više je bitno da Drmić osjeti da ima podršku vlastitiog stručnog stožera. Garantirano bi zabio onu veliku šansu u Salzburgu da je u samo solidno ritmu utakmica. Je li ga Čačić želio, da li mu je trebao, to bismo voljeli doznati upravo od trenera.

Mislav Oršić – s krila u sredinu, zašto?

Uz Petkovića, koji je nedvojbeno najbolji igrač ove momčadi Mislav Oršić je u Dinamu dosegnuo status – legende. Njegovi brojni golovi, nerijetko odlučujući, utakmica protiv Tottenhama, reprezentativni dres, prije svega pošten pristup nešto je što će Mislava odvajati u klupskoj agendi. No, i on je izgubio formu ove jesni. Micanje s krila, traženje nekih drugih opcija, kao i još nekim igračima pretvorilo je i jednog od ponajboljih Plavih u igrača koji ne liči na sebe iz najboljih dana. A za igranje u Ligi prvaka

Čačić? Ili kako igrati bez plana B
Sistem igre 3-5-2 je upalio protiv Chelsea, donekle i u Milanu, a nakon tih 180 minuta u Ligi prvaka trebalo ga je napustiti. Dinamo je morao protiv Salzburga igrati u njegovom omiljenom 4-2-3-1 ili 4-4-2 rasporedu. Jer Dinamo je proteklih godina podigao standard i u Europi, tako da ovaj Salzburg, koji nema igrača popit Manea ili Hallanda, koje je imao u svojoj prošlosti, a tu su se pokazalo da Čačić nema plan B, nije imao petlju odigrati hrabrije, a za proljeće u Europi ipak treba pogledati utakmice Bjelice i Mamića/Krznara.