U svim ključnim utakmicama ove sezone nedostajao je Arijan Ademi. Da nije, Dinamo bi imao bolje rezultate, važnije pobjede i ono što u Maksimiru posebno vole - puniju blagajnu.

Sanjin Spanović, sin nekad uglednog i vrsnog novinara Srđana, objavio je prije nekoliko dana knjigu o lideru ‘Dinamovog proljeća’ – Velimiru Zajecu. Biografija tadašnjeg kapetana Ćirinih sinova, trebala bi postati obavezno štivo za svakog Dinamovog navijača, ali i inspriracija budućim klincima koji žele biti uspješni u plavom dresu.

Velimir Zajec, kapetan Dinama, posljednji čovjek obrane nosio je broj 5, imao je slalom bolji od Križajevog i podjednako dobar kao Stenmark, vodio je Dinamo do naslova prvaka nakon 24 duge godine čekanja. No, nije Zeko bio samo nogometni znalac, šmeker, bio je vođa kojeg se slušalo, pratilo i voljelo. Zajeca sam imao prigodu upoznati desetak godina nakon tog famoznog proljeća, nažalost u godinama u kojima se što se Dinama tiče – morao samo mučiti.

Dinamo i danas ima kapetana koji nosi broj 5, koji nije tako plemenit igrač kao Zajec, niti je izvan terena tako eksponiran, ali u Arijanu Ademiju Dinamo ima jedno od najvećih srca koje možete zamisliti. Ima neuništivog borca iz pjesme ‘Plamene zore, bude me iz sna, fabrička jutra dim iz dimnjaka, pjesma se ori mladi radnici, čelična jutra hitam fabrici.’ Da, baš tako, na snagu, mišiće, njegov neuništivi duh čupao je Željka Kopića iz ‘živog blata’ na Rujevici.

Što je sve uspio u jednoj večeri napraviti Željko Kopić to je za rubriku – vjerovali ili ne! Igrao je 3-5-2, pa 4-3-3, na kraju i 4-4-2, Pero Bočkaj je igrao na svim mogućim pozicijama, samo nije mogao ugroziti Livakovićevu. Kada se to dogodi treneru to je jasan znak da je nesiguran, da nema standardiziranu momčad, a njegov je problem što neke igrače ne može dovesti u formu. Na kraju je iz teške, možda čak i naslova vrijedne pobjede, iako s ovakvom igrom Dinamov će navijač drhtati do zadnje sekunde, dobio kapetana, ali i lidera-trenera na terenu. Ademi je svojih hrabrim pristupom vukao momčad koja je izgledala bezidejno, sterilno i nemoćno.

Na kraju Dinamo je slavio u ho-ruk utakmici samo zbog toga što Rijeka ima svoje limite, jer simptomatično je da mnoge dobivene utakmice ne zna dovesti do finiša. Modri su se u stilu Janice Kostelić ‘hitili na glavu’ i ovog puta ipak nekako uspjeli preživjeti.

Dinamova aktualna uprava je pokrenula na web stranicama inicijativu za obilježavanje 40 godina od znamenitog Dinamovog proljeća. Prodefilirati će protagonisti onog vremena i podsjetiti nas na jedna lepršav, maštovit i zanosan Dinamo. Ovo što sada prezentira četa Željka Kopića dijametralno je suprotno tomu. I zbog toga Dinamo jednostavno mora živjeti s Ademijem ili će pak bez njega ‘umrijeti’ ideja o novom naslovu prvaka.