Dinamo i Hajduk odigrali su na Maksimiru 2:2 u najvećem derbiju hrvatskog sporta. Rezultat je to s kojim zadovoljniji može biti Hajduk, ali samo u kontekstu očekivanja prije same utakmice i stanja na tablici nakon iste. Splićani su imali povijesnu priliku dokrajčiti ranjenog lava i tako izbaciti najvećeg rivala iz utrke za titulu, ali su još jednom odigrali kukavičku završnicu te time ostavili Rijeku na čelu ljestvice.

Hajduk je i treći put ove sezone ostao neporažen u susretima s Dinamom i tako si je osigurao prednost u međusobnom omjeru na kraju sezone. Prednost je u tom kontekstu pred Dinamom „praktički“ sedam, a ne šest bodova koliko to tablica pokazuje.

Povijesno gledajući, Dinamo je itekako uspješniji u utakmicama na Maksimiru, ali Hajduk je jučer i četvrti put zaredom iz glavnog grada otišao neporažen. U zadnja četiri susreta odigrana na uskoro bivšem stadionu Plavih, Hajduk ima dvije pobjede uz dva remija. Posljednji put Dinamo je slavio prije više od dvije godine, trener Dinama bio je Ante Čačić, dok je za Hajduk debitirao Luka Vušković, napunivši 16 godina dva dana prije.

Završni rezultat definitivno više odgovara Bijelima, pogotovo gledajući stanje na tablici, ali uz gorak okus jer ostaje dojam da su imali povijesnu šansu dokrajčiti protivnika koji je na Maksimiru bio na koljenima. Dinamo je pucao po šavovima, a Hajduk ga je na kraju hazarderskom igrom „vratio iz mrtvih“ i dao mu kakvu takvu šansu da i dalje sanja naslov prvaka.

Očekivao se “bunker”, ali Dinamo je jednostavno preslab

U očekivanjima pred utakmicu rijetki su se usudili predvidjeti napadački orijentiran Hajduk koji će ići na pobjedu. Koliko god povijesno loš bio ovosezonski Dinamo, svi su bili svjesni činjenice tko je trener Hajduka, kakvu igru preferira i što je Hajduk zapravo pokazao zadnjih nekoliko mjeseci. A i bodovna prednost sugerirala je da će Hajduk doći na „nulu“.

Hajdučka javnost imala je par dvojbi oko početnog sastava zbog činjenice da su nedostajali Diallo i Bamba te da je Kalik bio načet i upitan pred susret. Gattuso nije puno iznenadio, a formacija i sustav ostali su više-manje jednaki. Hrgović je opet završio na desnom beku, Melnjak je dobio prednost na „pravoj“ strani, a Sigur je nekako još jednom završio na poziciji koju jedino ne zna igrati, na krilu. Sve ostalo je bilo po očekivanjima uz napomenu da su Kalik i Pukštas dobili prednost ispred Krovinovića.

Očekujući ništa, Hajduk je već u 25. sekundi iznenadio i napravio ono što nije u cijelim utakmicama protiv Varaždina, Slavena pa skoro i Istre. Stvorili su odmah suvislu akciju i sjajno izbacili Dinamovu obranu, a baš je najveći posao napravio Hrgović centriravši slabijom, desnom nogom. Livaja je pucao slabo, ali Hajduk je odmah pokazao gard i ideju igranja nogometa.

Dinamov rani pogodak još je više motivirao pozitivno „neprepoznatljive“ hajdukovce koji su odigrali jako dobro prvo poluvrijeme. Sjajne šanse promašili su još Livaja i dvaput Šego. Na odmor se otišlo s 1-1, a dojam je zasigurno bio na strani Bijelih. Postavili su se organizirano natrag i čekali svoju šansu protiv bezopasnog i greškama sklonog Dinama. Dojam je pokvario još jedan dosta smiješan primljen pogodak nakon amaterske reakcije obrane.

Kalik je još jednom pokazao da nije toliko loš igrač kakvim ga svakakvi komentari žele učiniti, dominirao je prvim dijelom, kako u presingu, tako i sjajnim dodavanjima. Prvo je sjajno pronašao Livaju prije Šeginog zicera, a potom i dugom loptom baš Šegu prije nego je ovaj asistirao za izjednačujući pogodak. Izborio je kasnije Australac i ključni drugi žuti karton Ristovskog koji je prelomio utakmicu.

Prije samog isključenja, Hajduk je još jednom pokazao da su defanzivno neozbiljna momčad. Nakon nove, tko zna koje po redu greške Prpića ovog proljeća, Dinamo je ponovno poveo. Dvije šanse i dva pogotka nikad lošijeg Dinama, frustrirajuće. Mirisalo je na jedan od onih teških i depresivnih dana za Hajduk i na povratak Dinama u borbu za vrh…

Tekst je posvećen isključivo Hajduku, ali navijači Bijelih imaju na čemu zahvaliti treneru Dinama, Cannavaru. Prije same utakmice u WhatsApp grupu Web redakcije poslao sam „Ademi i Ristovski, Dinamo odlučio krenuti s devet igrača“, aludirajući na to da su dvojica veterana ipak čudan izbor za ovu utakmicu, pogotovo kada se u obzir uzme sve ono što su pokazali ove godine.

Ademi se u prvim minutama utakmice ozlijedio i zamijenio ga je Sučić, dok je Ristovski naivno zaradio dva žuta kartona u razmaku pet minuta i tako ostavio Dinamo na cjedilu s igračem manje. Osjećaj je u tom trenutku bio da će Dinamov drugi pogodak totalno slomiti Hajduk i da se Bijeli neće znati vratiti.

Hajduk igra jako loše kada je u zaostatku

A takvo mišljenje steklo se iskustvom gledanja ovosezonskih utakmica protiv Slavena, Lokomotive, Istre, Rijeke i još mnoštva drugih. Hajduk osim prvog poluvremena protiv Osijeka i baš jučer prvog protiv Dinama, apsolutno ništa nije odigrao ovo proljeće. Nisu se uspjeli nametnuti ekipama sa sredine pa i začelja tablice. Posebno frustrira način na koji Hajduk igra kada je u zaostatku ili kada lovi pobjedu, šanse se stvore slučajno ili se ni ne stvore te se bodovi olako gube.

Nakon drugog vodstva Plavih, sve se činilo da će tako završiti i ovaj derbi, ali onda je na scenu ipak stupio Ristovski. Hajduk je znao da derbi povijesne važnosti, pogotovo protiv ovako skromnog Dinama, nikako ne smije izgubiti uz činjenicu da imaju igrača više čak pola sata.

Odmah je Gattuso mijenjao te je požutjele Pukštasa i Sigura zamijenio Krovinovićem i Mlakarom. Hajduk je imao velikih pola sata plus nadoknadu, a napravili su još jednom jedno veliko ništa uz potpis majstora ziheraštva, Gennara Gattusa.

Rijeka je bila primjer kako se može

Imao je Hajduk možda i najlošijeg Dinama ikada u HNL-u na konopcima uz savršen primjer utakmice otprije osam dana. Rijeka je tada također s igračem više zabila (još) tri pogotka i stvorila barem šest čistih prilika protiv branitelja naslova…

Hajduk? U 30-ak minuta igre 11 na 10 napravili su jedno veliko ništa do hrabrog ubačaja Bruna Durdove i ključnog trzaja Filipa Krovinovića. Jedan pokušaj, jedan jedini udarac, ali ipak strašno bitan, jedan pogodak za izjednačenje koje život znači.

Dalo bi se pričati i o tajmingu dimne predstave „Fantoma pirotehnike“, Torcide. U trenucima kada Hajduk lovi rezultat najvažnijeg derbija desetljeća toliko puta prekidati i sjeckati igru, dok valjda TVOJI imaju igrača više… Nisam dovoljno hrabar za napisati bilo što više od ovoga.

Zašto su Gattuso, ali i igrači zaboravili na napad, zašto se završnica odigrala na takav kukavički način, ostaje enigma. Gol je došao apsolutno slučajno i dojma sam kao da su igrači zaboravili da imaju igrača, a poslije i dva viška. Ponašali su se kao da im bod donosi naslov prvaka te kao da poraz i nije najgora moguća opcija.

Nevjerojatno je da je Hajduk imao dva igrača više dobrih četiri do pet minuta te da nisu niti jednom loptu ubacili u kazneni prostor Dinama već su “krali” vrijeme dodavanjima 40 metara od gola.

Još je tužnije to što su igrači pokazali da zaista mogu u prvom poluvremenu, a tako nešto slično smo vidjeli i u posljednjem prvenstvenom susretu s Rijekom (2:2). Dobra, obećavajuća igra u prvom dijelu i onda rutinsko završavanje utakmice bez ikakvog pokušaja da se dođe do pobjede.

Osjećaji su na kraju svega pomiješani, Hajduk je došao po bod, bod je na kraju i uzeo. Ipak, ostat će jedan veliki, možda i preveliki ALI. Dinamo se nudio, bio je na konopcima i samo je malo hrabrosti nedostajalo da Hajduk slavi dugo u noć pa da se sve ono negativno i loše posljednjih mjeseci zaboravi.

Bod je dobar, ali zavaravamo sami sebe

Na kraju ostaje gorak okus i povratak u realnost. Hajduk igra loš nogomet koji ne donosi rezultat, a igra niti dojam nisu u skladu s vrijednošću ili kvalitetom momčadi. Prosjek bodova je smiješan u kontekstu borbe za naslov, a ispred je na tablici i igra znatno bolje momčad uvjerljivo „jeftinija“ od tebe, Rijeka. Ne smijemo se uvijek izvlačiti na loš Dinamo i trebamo gledati sebe, ovo što igra Hajduk nije dobro!

Koliko god Dinamo bio loš, a Hajduk s Gattusom neuvjerljiv, razmišljam je li negdje ipak zapisano da sve mora biti ovako? Je li to Gattusovo „ludilo“ dovoljno da u ovakvoj ligi ipak nadomjesti kvalitetu koju Hajduk očito nema?

Prvenstvo nije gotovo, a ne bi ni bilo da je Hajduk zabio Dinamu pet komada kao što je trebao, jer je Rijeka i dalje na vrhu te igra najbolji nogomet. Propuštena je prilika da se Dinamo gurne u totalnu provaliju i da se za trofej bori samo na Jadranu. To se nakon svih iskustava iz prošle, ali i prijašnjih sezona nikako nije smjelo dopustiti. Plavi se nikada ne smiju otpisati…

Hajduku slijedi utakmica s Goricom bez Marka Livaje na Poljudu. Gorica je od ukupna 24 osvojena boda, čak 23 osvojila kod kuće. Dovoljno za Hajduk bez Livaje? Nisam siguran…

Kao što je Gattuso jučer rekao, „biti trener Hajduka najteži je posao na svijetu“, a ja bih još nadodao da je biti navijač Hajduka općenito najteža stvar na svijetu, za mentalno, ali i za fizičko zdravlje.